Duboko ispod površine planeta se mijenja. Zemlja se razdvaja, a isti scenarij koji je nekoć pripadao znanstvenoj fantastici sada se odvija u stvarnom svijetu. Istočna Afrika polako se cijepa duž ogromne pukotine, a znanstvenici upozoravaju da se taj proces događa brže nego što se ranije pretpostavljalo.

Kako se Afrika mijenja iznutra

Od Mozambika na jugu do Crvenog mora na sjeveru proteže se Istočnoafrički rasjed, velika mreža pukotina koja označava granicu između Afričke i Somalijske tektonske ploče. Prema znanstvenim procjenama, ove dvije goleme ploče Zemljine kore udaljavaju se brzinom od približno 0,76 centimetara godišnje. Uobičajeno je da se razdvajanje kontinenata odvija tijekom desetina milijuna godina, no zemljotresi i vulkanska aktivnost mogu taj proces dramatično ubrzati.

Primjer koji je iznenadio znanstvenike

Jedan od najimpresivnijih primjera zabilježen je 2005. godine na području Afar u Etiopiji. Tijekom svega nekoliko tjedana tlo se rascijepilo nakon niza snažnih geoloških događaja. Više od 400 zemljotresa potreslo je regiju te stvorilo pukotinu dugu gotovo 60 kilometara i duboku do 10 metara. Znanstvenici su ostali iznenađeni jer se proces za koji se smatralo da će trajati stoljećima dogodio u svega nekoliko dana, što je natjeralo geologe da ponovno preispitaju dugogodišnje vremenske okvire.

Što slijedi kako se rasjed širi

Kako se Istočnoafrički rasjed bude i dalje širio, Afrički rog, područje koje obuhvaća Somaliju, Džibuti, Keniju i dijelove Etiopije, postupno će se odvajati od ostatka kontinenta. Tijekom vremena morska voda iz Crvenog mora i Indijskog oceana mogla bi ispuniti nastali prostor te formirati novi okean. Time bi se u potpunosti promijenila postojeća obala, a buduća obalna linija mogla bi se protezati od područja Afar sve do Tanzanije.

Nove obale i novi izazovi

Takve promjene donijele bi nove mogućnosti, primjerice razvoj infrastrukture, ali i ozbiljne rizike. Porast razine mora, učestali zemljotresi i vulkanske erupcije postali bi trajni izazovi za države koje se već danas suočavaju s brzim rastom stanovništva. Upozorava se i na ekološke posljedice. Kopneni ekosustavi ustupili bi mjesto morskim, brojne biljne i životinjske vrste morale bi se prilagoditi ili bi jednostavno nestale. Time bi bili poremećeni cijeli lanci ishrane, jer bi se na nekadašnjem kopnu postupno stvarala nova morska staništa.

Planet koji se neprestano mijenja

Istočnoafrički rasjed zato nije samo geološki fenomen, nego i snažan podsjetnik na to koliko je Zemlja živa, dinamična i nepredvidiva. Promjene koje se u njenoj unutrašnjosti odvijaju tijekom milijunskih ciklusa ponekad se mogu ubrzati u razdoblju koje čovjek može vidjeti i dokumentirati.