Poznata kao obična vrtoglavica ili veronika, koristila se za sve – od problema s dišnim putovima i probavom do kožnih bolesti i reume. Danas je gotovo zaboravljena, iako povijesni zapisi govore da se smatrala jednim od najvrjednijih prirodnih lijekova.

Što je obična vrtoglavica i kako izgleda

obična vrtoglavica, poznata i pod latinskim nazivom Veronica officinalis, višegodišnja je zeljasta biljka prepoznatljiva po sitnim cvjetovima svijetloplave do svijetloljubičaste boje, koji rastu u gustim grozdovima. Listovi su joj zeleni i nazubljeni, s donje strane često ljubičasti, a cijela biljka prekrivena je finim dlačicama.

Ljekoviti sastav koji stoji iza njezine reputacije

Kemijski sastav veronike objašnjava zašto je bila toliko cijenjena. Sadrži iridoidne glikozide, među kojima se posebno ističe aukubozid, zatim flavonoide, tanine, saponine te organske kiseline poput klorogene i kofeinske. U biljci su prisutne i male količine eteričnog ulja, koje dodatno pridonose njezinim tradicionalno pripisivanim učincima.

Hrvatima omiljeni Petit-Beurre krije nevjerojatnu tajnu: Pazite zašto ima tako specifičan oblik

„Pročišćavanje krvi“ i legende iz prošlosti

U narodnoj medicini obična vrtoglavica bila je poznata kao biljka koja „pročišćava krv“. U prošlim stoljećima koristio se čak i u pokušajima liječenja gube. Sam naziv biljke povezuje se sa svetom Veronikom – prema legendi, ona je rimskog cara Tiberija izliječila od gube pokrivši mu lice krpom na kojoj su ostali otisci lica Isusa Krista.

Povijesni zapisi i preporuke poznatih autora

Pisani tragovi o upotrebi veronike nalaze se u djelima iz 16. stoljeća, uključujući zapise Hieronymusa Boscha. Kasnije ju je Sebastian Kneipp, jedan od najpoznatijih zagovornika prirodne medicine, opisivao kao univerzalni lijek za razne zdravstvene tegobe.

Kako se koristila u narodnoj medicini

Velebilje, kako se također naziva, tradicionalno se primjenjivalo kao pomoć u liječenju tuberkuloze, za olakšavanje iskašljavanja i poticanje znojenja. Često se koristilo kod bolesti probavnog sustava, ali i kod problema s jetrom, slezenom, bubrezima i mokraćnim putovima. U narodnoj praksi bilo je poznato i kao sredstvo za ublažavanje gihta te raznih reumatskih bolesti.

Osim toga, preporučivalo se osobama koje pate od vrtoglavice i živčane iscrpljenosti, osobito one povezane s dugotrajnim intelektualnim naporom.

Vanjska primjena: koža, rane i svrbež

Obična vrtoglavica nije se koristila samo interno. Smatra se jednim od najcjenjenijih biljnih pripravaka za vanjsku primjenu – za ublažavanje ekcema, svrbeža kože i za ispiranje rana kako bi se potaknulo brže zacjeljivanje.

Znanstvenici otkrili novi oblik života na Zemlji: Visok je čak osam metara i dosta čudnog porijekla

Širok spektar tradicionalnih učinaka

Blagotvorni učinci veronike u narodnoj medicini obuhvaćali su pomoć kod problema s dišnim i probavnim sustavom, mokraćnim putovima, ali i kod artritisa, gihta te reumatskih bolova u mišićima i zglobovima. Koristila se i kod gubitka apetita, poremećaja funkcije jetre te bolesti slezene.

Tonik za tijelo i pomoć kod upala

Veronika se tradicionalno smatrala tonikom koji potiče znojenje, ubrzava metabolizam i doprinosi takozvanom „čišćenju krvi“. U nekim krajevima koristila se i kao grglja kod upala usta i grla, dok se izvana primjenjivala za smanjenje znojenja stopala te ublažavanje raznih kožnih tegoba.