Više od 120 godina stara poema ponovo je izazvala pozornost javnosti nakon što su pojedini njezini motivi protumačeni kao proročanstvo o apokaliptičnom događaju koji bi se, prema nekima, mogao ostvariti u današnjem geopolitičkom kontekstu. Riječ je o stihovima autora Hazrata Mirze Ghulama Ahmada, poznatog i kao Obećani Mesija i Imam Mahdi, koji je 1905. godine opisivao razorni potres, sveopću destrukciju, te krv koja teče “poput rijeka”, što pojedini tumači povezuju s mogućim izbijanjem Trećeg svjetskog rata.

Poema je objavljena neposredno prije Ahmadove smrti 1908. godine, a njezini stihovi govore o golemim ljudskim gubicima, uništenju čitavih područja, “neobičnim nebeskim pojavama” koje nadilaze znanstvena tumačenja, te o velikoj katastrofi koja bi zahvatila tadašnjeg ruskog cara. Upravo je posljednji motiv dio javnosti povezao s modernim sukobima Rusije, uključujući rat u Ukrajini te dugotrajnu napetost s NATO savezom i Sjedinjenim Državama.

Stihovi koji prizivaju sliku kraja svijeta

U poemi iz 1905. Ahmad je pisao: “Dolazit će znak, koji će prevrnuti sela, gradove i polja. Gnjev Božji donijet će revoluciju u svijetu, a onaj koji je gol neće stići vezati svoje hlače.” U nastavku opisuje i katastrofu: “Odjednom, potres će snažno protresti smrtnike, stabla, planine i mora. U tren oka zemlja će se preokrenuti, a potoci krvi teći će poput voda.”

Hazrat Mirza Ghulam Ahmad rođen je 1835. u Qadianu u Indiji, gdje je kasnije osnovao pokret Ahmadiyya u islamu. Posvetio je život obrani islama od optužbi pripadnika drugih religija, prvenstveno kršćanstva, te je tvrdio kako prima više božanskih objava. Sljedbenici vjeruju da je bio božanski imenovan kao vođa očekivan u islamskim proročanstvima o Posljednjim vremenima.

Različita tumačenja i povijesni kontekst

Dio analitičara upozorava na oprez u tumačenju ove poeme u suvremenom kontekstu. U današnjem svijetu Rusija nema cara, pa su neki vjernici Ahmadiyye sugerirali da se Ahmadova predviđanja odnose na veliki potres u Indiji koji se dogodio prije njegove smrti. U djelu “Barahin-e-Ahmadiyya”, napisanom krajem 19. stoljeća, Ahmad je zapisao: “Glasnik dođe svijetu, ali svijet ga ne prihvati”, što je dio sljedbenika interpretirao kao upozorenje da će nakon odbacivanja božanskog glasnika uslijediti ratovi i katastrofe.

U drugoj knjizi, “The Philosophy of Divine Revelation” (Poetika božanske objave), napisanoj početkom 20. stoljeća, Ahmad predviđa potres nezabilježene razorne snage: “Bit će smrti u tolikom broju da će potoci krvi teći. Čak ni ptice ni stoka neće izbjeći toj smrti.” Nadalje navodi: “Ti su dani blizu, oni su već na vratima, kada će svijet svjedočiti prizoru sudnjeg dana.”

U poemi se pojavljuju i motivi koji, prema pojedinim interpretacijama, zvuče poput najave lansiranja projektila u globalnom sukobu. Ahmad opisuje “moćne napade” s neba te strah koji će pogoditi tadašnjeg ruskog cara: “Od straha će se iscrpiti svi, veliki i mali, čak će i car u tom času biti u krajnjoj tjeskobi.” Dodaje i: “Bit će to bljesak gnjeva, nebeski znak, nebo će izvući svoj bodež kako bi napalo.”

Pokret Ahmadiyya i podjele nakon smrti osnivača

Unatoč izričitim prikazima katastrofa, Ahmad je isticao da je svrha pokreta Ahmadiyya prezentirati islam kao racionalnu, tolerantnu i miroljubivu religiju temeljenu na Kur’anu i praksi Proroka Muhammeda. Nakon njegove smrti 1908. pokret se podijelio na dvije grane: Ahmadiyya Muslim Community i Lahore Ahmadiyya Movement, koje i danas djeluju odvojeno.

Temeljna razlika odnosi se na status Ahmada. Prva ga grana smatra podređenim prorokom pod Prorokom Muhammedom, dok ga Lahore tumači isključivo kao reformatora bez proročanstva. Obje grane priznaju postojanje poeme iz 1905. i njezino proročanstvo o katastrofalnom događaju nakon Ahmadove smrti, no razlikuju se u interpretacijama. Lahoreova grana vjeruje da se upozorenje odnosilo na Prvi svjetski rat, koji je izbio 1914., dok Ahmadiyya Muslim Community smatra da opisani potres odgovara velikim seizmičkim događajima u Indiji.

Ponovno aktualiziranje proročanstva uz Doomsday Clock

Proročanstvo se ponovno našlo u središtu pozornosti 2026. godine, u trenutku kada američki znanstvenici najavljuju ažuriranje takozvanog Doomsday Clocka, simboličkog sata koji pokazuje koliko je čovječanstvo blizu globalnoj katastrofi uzrokovanoj ljudskim djelovanjem, poput nuklearnog rata. Prošle je godine kazaljka stajala na 89 sekundi do ponoći, najbliže u njegovoj 78-godišnjoj povijesti navodnoj “Krajnjoj točki”.