Invazija zastrašujućih otrovnih letećih pauka širi se kontinentom: Evo gdje su već viđeni i trebamo li se bojati

Vrsta pauka koja je svojim izgledom već izazivala nelagodu među stanovnicima sjeveroistočnih dijelova Sjedinjenih Američkih Država ponovno se ubrzano širi, a sada se sve više pojavljuje i u unutrašnjosti zemlje. Riječ je o Joro pauk (Trichonephila clavata), svijetložutom pauku podrijetlom iz Japana, Kine, Koreje, Tajvana i drugih dijelova Azije.
Njegova populacija u SAD-u značajno je porasla otkako je prvi put zabilježen prije nekoliko godina, a stručnjaci upozoravaju da bi se širenje moglo dodatno intenzivirati.
Kako se šire: „baloniranje“ koje im omogućuje let
Posebno zabrinjava način na koji se ovi pauci šire. Naime, koriste proces poznat kao „baloniranje“, pri kojem stvaraju tanke svilene niti koje djeluju poput jedara i omogućuju im da ih vjetar podigne s tla i prenese na velike udaljenosti.
Prema pisanju Daily Mail, ovog proljeća očekuju se nova legla, što bi moglo dovesti do svojevrsne invazije diljem zemlje.
Gdje su već viđeni i kada su najvidljiviji
Primjerci su već zabilježeni u saveznim državama Georgiji, Tennesseeju, Karolini, Kaliforniji, Virginiji, Marylandu i Pennsylvaniji. Najčešće se primjećuju tijekom jeseni, između kolovoza i listopada, kada dosežu svoju punu veličinu.
Ženke su posebno upečatljive, s jarko žutim tijelom ukrašenim plavim prugama i crvenim oznakama, dok su mužjaci manji i smeđe boje. Razlika u veličini je značajna jer ženke mogu narasti do veličine ljudske šake, a u nekim slučajevima zabilježeno je i da pojedu svoje partnere.
Jesu li opasni za ljude?
Unatoč zastrašujućem izgledu i činjenici da su otrovni te sposobni „letjeti“, stručnjaci naglašavaju da ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju ljudima ni kućnim ljubimcima.
„Ako živite u gradovima ili blizu njih, mogli biste primijetiti više Joro paukova, jer su tolerantni na urbane uvjete, uključujući prometne ulice, vibracije, buku i gužve“, navodi se u analizama.
Istraživanje provedeno na University of Georgia simuliralo je prometne vibracije i pokazalo da ova vrsta nije osjetljiva na buku koja bi ometala druge pauke.
Ekolog Jose R. Ramírez dodatno pojašnjava: „Uzimajući u obzir njihovo ponašanje i dokaze iz literature, doista ne predstavljaju prijetnju za ljude ili naše životinje.“
Invazivna vrsta koja potiskuje domaće
Ipak, iako nisu izravno opasni, njihova prisutnost izaziva zabrinutost zbog utjecaja na ekosustav. Smatra se da su u SAD stigli prije više od desetljeća, vjerojatno u transportnim kontejnerima iz istočne Azije.
Od tada se kontinuirano šire, a nova legla pojavljuju se svakog proljeća. Jaja obično polažu između svibnja i lipnja, a nakon nekoliko mjeseci mladi pauci dosežu punu veličinu i započinju potragu za partnerima.
Na opasnost za lokalne vrste upozorava i stručnjak sa Clemson University, David Coyle, koji ističe: „Ovo nisu samo bezazlena bića koja dolaze uništavati loše organizme. Ovi pauci istiskuju domaće vrste i love sve što se nađe u njihovim mrežama.“
Što slijedi?
S obzirom na njihovu prilagodljivost i brzinu širenja, znanstvenici upozoravaju da bi Joro pauk (Trichonephila clavata) mogao postati trajni dio američkog ekosustava. Iako ne predstavlja izravnu opasnost za ljude, njegova invazivna priroda i utjecaj na bioraznolikost razlog su zbog kojeg ova vrsta sve više privlači pozornost znanstvene zajednice.
Kako se približava sezona novih legla, jasno je da će se o ovim neobičnim „letećim“ paukovima još mnogo govoriti.