Otkriće 'tamnog kisika' zaprepastilo je znanstvenike: Sada imaju novu teoriju i mnogima se neće svidjeti

Znanstvena zajednica ponovno preispituje jedno od najintrigantnijih otkrića iz 2024. godine – navodni pronalazak potpuno novog izvora kisika na dnu oceana, takozvanog „tamnog kisika“. Iako su autori originalnog istraživanja tvrdili da bi ovo otkriće moglo promijeniti razumijevanje nastanka kisika na Zemlji, nova analiza tvrdi da je riječ o ozbiljno manjkavom radu koji je u suprotnosti s temeljnim zakonima fizike.
U opsežnom kritičkom članku objavljenom u znanstvenom časopisu „Frontiers in Marine Science“ u prosincu 2025. godine, istraživači ističu da su metode korištene u originalnoj studiji upitne te da dokazi nisu dovoljni za tako izvanredne tvrdnje. Kako navode, rezultati su „nesukladni s prethodnim istraživanjima“ i „u temeljnom sukobu s termodinamikom“.
Autori studije ne odustaju: „Imamo dovoljno dokaza“
Unatoč kritikama, vodeći autor istraživanja, profesor Andrew Sweetman iz Škotske udruge za morsku znanost, odbacuje optužbe. U izjavi za Live Science naglašava da njihov tim raspolaže dodatnim dokazima koji su trenutačno u procesu recenzije za objavu u časopisu „Nature Geoscience“.
„Imamo više nego dovoljno dokaza da opovrgnemo sve tvrdnje kritičara“, poručio je Sweetman, dodajući da će uskoro provesti novo istraživanje na morskom dnu između Meksika i Havaja kako bi dodatno potvrdili svoje nalaze.

Što je zapravo „tamni kisik“?
Prema originalnoj studiji, kisik bi se mogao stvarati na velikim dubinama oceana bez prisutnosti svjetlosti. Autori su pretpostavili da metalne nakupine veličine krumpira, poznate kao polimetalni noduli, mogu uzrokovati elektrolizu morske vode i tako stvarati kisik.
Ako bi se ova teorija potvrdila, značajno bi promijenila dosadašnje razumijevanje prirodne proizvodnje kisika, dovela u pitanje uvriježenu ideju da je duboko more „ponor kisika“ te otvorila nova pitanja o podrijetlu života na Zemlji.
Kritičari: „Podaci ne drže vodu“
No, kritičari tvrde da su rezultati istraživanja nepouzdani. Anders Tengberg, koautor kritičkog rada, izjavio je da su ponovno analizirali dostupne podatke i došli do suprotnog zaključka.
„Preuzeli smo podatke i ponovno ih prikazali. Sve ukazuje na to da rezultati nisu točni“, rekao je Tengberg za Live Science.
On i njegovi kolege ističu da istraživači nisu pravilno ventilirali mjernu opremu prije početka mjerenja, zbog čega je zarobljeni kisik mogao iskriviti rezultate. Ovaj problem već je ranije identificiran u znanstvenim radovima, uključujući studiju iz 2021. godine.
Sukob s osnovnim zakonima fizike
Dodatne sumnje dolaze iz područja elektrokemije. Profesor Ángel Cuesta Ciscar sa Sveučilišta u Aberdeenu tvrdi da je predloženi mehanizam proizvodnje kisika jednostavno nemoguć.
„Takvo objašnjenje je nemoguće jer krši zakone termodinamike“, rekao je. „Termodinamika određuje što je moguće, a što nije moguće u svemiru. Do danas nitko nije uspio dokazati da ti zakoni ne vrijede.“
Prema njegovim riječima, elektroliza morske vode zahtijeva značajnu količinu energije, a istraživači nisu identificirali izvor energije koji bi mogao pokrenuti taj proces.

Sumnje u eksperimentalne metode
Dodatni problem predstavlja nedostatak ključnih podataka. Kritičari navode da istraživači nisu mjerili koncentracije vodika, što je nužno za potvrdu elektrolize, jer se uz svaki molekul kisika stvaraju dva molekula vodika.
Također, nisu provedeni tzv. negativni kontrolni eksperimenti koji bi pokazali da se kisik ne proizvodi u odsutnosti nodula. Prema dostupnim podacima, kisik je zabilježen čak i kada noduli nisu bili prisutni, što upućuje na mogućnost da je riječ o eksperimentalnoj pogrešci.
„To snažno sugerira da je proizvodnja kisika artefakt eksperimenta“, zaključio je Per Hall, koautor kritičkog rada.
Istraživanje u tijeku, ali skepticizam ostaje
Unatoč kontroverzama, Sweetmanov tim priprema novu ekspediciju u Clarion-Clipperton zonu, ogromnu dubokomorsku ravnicu u sjevernom Tihom oceanu, bogatu metalnim nodulima koji su važni za proizvodnju baterija i elektronike.
Projekt financira japanska organizacija Nippon Foundation, a cilj je razjasniti mehanizam nastanka „tamnog kisika“.
Ipak, mnogi stručnjaci ostaju skeptični. „Ne vjerujemo u ovo otkriće“, poručio je Hall, dodajući kako se nada da će časopis „Nature Geoscience“ povući originalni rad.
Ključno pitanje ostaje otvoreno
Dok znanstvenici nastavljaju raspravu i pripremaju nova istraživanja, jedno je jasno – ako se postojanje „tamnog kisika“ potvrdi, riječ je o otkriću koje bi moglo redefinirati temeljne znanstvene koncepte. No, ako se pokaže da su kritičari u pravu, ovaj slučaj ostat će primjer koliko je važno temeljito provjeravati izvanredne tvrdnje u znanosti.