Više od tri desetljeća nakon jedne od najdramatičnijih pomorskih nesreća iz doba Hladnog rata, potopljena sovjetska nuklearna podmornica i dalje predstavlja tihu, ali stvarnu prijetnju dubinama Norveškog mora. Najnovije istraživanje otkriva da olupina kontinuirano ispušta radioaktivne tvari, iako zasad bez katastrofalnih posljedica po okoliš.

Tragedija iz 1989. koja i danas ima posljedice

Sovjetska podmornica K-278 Komsomolets potonula je u travnju 1989. godine nakon požara na brodu. U trenutku nesreće nosila je nuklearni reaktor, ali i dva nuklearna torpeda. Većina članova posade tada je izgubila život, a olupina je ostala na dubini od čak 1680 metara, u trajnom mraku morskog dna.

Od 1990-ih godina provode se redovita mjerenja koja su pokazivala povremena curenja radijacije. Rani nalazi potvrdili su da je trup ozbiljno oštećen i napuknut, što je omogućilo kontakt morske vode s nuklearnim torpedima.

Istraživanje otkriva stvarno stanje

Najnovije rezultate objavio je tim predvođen morskim radioekologom Justin Gwynn iz Norwegian Radiation and Nuclear Safety Authority, u sklopu Fram Centre.

Znanstvenici navode da „ispuštanja iz reaktora traju više od 30 godina“, ali i da „postoji malo dokaza o nakupljanju radionuklida u neposrednoj okolini podmornice jer se oni brzo razrjeđuju u okolnoj morskoj vodi“.

Ipak, reaktor postupno propada i povremeno ispušta vidljive oblake radioaktivnog materijala, dok torpeda zasad ostaju zatvorena.

Tehnologija otkriva detalje: roboti u dubinama

Ključno istraživanje provedeno je 2019. godine pomoću daljinski upravljanog vozila Ægir 6000, koje je prikupljalo uzorke vode i živih organizama oko olupine te procjenjivalo stanje same podmornice.

Analiza prikupljenih podataka sada je završena i po prvi put precizno su kvantificirani izvor curenja, njegova učestalost i utjecaj na morski ekosustav.

Utvrđeno je da curenje nije kontinuirano, već se događa u povremenim naletima s određenih dijelova trupa, uključujući ventilacijsku cijev i područje oko reaktora. Snimke pokazuju vidljive oblake radioaktivnog materijala kako izlaze u more.

Ekstremne vrijednosti, ali ograničen utjecaj

Analize uzoraka pokazale su prisutnost izotopa stroncija, cezija, uranija i plutonija. U neposrednoj blizini podmornice razine stroncija i cezija bile su „400.000 i 800.000 puta veće od uobičajenih vrijednosti u Norveškom moru“.

Povišene koncentracije uranija i plutonija dodatno upućuju na to da nuklearno gorivo unutar reaktora aktivno korodira.

Unatoč tome, već nekoliko metara od olupine razine radioaktivnosti naglo opadaju, što sugerira da se opasne tvari brzo razrjeđuju u vodi.

 

Život opstaje unatoč radijaciji

Zanimljivo je da su uzorci spužvi, koralja i moruzgvi koje žive na samoj olupini pokazali tek blago povišene razine radioaktivnog cezija, bez vidljivih deformacija ili oštećenja. Sediment u okolini također ne pokazuje značajniju kontaminaciju.

Važno je istaknuti i da su radovi iz 1994. godine, kada je zapečaćen oštećeni odjeljak s torpedima, i dalje učinkoviti, jer nema dokaza o curenju plutonija iz oružja.

Prijetnja koja ne nestaje

Iako trenutni utjecaj na okoliš djeluje ograničeno, znanstvenici upozoravaju da opasnost nije nestala. Strukturni integritet podmornice s vremenom se pogoršava, što znači da bi buduća curenja mogla biti ozbiljnija.

Olupina se nalazi u ekstremnim uvjetima batipelagičke zone, gdje su temperature vrlo niske, pritisak izuzetno visok, a pristup iznimno otežan. Svaka eventualna sanacija zahtijevala bi složeno planiranje i napredna inženjerska rješenja.

Potreba za stalnim nadzorom

Znanstvenici naglašavaju da je kontinuirano praćenje ključno za razumijevanje dugoročnih rizika. U svom izvješću ističu: „Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdili mehanizmi iza zabilježenih ispuštanja, procesi korozije unutar reaktora te njihove posljedice na buduća curenja i sudbinu preostalog nuklearnog materijala.“

Dodaju i da K-278 Komsomolets predstavlja jedinstvenu priliku za razumijevanje rizika povezanih s drugim potopljenim ili odloženim nuklearnim reaktorima u Arktiku, kao i potencijalnih nesreća nuklearnih plovila u budućnosti.

„Stoga je iznimno važno nastaviti s praćenjem stanja podmornice“, zaključuju istraživači.

Zaključak: tihi podsjetnik na nasljeđe Hladnog rata

Olupina Komsomolca ostaje podsjetnik na opasnosti nuklearne tehnologije i dugotrajne posljedice industrijskih nesreća. Iako trenutačno ne uzrokuje katastrofu, njezina prisutnost na dnu mora predstavlja latentnu prijetnju koja zahtijeva stalnu pozornost znanstvenika i vlasti.