Znanstvenici su došli do neočekivanog izvora podataka o promjenama u morskim ekosustavima Aljaske – konzerviranog lososa starog gotovo pola stoljeća. Upravo su ti naizgled obični proizvodi omogućili uvid u dugoročne ekološke procese koji bi inače ostali skriveni.

Istraživači sa University of Washington analizirali su stare konzerve lososa koje su sadržavale četiri vrste ribe ulovljene tijekom razdoblja od čak 42 godine, između 1979. i 2021., u području Zaljeva Aljaske i Bristolskog zaljeva.

Što su znanstvenici pronašli u konzervama

Tim je otvorio i detaljno analizirao ukupno 178 konzervi koje su sadržavale filete četiri vrste lososa. U njihovom su mesu brojili anisakidne obliće, sitne morske parazite koji su česti u morskim organizmima.

Iako ovi paraziti mogu zvučati zabrinjavajuće, znanstvenici naglašavaju da su tijekom procesa konzerviranja uništeni i da, čak i ako bi bili konzumirani, ne bi predstavljali opasnost za ljude. No njihova prisutnost ima drugu, znanstveno iznimno vrijednu ulogu.

Naime, brojnost ovih parazita koristi se kao pokazatelj stanja morskog ekosustava.

Rezultati studije otkrili neočekivan trend

Rezultati istraživanja, objavljeni u travnju 2024. u časopisu Ecology and Evolution, pokazali su da su anisakidni oblići ostali očuvani u tkivu lososa. To sugerira da su ribe potjecale iz ekosustava koji je bio aktivan i funkcionalan prije nego što su završile u konzervama.

Znanstvenici su pritom uočili zanimljiv obrazac: „Opterećenje anisakidima povećavalo se tijekom vremena kod ket i ružičastog lososa, dok kod crvenog i srebrnog lososa nije bilo promjena“, navodi se u studiji.

Paraziti kao znak zdravog mora

Jedan od najzanimljivijih zaključaka istraživanja odnosi se na percepciju parazita. Dok ih većina ljudi doživljava kao znak problema, znanstvenici tvrde suprotno.

„Svi pretpostavljaju da su crvi u lososu znak da nešto nije u redu“, izjavila je Chelsea Wood u priopćenju sveučilišta. „No životni ciklus anisakida uključuje brojne komponente hranidbene mreže. Njihovu prisutnost vidim kao znak da riba na vašem tanjuru dolazi iz zdravog ekosustava.“

Slično objašnjenje ponudila je i Natalie Mastick, ističući složenost ovog procesa. „Anisakidi imaju kompleksan životni ciklus koji zahtijeva velik broj različitih domaćina“, rekla je. „Povećanje njihove brojnosti tijekom vremena, kao što smo zabilježili kod ružičastog i ket lososa, ukazuje na to da su ovi paraziti uspješno pronalazili sve potrebne domaćine i razmnožavali se. To može upućivati na stabilan ili oporavljajući ekosustav, s dovoljno odgovarajućih organizama za njihov razvoj.“

Kako funkcionira njihov životni ciklus

Anisakidni paraziti ulaze u hranidbeni lanac kada ih pojedu mali morski beskralježnjaci, poput krila, sitnih rakova nalik škampima. Njih zatim konzumiraju manje ribe, koje postaju plijen većih riba poput lososa.

Razmnožavanje anisakida događa se tek kada završe u crijevima morskih sisavaca. Tada se njihova jaja izlučuju natrag u ocean, gdje se razvijaju i ciklus započinje ispočetka.

„Ako nema odgovarajućeg domaćina, primjerice morskih sisavaca, anisakidi ne mogu dovršiti svoj životni ciklus i njihova brojnost opada“, objasnila je Wood. Mastick je dodatno pojasnila: „Anisakidi se mogu razmnožavati samo u crijevima morskih sisavaca, pa bi porast njihove brojnosti tijekom našeg istraživanog razdoblja, od 1979. do 2021., mogao značiti da su imali više prilika za razmnožavanje.“

Znanstvenici ističu da postoji više mogućih objašnjenja za uočene promjene. Među njima su porast temperature mora, ali i pozitivni učinci Clean Water Act, saveznog zakona Sjedinjenih Američkih Država koji regulira onečišćenje voda.