Što zapravo razlikuje ljude koji su sretni i zdravi i u poznim godinama od onih koji to nisu? Prema riječima Arthura Brooksa, profesora na Harvard Kennedy School i Harvard Business School u Bostonu, odgovor leži u nekoliko ključnih životnih navika koje se razvijaju tijekom vremena.

Gostujući u podcastu FoundMyFitness, Brooks je predstavio nalaze Harvard Study of Adult Development, jedne od najdugotrajnijih longitudinalnih studija na svijetu koja traje već 85 godina i prati razvoj odraslih osoba. Upravo ta studija identificirala je šest tipičnih obrazaca ponašanja povezanih s dugovječnošću.

Tri temeljne navike: jednostavne, ali presudne

Prve tri navike, kako ističe Brooks, djeluju očito, ali su ujedno i temelj zdravog života. Uravnotežena i nutritivno bogata prehrana ključna je za očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja, a stručnjaci sve više naglašavaju važnost unosa vlakana zbog njihove uloge u zdravlju crijeva i mozga.

Kada je riječ o tjelesnoj aktivnosti, upozorava da pretjerivanje može imati suprotan učinak. “Ovisnici o vježbanju” izloženi su riziku od “mehaničkih oštećenja” tijela, zbog čega je umjerenost ključna za dugoročno zdravlje.

Treća navika odnosi se na poroke. Najsretniji ljudi, prema njegovim riječima, izrazito su umjereni, a nitko od njih nije bio ovisan. Ako su se suočili s ovisnošću, uspjeli su je nadvladati. Brooks pritom upozorava: “Doživotni pušači izloženi su riziku da umru od bolesti povezanih s pušenjem.”

Navike koje mnogi zanemaruju: znatiželja i mentalna otpornost

Jedna od često zanemarenih navika je kontinuirano učenje. Ljudi koji tijekom cijelog života ostaju znatiželjni i otvoreni prema novim znanjima imaju veću vjerojatnost da će u starosti biti i zdraviji i sretniji. To ne podrazumijeva nužno formalno obrazovanje, već može uključivati čitanje, istraživanje i opću znatiželju prema svijetu.

“To je ono što je zaista, zaista važno”, naglasio je Brooks.

Još jedna ključna, ali često podcijenjena vještina jest razvijanje zrelih mehanizama suočavanja sa stresom i životnim izazovima. Brooks taj koncept opisuje kao “tehniku za suočavanje sa životnim izazovima” i ističe da se radi o vještini koja zahtijeva aktivan razvoj.

“Morate postati dobri u tome. Ako ne usavršite tu vještinu, bit ćete loši kada se pojave pravi problemi”, upozorio je.

Sretni i zdravi ljudi razvijaju vlastite strategije suočavanja, a među zdravim metodama izdvajaju se terapija, meditacija, molitva i vođenje dnevnika. O tim navikama pisao je i New York Post.

Sreća nije slučajnost, već vještina koja se uči

Brooks, koji je početkom 2026. pokrenuo kolumnu “Potraga za srećom”, naglašava da sreća nije rezultat sreće ili okolnosti, već vještina koju je moguće razviti.

Prema njegovoj definiciji, sreća je nusprodukt tri ključna “makronutrijenta”. Prvi je uživanje, odnosno zadovoljstvo koje proizlazi iz iskustava povezanih s ljudima i uspomenama. Drugi je zadovoljstvo koje dolazi kao nagrada nakon uloženog truda i prevladanih izazova. Treći element je smisao, odnosno osjećaj svrhe i koherentnosti u životu.

Koliko treba da navike postanu dio svakodnevice?

Razvijanje ovih obrazaca ponašanja nije trenutačno. Istraživanja pokazuju da je u prosjeku potrebno oko 66 dana kako bi novo ponašanje postalo automatsko i dio svakodnevne rutine.

Zaključno, Harvardova studija jasno pokazuje da dug i kvalitetan život nije rezultat slučajnosti, već kombinacija svjesnih izbora i navika koje se grade kroz vrijeme.