Prema studiji objavljenoj u časopisu Environmental Research Letters, čovječanstvo je već premašilo ono što Zemlja može dugoročno održavati. Istraživanje koje je vodio ekolog Corey Bradshaw sa Sveučilišta Flinders u Australiji temelji se na više od 200 godina podataka o populaciji, a zaključak je jasan: način na koji danas živimo i trošimo resurse nije održiv. „Današnja gospodarstva, utemeljena na neprekidnom rastu, očito ne prepoznaju regenerativna ograničenja održivog širenja stanovništva, jer fosilna goriva umjetno nadoknađuju razliku“, navode autori studije.

Ekolozi koriste pojam nosivog kapaciteta kako bi opisali koliko jedinki neke vrste okoliš može dugoročno podržavati, uzimajući u obzir dostupne resurse i njihovu obnovu. Zanimljivo, taj pojam potječe iz brodarske industrije 19. stoljeća, kada su brodovi na ugljen zamijenili jedrenjake, i koristio se za izračun koliko tereta brod može prevesti bez ugrožavanja goriva, vode i posade. Danas se isti koncept primjenjuje na cijeli planet, prenosi Science Alert.

Ljudi su, za razliku od drugih vrsta, uspjeli proširiti taj kapacitet zahvaljujući tehnologiji, ponajviše korištenjem fosilnih goriva. Upravo taj prijelaz omogućio je eksplozivan rast populacije tijekom 20. stoljeća, ali ta „umjetna potpora“ ima svoju cijenu. Fosilna goriva danas pokreću gotovo sve – od proizvodnje hrane do svakodnevnog života – ali istodobno pogoršavaju klimatske promjene i dodatno opterećuju ekosustave.

Prekomjerni kapaciteti

Prema modelima Bradshawa i njegovog tima, postoje dvije ključne brojke koje opisuju kapacitet Zemlje. Maksimalni kapacitet, odnosno teoretska apsolutna granica, iznosi oko 11,7 do 12,4 milijarde ljudi, ali uz teške posljedice poput gladi, bolesti i sukoba. Optimalni kapacitet, koji osigurava održivu razinu života, procijenjen je na tek oko 2,5 milijarde ljudi. Danas na Zemlji živi oko 8,3 milijarde stanovnika, što znači da smo već daleko iznad optimalne razine.

Iako se dinamika rasta populacije mijenja – prije 1950-ih populacija je rasla sve brže, dok se početkom 1960-ih rast počeo usporavati – ukupni broj stanovnika i dalje raste i očekuje se da će dosegnuti vrhunac krajem 2060-ih ili 2070-ih. Bradshaw pojašnjava da u „negativnoj demografskoj fazi“ dodavanje više ljudi više ne znači brži rast, ali čak i sporijim stopama rasta, trenutna populacija već premašuje održivi kapacitet Zemlje.

Znanstvenici došli do revolucionarnog otkrića: Pogledajte što su napravili od krušnih mrvica

Posljedice ovog prekomjernog opterećenja planeta već su vidljive. Svijet je u stanju „vodnog bankrota“, populacije životinja smanjuju se zbog nemogućnosti konkuriranja ljudima, a klimatske promjene i prekomjerna potrošnja resursa dodatno pogoršavaju situaciju. Studija sugerira da promjene u globalnim temperaturama, emisijama i ekološkom otisku više ovise o ukupnom broju ljudi nego o potrošnji po osobi, što jasno pokazuje koliko sama veličina populacije utječe na planet.

'Pod velikim je pritiskom'

Bradshaw otvoreno upozorava da su sustavi održavanja života na Zemlji već pod velikim pritiskom. „Bez brzih promjena u načinu na koji koristimo energiju, zemljište i hranu, milijarde ljudi suočit će se s porastom nestabilnosti. Ograničenja nisu teorijska, već se upravo sada odvijaju“, ističe. Ipak, znanstvenici naglašavaju da nije sve izgubljeno. Zemlja ne može održati buduću populaciju, ali promjene u sociokulturnim praksama korištenja zemlje, vode, energije i bioraznolikosti mogu stvoriti bolje uvjete za ljude i planet.

Tema nosivog kapaciteta, međutim, otvara i ozbiljna etička pitanja. Nisu svi ljudi jednako potrošački aktivni, a rasprave o kontroli populacije često su povezane s diskriminacijom, rasizmom i problematičnim politikama. Znanstvenici zato naglašavaju da rješenja moraju biti humanistička i pravedna.

Tinejdžer zaronio u more i naišao na drevnog monstruma: Pogledajte koliko je opasna grdosija bila

„Tragedija je u tome što je ljudski napor prekinuo prirodne korektivne mehanizme nosivosti, a da ih nije zamijenio humanim i održivim alternativama“, zaključuju autori studije, podsjećajući da prostor za djelovanje još postoji, ali se brzo sužava.