Zagrijavanje planeta moglo bi do 2300. godine otkriti golemu površinu kopna na Antarktici veličine američke savezne države Pennsylvanije, što bi moglo dramatično promijeniti ne samo geografiju kontinenta, već i njegovu geopolitičku važnost.

Na to upozorava novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature Climate Change, koje prvi put u projekcije uključuje fenomen poznat kao glacijalna izostatička prilagodba – proces podizanja tla nakon što se s njega povuče težak ledeni pokrov.

Tlo koje se “vraća” kako led nestaje

Ispod ledenog pokrova Antarktike skriva se raznolik krajolik ispunjen planinama, kanjonima, dolinama pa čak i vulkanima. Kako se klima zagrijava, ledeni pokrov se postupno povlači, otkrivajući dijelove tog skrivenog svijeta.

Do sada su znanstvene procjene uzimale u obzir samo promjene na rubovima ledenog pokrova, odnosno kako će se njegova površina smanjivati. Međutim, nova studija ide korak dalje i uključuje i podizanje tla nakon otapanja leda, promjene razine mora, debljinu Zemljine litosfere te utjecaj gubitka gravitacijskog pritiska ledenog pokrova na kopno.

Autorica istraživanja, geofizičarka Erica Lucas s University of California, Santa Cruz, istaknula je da takav pristup daje znatno precizniju sliku budućnosti kontinenta.

Koliko će se kopna pojaviti do 2300. godine

Prema rezultatima istraživanja, do kraja 23. stoljeća moglo bi se pojaviti različite količine novog kopna, ovisno o intenzitetu otapanja leda. U scenariju snažnog topljenja moglo bi se otkriti čak 120.610 četvornih kilometara, dok bi u srednjem scenariju ta površina iznosila 36.381 četvorni kilometar. U slučaju minimalnog topljenja, riječ je o svega 149 četvornih kilometara.

Kako je pojasnila Lucas, takvi rasponi nisu iznenađujući jer se povlačenje leda i pomicanje njegovih granica bilježi već desetljećima.

Skriveno bogatstvo ispod leda

Najveći interes ne izaziva samo novo kopno, već ono što se na njemu nalazi. Na područjima koja bi mogla postati dostupna nalaze se potvrđene ili pretpostavljene zalihe bakra, zlata, srebra, željeza i platine, ključnih sirovina za industriju i izuzetno vrijednih metala.

Studija pokazuje da bi najveće površine bez leda mogle nastati upravo na teritorijima na koje pravo polažu Argentina, Chile i United Kingdom, a koji ujedno sadrže raznolike mineralne resurse.

Moguće političke napetosti i pregovori

Trenutačno komercijalna eksploatacija minerala na Antarktici nije dopuštena. Antarctic Treaty omogućuje aktivnosti vezane uz mineralne resurse isključivo u znanstvene svrhe.

No, ako eksploatacija tih resursa postane tehnički i ekonomski izvedivija, države s teritorijalnim pretenzijama mogle bi imati snažan motiv za ponovno otvaranje pregovora o postojećim pravilima.

Prva prilika za to mogla bi se pojaviti već 2048. godine, kada potpisnice sporazuma mogu zatražiti reviziju okolišnog protokola.

Hoće li doista doći do velikih promjena?

Autori studije upozoravaju da bi nove geografske okolnosti mogle izvršiti pritisak na pravni okvir koji regulira aktivnosti na Antarktici. S tim se djelomično slaže i Tim Stephens s University of Sydney Law School, koji nije sudjelovao u istraživanju.

U svojoj izjavi naveo je: „To je razumna procjena“, ali i dodao da „pojava kopna bez leda kakvu predviđa nova studija sama po sebi vjerojatno neće izazvati velike promjene u upravljanju Antarktikom“.

Stephens pritom naglašava da će kontinent i dalje ostati iznimno zahtjevno okruženje za eksploataciju resursa te dodaje kako bi promjene mogle potaknuti i veću međunarodnu suradnju, posebno u području zaštite okoliša.

Kontinent između resursa i odgovornosti

Iako se otapanje leda često promatra kroz prizmu klimatske krize, ovo istraživanje otvara i pitanje buduće borbe za resurse. Antarktika bi se tako mogla naći na raskrižju između očuvanja prirode i ekonomskih interesa.

Hoće li prevladati suradnja ili konkurencija, ovisit će ne samo o znanstvenim otkrićima, već i o političkim odlukama koje tek dolaze.