Hladni rat obilovao je neobičnim planovima i rizičnim potezima, no malo koji je bio toliko radikalan kao trenutak kada su Sjedinjene Američke Države detonirale nuklearnu bombu na rubu svemira. Kratkoročno, rezultat je bio zapanjujući vizualni spektakl, ali dugoročne posljedice bile su toliko zabrinjavajuće da su ovakvi eksperimenti ubrzo zabranjeni diljem svijeta.

Riječ je o Operaciji Fishbowl, nizu vojnih eksperimenata provedenih 1962. godine, tijekom kojih su SAD detonirale nekoliko nuklearnih bombi visoko u atmosferi iznad Tihog oceana.

Što su Amerikanci pokušavali dokazati

Primarni cilj operacije bio je utvrditi kako eksplozije na velikim visinama utječu na radio komunikacije, radare i satelite. Ujedno se razmatrala mogućnost da bi nuklearna detonacija u atmosferi mogla poslužiti kao improvizirani štit protiv nadolazećih projektila.

No, u kontekstu intenzivnog rivalstva Hladnog rata, važan motiv bio je i strah da Sovjetski Savez razvija slične tehnologije. Kako bi demonstrirali tehnološku i vojnu nadmoć, Amerikanci su nastojali preteći Sovjete.

Lansiranja s izoliranog otočja usred Pacifika

Svi projektili u sklopu Operacije Fishbowl lansirani su s otoka Johnston, dijela udaljenog atola pod kontrolom američkog ratnog zrakoplovstva. Nalazi se oko 1300 kilometara jugozapadno od Havaja, usred Tihog oceana.

Zanimljivo, pojedinačni testovi nosili su neobična imena inspirirana morskim svijetom: Bluegill, Starfish, Starfish Prime, Bluegill Prime i Bluegill Double Prime.

Starfish Prime: nuklearna eksplozija iznad granice svemira

Najpoznatiji i najkontroverzniji test bio je Starfish Prime. U noći 9. srpnja 1962. projektil Thor ponio je nuklearnu bojevu glavu snage 1,4 megatona u nisku Zemljinu orbitu. Eksplozija se dogodila na visini od oko 400 kilometara iznad otoka Johnston, znatno iznad Kármánove linije, koja na 100 kilometara označava službenu granicu svemira.

Za razliku od klasičnih nuklearnih detonacija, ova eksplozija nije proizvela vatrenu kuglu, gljivasti oblak ni udarni val. Zbog iznimno rijetke atmosfere nije postojao medij za takve pojave. Umjesto toga, energija se oslobodila u obliku intenzivnog zračenja i plazme velike brzine, stvarajući neobičnu, gotovo bešumnu svjetlosnu sferu.

U nekoliko sekundi nakon eksplozije nebo iznad Pacifika obasjala je neprirodna svjetlost, uz pojavu umjetne polarne svjetlosti i sablasnu tišinu.

Svjedočanstva: nebo koje gori bez zvuka

Jedan od očevidaca zapisao je u vojnom izvješću:

„Vidljivi fenomeni uzrokovani eksplozijom bili su rasprostranjeni i iznimno intenzivni; golemo područje Tihog oceana bilo je osvijetljeno pojavama nalik polarnoj svjetlosti.”

Izvješće dodatno navodi:

„Na otoku Johnston nisu se čuli nikakvi zvukovi koji bi se mogli nedvojbeno pripisati detonaciji. Zabilježeni su snažni elektromagnetski signali, kao i značajni poremećaji magnetskog polja i električnih struja u tlu.”

Opis prizora bio je gotovo nadrealan:

„Blještavi bijeli bljesak probio se kroz oblake i brzo se pretvorio u šireću zelenu kuglu zračenja koja se uzdizala u vedro nebo. S njezine površine izbijali su veliki bijeli prsti nalik cirrostratusnim oblacima, uzdižući se do 40 stupnjeva iznad horizonta, savijajući se prema polovima i nestajući u sekundama, zamijenjeni spektakularnim koncentričnim prstenovima nalik cirusima.”

„Nisu nestali, već su ostali u stanju zamrznute nepomičnosti”, zaključuje izvješće.

Posljedice na Zemlji: kvarovi i kaos na Havajima

Ovaj spektakl nije bio bezazlen. Kiša visokoenergetskih čestica uzrokovala je ozbiljne električne kvarove na Havajima. Ulična rasvjeta je otkazivala, telefonske mreže bile su poremećene, a u Honoluluu su se aktivirali brojni alarmni sustavi.

Još ozbiljnije posljedice dogodile su se u orbiti. Zajedno sa sličnim sovjetskim testom u listopadu iste godine, procjenjuje se da je čak trećina tadašnjih satelita uništena radijacijom.

Među njima bio je i prvi komercijalni komunikacijski satelit Telstar 1 tvrtke AT&T, lansiran dan nakon testa Starfish Prime. Do veljače 1963. potpuno je prestao raditi jer je njegova elektronika bila nepovratno oštećena.

U to vrijeme u orbiti su postojala samo 22 satelita. Danas ih ima više od 15.000. Kada bi se sličan događaj dogodio u 21. stoljeću, posljedice bi bile katastrofalne: GPS sustavi bi prestali raditi, financijski sustavi ovisni o satelitskom vremenu bi kolabirali, vremenske prognoze postale bi nemoguće, a globalne komunikacije bi se urušile.

Nesreće i kontaminacija: kada je test pošao po zlu

Operaciju su pratile i ozbiljne nezgode. Najteža se dogodila 25. srpnja 1962. tijekom testa Bluegill Prime, kada je raketni sustav Thor eksplodirao prije lansiranja na samom otoku Johnston, raspršivši plutonij i druge opasne tvari.

Zbog toga je operacija privremeno zaustavljena, no ubrzo je nastavljena novim testovima poput Double Prime Checkmate, Bluegill Triple Prime, Kingfish i Tightrope.

Lekcija koja je promijenila svijet

Unatoč svemu, svijet je iz ovih eksperimenata izvukao važnu pouku. Posljedice testiranja na velikim visinama potaknule su SAD i SSSR na sklapanje Sporazuma o djelomičnoj zabrani nuklearnih pokusa u kolovozu 1963., kojim su zabranjene nuklearne detonacije u atmosferi, pod vodom i u svemiru.

Taj proces nastavljen je 1967. godine Sporazumom o svemiru, koji je dodatno ograničio korištenje i raspoređivanje nuklearnog oružja u svemiru.

Bio je to rijedak trenutak u kojem su dvije suparničke supersile priznale da su se opasno približile granici – i odlučile se povući korak unatrag.