Znanstvenici razmatraju jedan od najambicioznijih geoinženjerskih projekata ikada zamišljenih – izgradnju goleme brane preko Beringova prolaza između Rusije i Aljaske. Cilj takvog pothvata bio bi zaštititi Atlantsku meridionalnu cirkulaciju (AMOC), jedan od najvažnijih oceanskih sustava na Zemlji, čiji bi kolaps mogao izazvati dramatične klimatske promjene, osobito u sjevernoj Europi.

Iako ideja zvuči poput scenarija iz znanstvenofantastičnog filma, novo istraživanje objavljeno u časopisu Science Advances sugerira da bi zatvaranje Beringova prolaza moglo barem privremeno usporiti slabljenje ove ključne oceanske "pokretne trake". No znanstvenici istodobno upozoravaju da bi takva intervencija nosila niz ozbiljnih rizika i neizvjesnosti.

AMOC je ključan za europsku klimu

Atlantska meridionalna cirkulacija prenosi toplu, slanu vodu iz tropskih područja prema sjeveru, gdje se ona hladi, tone i potom vraća prema jugu kao hladna dubinska struja. Taj sustav održava morski život te snažno utječe na klimu Europe, Afrike i obje Amerike.

Upravo zahvaljujući AMOC-u Europa uživa relativno blagu klimu unatoč svojoj geografskoj širini. Bez njega, vremenski uvjeti na Starom kontinentu bili bi znatno suroviji.

Znanstvenici sve više strahuju od kolapsa

Brojne studije posljednjih godina upozoravaju da AMOC slabi. Prema istraživanju objavljenom ranije ovog mjeseca, njegova bi se snaga do 2100. godine mogla smanjiti između 43 i 59 posto, što je čak 60 posto veće slabljenje nego što su predviđali raniji modeli.

Posljedice mogućeg kolapsa bile bi dalekosežne. Temperature u sjevernoj Europi mogle bi naglo pasti, povećao bi se rizik od suša, razina mora uz sjeveroistočnu obalu Sjeverne Amerike porasla bi za najmanje 50 centimetara, a globalna proizvodnja hrane bila bi ozbiljno poremećena.

"Dokazi sve više upućuju na kolaps, ali još uvijek postoji velika neizvjesnost", izjavio je Jelle Soons s Instituta za morska i atmosferska istraživanja Sveučilišta u Utrechtu za Live Science.

Kako globalno zatopljenje ugrožava oceanski sustav

Prema znanstvenicima, postoje dva glavna mehanizma kojima klimatske promjene mogu zaustaviti AMOC. Prvi je zagrijavanje sjevernog Atlantika, zbog čega topla i slana voda više ne bi mogla dovoljno ohladiti i potonuti.

Drugi je ubrzano topljenje ledenih pokrova na sjeveru, koje u ocean unosi velike količine slatke vode. Time se smanjuje salinitet morske vode, a manje slana voda teže tone, što dodatno destabilizira cijeli sustav.

Inspiracija iz daleke prošlosti

Soons je ideju dobio proučavajući srednji pliocen, razdoblje prije otprilike tri milijuna godina. Tada je AMOC bio znatno snažniji, ponajprije zato što je kopneni most zatvarao Beringov prolaz.

"Zato sam se zapitao što bi se dogodilo kada bismo ponovno zatvorili Beringov prolaz", rekao je Soons.

Kako bi se Beringov prolaz potpuno zatvorio, bilo bi potrebno izgraditi tri zasebne brane, budući da se u središtu prolaza nalaze dva otoka. Ukupna širina prolaza iznosi oko 82 kilometra.

Najduža pojedinačna brana morala bi biti duga približno 38 kilometara. Maksimalna dubina konstrukcije dosezala bi oko 59 metara.

Za usporedbu, nizozemska brana Afsluitdijk duga je 32 kilometra, dok južnokorejski morski nasip Saemangeum Seawall mjeri 33 kilometra. Njegova najveća dubina iznosi 54 metra.

Rezultati nisu jednoznačni

Računalni modeli pokazali su da bi zatvaranje Beringova prolaza, u uvjetima nižih emisija ugljikova dioksida i umjerenog slabljenja AMOC-a, moglo ojačati ovaj sustav i omogućiti mu dulje funkcioniranje.

No situacija se dramatično mijenja ako je AMOC već ozbiljno oslabljen. U tom slučaju zatvaranje prolaza moglo bi dodatno ubrzati njegovo propadanje.

"To znači da se ne radi o jednostavnom rješenju", upozorio je Jonathan Baker iz britanskog Met Officea, koji nije sudjelovao u istraživanju.

Dodao je kako bi ovakav projekt mogao odgoditi kolaps samo u određenim scenarijima.

Stručnjaci pozivaju na oprez

Aixue Hu iz Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja ocijenio je rezultate vrlo zanimljivima.

"Ipak, ukupni učinak nije dosljedan i uvelike ovisi o snazi AMOC-a i razini ugljikova dioksida", rekao je Hu za Live Science.

Čak i ako bi zatvaranje Beringova prolaza kratkoročno ojačalo sustav, dugoročne posljedice ostaju nepoznate.

Tehnički izvedivo, politički i ekološki izuzetno složeno

Soons smatra da bi takva gradnja tehnički bila moguća. No za razliku od postojećih velikih brana, Beringov prolaz nalazi se u iznimno surovom i udaljenom području, s jakim morskim strujama, debelim slojevima leda i složenim geopolitičkim okolnostima.

Na jednoj strani nalazi se Rusija, na drugoj Sjedinjene Američke Države – dvije svjetske sile čiji odnosi često nisu jednostavni.

Posljedice za prirodu i lokalne zajednice

Zatvaranje prolaza prekinulo bi prirodnu razmjenu vode, topline, hranjivih tvari i morskih organizama između Tihog i Arktičkog oceana.

To bi moglo imati ozbiljne posljedice za morske ekosustave, ribarsku industriju, pomorski promet te autohtone zajednice koje ovise o prolazu za prehranu i trgovinu.

"Bilo kakva intervencija ovakvih razmjera mora pažljivo uzeti u obzir moguće neželjene posljedice uz potencijalne koristi", upozorio je Baker.

Najsigurnije rješenje i dalje je isto

Iako bi izgradnja brane možda mogla privremeno odgoditi kolaps AMOC-a, ona ne uklanja temeljni problem – globalno zatopljenje.

"Zatvaranje Beringova prolaza moglo bi odgoditi kolaps u nekim uvjetima, ali ne uklanja osnovni rizik nastavka zagrijavanja", rekao je Baker.

Najpouzdaniji način zaštite AMOC-a, zaključuju znanstvenici, ostaje smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Potrebna su nova istraživanja

Soons, Baker i Hu slažu se da su potrebni dodatni modeli i detaljnije analize prije nego što bi se ovakav projekt uopće mogao ozbiljno razmatrati.

Za sada, ideja o divovskoj brani između Rusije i Aljaske ostaje fascinantna znanstvena mogućnost – ali i upozorenje koliko su klimatske promjene ozbiljno uzdrmale planetarne sustave o kojima ovisi život milijardi ljudi.