U prosincu 1963. godine sedamnaestogodišnji Randy Gardner i njegovi prijatelji, Bruce McAllister i Joe Marciano, tražili su ideju za svoj znanstveni projekt. Nakon dugog razmišljanja odlučili su se za nešto iznimno ambiciozno – srušiti svjetski rekord u neprekidnom ostajanju budnim.

U to vrijeme rekord je držao radijski voditelj iz Honolulu, koji je uspio ostati budan nevjerojatnih 260 sati. Randy, samoproglašeni zaljubljenik u znanost, bio je uvjeren da može otići i korak dalje te ostaviti trag na 10. godišnjem znanstvenom sajmu Greater San Diego.

Od paranormalnog do ozbiljne znanosti

Prvotna ideja bila je prilično neobična. Mladići su željeli istražiti utjecaj neprospavanosti na paranormalne sposobnosti.

"Bili smo idioti, znate, mladi idioti", prisjetio se kasnije Bruce McAllister u razgovoru za BBC.

"Prva verzija projekta bila je istraživanje utjecaja nespavanja na paranormalne sposobnosti. Shvatili smo da to ne možemo ozbiljno provesti pa smo se odlučili proučavati učinke nedostatka sna na kognitivne sposobnosti, rezultate na košarkaškom terenu i sve ostalo čega smo se mogli sjetiti."

Novčić je odlučio tko će patiti

Tko će preuzeti glavni teret eksperimenta, odlučeno je bacanjem novčića. Randy je izgubio – ili pobijedio, ovisno o perspektivi.

Kako se vijest o neobičnom pothvatu proširila, u San Diego doputovao je poznati istraživač sna sa Sveučilišta Stanford, dr. William C. Dement, kako bi osobno pratio pokušaj.

Randyjevo zdravstveno stanje tijekom cijelog eksperimenta nadzirao je i poručnik zapovjednik John J. Ross.

Roditelji su bili prestravljeni

Nije teško zamisliti koliko su Gardnerovi roditelji bili zabrinuti. "Bili su jako uplašeni da bi mu ovo moglo ozbiljno naštetiti", rekao je dr. Dement za BBC.

"U to vrijeme još uvijek nije bilo jasno može li čovjek umrijeti ako dovoljno dugo ne spava."

Prvi simptomi pojavili su se vrlo brzo

Poznato je da nedostatak sna može izazvati ozbiljne zdravstvene posljedice, uključujući probleme s pamćenjem, povećani rizik od srčanih bolesti, lošu ravnotežu i povišeni krvni tlak.

Randy je prva dva dana podnio relativno dobro. Izbjegavao je krevet i nastojao što više stajati na nogama. No već trećeg dana stanje se naglo pogoršalo.

Prema izvješćima NPR, osjećao je snažnu mučninu.

Ubrzo su uslijedili razdražljivost, problemi s koncentracijom, kratkotrajni gubitak pamćenja, paranoja pa čak i halucinacije.

Mozak je pronašao vlastito rješenje

Dr. Dement opisao je kako su Randyja održavali budnim fizičkim aktivnostima.

"Bio je u izvrsnoj fizičkoj kondiciji pa smo ga uvijek mogli razbuditi košarkom ili kuglanjem. Da je samo zatvorio oči, odmah bi zaspao."

Kasnija snimanja mozga otkrila su fascinantnu pojavu. Randyjev mozak zapravo je tijekom cijelog eksperimenta povremeno "drijemao".

Pojedini dijelovi mozga naizmjenično su se isključivali i odmarali, dok su ostali ostajali aktivni. Dok je igrao košarku, analitički dijelovi mozga ulazili su u kratkotrajni odmor. Kada je rješavao matematičke zadatke, područja zadužena za brze reakcije privremeno bi se isključivala.

Novi svjetski rekord

U 2 sata ujutro, 8. siječnja 1964. godine, Randy je službeno srušio rekord. Ostao je budan nevjerojatnih 264 sata, odnosno punih 11 dana.

Tako je postavio novi rekord koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda. Posljednjeg dana priznao je da je imao "vrlo kratak fitilj" te da je gubio strpljenje s novinarima koji su mu stalno postavljali ista pitanja.

Po završetku eksperimenta Randy je prevezen u obližnju mornaričku bolnicu. Liječnici su ga priključili na elektroencefalograf kako bi pratili moždane valove.

Medicinski gledano, bio je potpuno zdrav. Napokon je mogao zaspati. "Spavao sam nešto više od 14 sati. Kad sam se probudio, bio sam omamljen, ali ništa više nego bilo koja druga osoba", rekao je kasnije za NPR.

Još je zanimljivije to što mu se ciklus spavanja vrlo brzo vratio u normalu. Nije mu bio potreban nikakav dodatni san.

Eksperiment se itekako isplatio

Randy, Bruce i Joe osvojili su prvo mjesto na znanstvenom sajmu u San Diegu. No priča tu nije završila. Nekoliko desetljeća nakon slavnog eksperimenta Randy je priznao da ga je sve sustiglo.

Oko 1997. godine počeo je patiti od teške nesanice. Ležao bi u krevetu pet ili šest sati, zaspao tek na petnaestak minuta, a zatim se ponovno probudio. Opisivao je sebe kao "potpunu olupinu".

"Bilo je užasno biti u mojoj blizini. Sve me uzrujavalo. Kao da se nastavilo ono što sam učinio prije 50 godina", priznao je. Randy je svoju nesanicu nazivao svojevrsnom karmičkom naplatom za eksperiment koji je proveo kao tinejdžer.

Iako točan uzrok njegovih problema sa spavanjem nikada nije definitivno potvrđen, njegova priča ostaje snažno upozorenje koliko ozbiljne posljedice može imati igranje sa snom.

Guinness više ne prihvaća takve pokušaje

Zbog sigurnosnih razloga, Guinness World Records kasnije je prestao prihvaćati nove pokušaje obaranja rekorda u nespavanju.

Posljednji službeno priznati rekord iznosio je 18 dana i 21 sat. Stručnjaci danas jasno poručuju: nitko ne bi trebao pokušavati nadmašiti ga.