Zijevanje je svakodnevna pojava koju svi dobro poznajemo, no znanstvenici još uvijek nisu u potpunosti sigurni zašto uopće zijevamo. Novo istraživanje australskih znanstvenika sada je ponudilo intrigantan trag koji bi mogao pomoći u rješavanju te dugogodišnje misterije.

Istraživači sa University of New South Wales otkrili su da zijevanje ima neobičan i neočekivan učinak na protok cerebrospinalne tekućine, odnosno tekućine koja štiti mozak i leđnu moždinu. Iako još nije sasvim jasno kakve posljedice to ima, otkriće bi moglo biti ključno za razumijevanje evolucijske svrhe zijevanja.

Rezultati istraživanja objavljeni su u znanstvenom časopisu Respiratory Physiology & Neurobiology.

Kako je provedeno istraživanje?

Tim znanstvenika pomoću magnetske rezonancije promatrao je glavu i vrat 22 zdrava sudionika. Tijekom snimanja ispitanici su dobili upute da zijevaju, duboko dišu, suzdržavaju zijevanje i dišu uobičajeno.

Budući da zijevanje i duboko disanje uključuju slične pokrete, istraživači su očekivali gotovo identične rezultate.

No dogodilo se upravo suprotno.

Cerebrospinalna tekućina kreće se u suprotnom smjeru

MRI snimke pokazale su ključnu razliku. Dok duboko disanje nije uzrokovalo neobične promjene, zijevanje je potaknulo kretanje cerebrospinalne tekućine dalje od mozga.

"Zijevanje je izazvalo kretanje cerebrospinalne tekućine u suprotnom smjeru nego tijekom dubokog udaha", izjavio je neuroznanstvenik Adam Martinac za New Scientist.

"I samo smo sjedili i govorili: 'Ovo definitivno nismo očekivali.'"

Istraživači napominju da taj učinak nije zabilježen kod svih sudionika te da se rjeđe pojavljivao kod muškaraca. Ipak, moguće je da je na rezultate djelomično utjecao sam uređaj za snimanje.

Zijevanje povećava i protok krvi

Analiza je pokazala da i duboko disanje i zijevanje povećavaju protok krvi koja napušta mozak. Time se stvara dodatni prostor za dotok svježe krvi.

Za razliku od cerebrospinalne tekućine, krv tijekom zijevanja ne mijenja smjer. Međutim, u početnoj fazi zijevanja protok krvi kroz karotidne arterije prema mozgu povećava se za otprilike jednu trećinu.

To sugerira da zijevanje možda ima više fizioloških funkcija nego što se dosad pretpostavljalo.

Svatko zijeva na svoj način

Jedan od najzanimljivijih nalaza istraživanja jest činjenica da svaki čovjek ima vlastiti, prepoznatljiv obrazac zijevanja.

"Svaka osoba zijeva na jedinstven način. Pokreti jezika razlikuju se među ljudima, ali su kod svake osobe iznimno dosljedni", objasnio je Martinac.

"To je gotovo poput otiska prsta, pa bi se možda nekoga moglo prepoznati samo prema načinu na koji zijeva."

Ovo upućuje na postojanje individualnog središnjeg obrasca koji upravlja zijevanjem kod svakog pojedinca.

Čisti li zijevanje mozak?

Najveće pitanje tek slijedi: zašto zijevanje toliko snažno utječe na cerebrospinalnu tekućinu?

Jedna od teorija jest da zijevanje pomaže u uklanjanju otpadnih tvari iz mozga. Druga pretpostavlja da služi hlađenju mozga i održavanju optimalne temperature.

"Neurodegenerativne bolesti povezane su s nakupljanjem otpadnih tvari, a kako starimo, tog otpada može biti sve više", ističe Martinac.

"Još ne znamo koliko je jaka povezanost s uklanjanjem cerebrospinalne tekućine, ali posljednjih deset godina na tom se području provodi mnogo istraživanja, a ovo bi mogao biti još jedan važan dio slagalice."

Fenomen koji i dalje zbunjuje znanstvenike

Zijevanje je prisutno kod brojnih životinjskih vrsta, a kod ljudi i životinja često je zarazno. Zanimljivo je i da vrste s većim mozgom obično zijevaju dulje.

Unatoč brojnim istraživanjima, njegova prava svrha i dalje nije do kraja razjašnjena.

Autori studije zaključuju da je zijevanje vjerojatno izrazito prilagodljivo ponašanje te da bi daljnja istraživanja njegove fiziološke uloge mogla značajno pridonijeti razumijevanju ravnoteže i funkcioniranja središnjeg živčanog sustava.