Ideja putovanja kroz vrijeme desetljećima je bila rezervirana za znanstvenu fantastiku, no najnovija istraživanja sugeriraju da bi ova futuristička tehnologija ipak mogla imati uporište u stvarnoj fizici. Znanstvenici sada tvrde da bi, uz pomoć zakona kvantne fizike, barem jedan oblik putovanja kroz vrijeme mogao postati moguć – i to na način koji podsjeća na radnju poznatih filmova.

Poruke iz budućnosti u prošlost

Iako nova teorija ne podrazumijeva odlazak u vrijeme dinosaura, istraživači ističu da bi slanje poruka u prošlost moglo biti ostvarivo. Štoviše, tvrde da bi takav proces funkcionirao slično kao u filmu Interstellar redatelja Christopher Nolan.

U tom filmu lik astronauta, kojeg glumi Matthew McConaughey, uspijeva poslati poruku svojoj kćeri u prošlost pomicanjem kazaljki na njezinu satu. Iako stvarnost ne bi bila tako dramatična, znanstvenici tvrde da bi sličan princip, poznat kao "uzročna petlja", mogao opisivati stvarni mehanizam putovanja kroz vrijeme.

Koautor istraživanja, dr. Kaiyuan Ji s Cornell University, objasnio je za New Scientist kako bi takav sustav funkcionirao.

"Otac pamti kako kći dekodira njegovu poruku iz budućnosti. Zbog toga može sam sebi dati upute o najboljem načinu kodiranja poruke", rekao je.

Fizika ne isključuje putovanje kroz vrijeme

Iako zvuči nevjerojatno, trenutačno razumijevanje fizike ne isključuje mogućnost putovanja kroz vrijeme. Prema teoriji opće relativnosti, koja predstavlja najprecizniji opis svemira kojim raspolažemo, sve se kreće kroz prostor-vrijeme unaprijed određenim putanjama.

Jedna od takvih putanja naziva se zatvorena vremenska krivulja. Objekt koji se kreće tom putanjom najprije odlazi u budućnost, a zatim se vraća u prošlost i završava na istom mjestu gdje je i započeo.

Iako zakoni fizike dopuštaju postojanje takvih petlji, njihovo stvaranje u velikim razmjerima zahtijevalo bi praktički beskonačnu količinu energije kako bi se prostor-vrijeme dovoljno "izobličilo".

Kvantna fizika otvara vrata

Na vrlo malim, kvantnim razinama situacija je drugačija. Strukture slične zatvorenim vremenskim krivuljama mogle bi nastajati prirodno.

Na kvantnoj razini dvije čestice mogu postati isprepletene, što znači da promjena stanja jedne čestice trenutno utječe na drugu, čak i ako su udaljene svjetlosnim godinama.

Jedno od mogućih objašnjenja ovog fenomena, koji je Albert Einstein opisao kao "sablasno djelovanje na daljinu", jest da čestice zapravo šalju informacije unatrag kroz vrijeme.

Umjesto da informacije putuju brže od svjetlosti ili da su čestice dio jednog sustava, moguće je da "primaju" poruke iz prošlosti koje im govore kako reagirati u budućnosti.

Eksperimenti već simulirali putovanje kroz vrijeme

Iako zvuči kao znanstvena fantastika, znanstvenici su još 2010. godine osmislili način kako simulirati zatvorene vremenske krivulje pomoću isprepletenih čestica.

Profesor Seth Lloyd s Massachusetts Institute of Technology pojasnio je taj koncept slikovitim primjerom.

"To je bilo kao da pošaljete foton nekoliko nanosekundi unatrag u vremenu i pokušate ga natjerati da 'ubije' svoju raniju verziju", rekao je.

Takav sustav može se usporediti s telefonskom linijom koja omogućuje komunikaciju s uređajem u prošlosti, makar samo nekoliko trenutaka unatrag.

Problem šuma i kako ga riješiti

U teoriji, ovakav sustav mogao bi omogućiti slanje poruka samome sebi u prošlost. Međutim, kao i kod svake komunikacije, postoji problem tzv. šuma, odnosno smetnji koje otežavaju prijenos informacija.

"Nitko još nije izgradio stvarnu zatvorenu vremensku krivulju, a postoje razlozi zašto smatramo da je to vrlo teško ostvariti. No svi komunikacijski kanali imaju šum", istaknuo je Lloyd.

Zanimljivo je da rješenje tog problema podsjeća upravo na scenarij iz filma Interstellar.

U radu prihvaćenom za objavu u časopisu Physical Review Letters, Lloyd i njegovi suradnici navode da bi osoba iz budućnosti mogla koristiti vlastita sjećanja kako bi poboljšala kvalitetu poruke koju šalje u prošlost.

"Otac iz budućnosti može se prisjetiti prošlih događaja koje je doživio, uključujući i način na koji je kći dekodirala poruku koju tek treba poslati. Stoga je logično da će pri kodiranju poruke uzeti u obzir to sjećanje kako bi maksimalno povećao učinkovitost komunikacije", navodi se u radu.

Drugim riječima, ako već znate kako je netko imao poteškoća s razumijevanjem vaše poruke, možete je unaprijed prilagoditi kako bi bila jasnija.

Paradoksalan zaključak: Poruke iz prošlosti mogu biti jasnije

Znanstvenici dolaze do neobičnog zaključka da bi poruke poslane unatrag kroz vrijeme mogle biti čak i jasnije od onih koje šaljemo u sadašnjosti, upravo zbog mogućnosti prilagodbe na temelju već poznatih ishoda.

Iako još nitko nije stvorio stvarnu zatvorenu vremensku krivulju, profesor Lloyd smatra da bi ovu ideju bilo relativno lako testirati u eksperimentalnim uvjetima na kvantnoj razini.

Takvi eksperimenti mogli bi pomoći znanstvenicima da bolje razumiju prijenos informacija kroz "bučne kanale", ali i unaprijede tehnologije komunikacije koje koristimo u svakodnevnom životu.

Putovanje kroz vrijeme, čini se, možda nije pitanje strojeva i portala, već razumijevanja informacija – i načina na koji ih prenosimo kroz sam temelj stvarnosti.