Iako djeluje nevjerojatno, znanstvenici tvrde da iza toga stoji način na koji naš mozak obrađuje informacije.

Michelle Spear, profesorica anatomije sa Sveučilišta u Bristolu, objasnila je zašto nam predmeti ponekad postanu doslovno “nevidljivi”, čak i kada gledamo ravno u njih.

Mozak ne vidi sve što oči vide

Profesorica upozorava na fenomen poznat kao “perceptivna sljepoća”. Riječ je o situaciji u kojoj je predmet točno ispred nas, ali ga mozak jednostavno ne registrira.

Kako objašnjava, pronalaženje predmeta u svakodnevnom okruženju ovisi o procesu koji se naziva vizualno pretraživanje, a ljudski mozak pritom nije ni približno savršen koliko mislimo.

„Vidjeti nije samo pitanje onoga što dolazi do naših očiju, nego i onoga što mozak očekuje pronaći“, istaknula je.

Ove cipele mogu ozbiljno uništiti stopala i tvrdi se da su najgora: Hrvati ih obožavaju

Stres i žurba dodatno pogoršavaju problem

Kada smo pod stresom, umorni ili u žurbi, mozak počinje “filtrirati” informacije oko nas. Fokusira se samo na ono što smatra važnim i ignorira ostatak scene.

Ako tražite ključeve, mozak automatski stvara mentalnu sliku mjesta na kojem očekuje da bi oni trebali biti. Problem nastaje kada se stvarni prizor ne podudara s tim očekivanjem.

Primjerice, ključevi mogu biti djelomično prekriveni, okrenuti pod neobičnim kutom ili pomiješani s drugim predmetima. U tom trenutku mozak ih može doslovno ignorirati, iako ih gledate ravno ispred sebe.

„Mozak ne može analizirati svaki predmet u prostoru odjednom. Umjesto toga, koristi pažnju i bira određene detalje, dok ostale filtrira“, objasnila je profesorica.

Zašto druga osoba odmah pronađe izgubljeni predmet?

Upravo zato “svježi pogled” često ima prednost. Osoba koja nije prethodno tražila predmet nema unaprijed stvorenu sliku gdje bi on trebao biti pa lakše primjećuje ono što je drugome promaknulo.

Profesorica je također istaknula da muškarci i žene često različito pristupaju traženju stvari.

Prema njezinim riječima, žene su u prosjeku nešto uspješnije u pronalaženju predmeta u pretrpanim prostorima, dok muškarci češće imaju prednost u zadacima prostorne navigacije i mentalnog okretanja objekata u tri dimenzije.

Korijeni možda sežu duboko u prošlost

Neki psiholozi smatraju da bi takve razlike mogle imati korijene još u društvima lovaca-sakupljača, gdje su muškarci i žene imali različite zadatke i načine opažanja okoline.

Ipak, profesorica naglašava da iskustvo, poznavanje prostora i trenutna razina pažnje vjerojatno igraju veću ulogu od samog spola osobe.

U Kaspijskom moru pojavio se novi otok: Znanstvenici otkrili neobičan fenomen s njim

Kako prenosi Daily Mail, Spear smatra da vizualno pretraživanje više nalikuje algoritmu predviđanja nego običnom gledanju.

„Mozak stalno nagađa gdje bi se nešto moglo nalaziti i prema tome usmjerava pažnju. Većinom su ta predviđanja točna, ali ponekad nisu. Zato predmet može ostati neprimijećen iako je cijelo vrijeme pred očima“, zaključila je profesorica.