Vjerovanje u duhove i paranormalne pojave i dalje je vrlo rašireno. Prema podacima iz Engleske, čak trećina stanovnika vjeruje da duhovi postoje. No stručnjaci upozoravaju da iskustva koja ljudi često pripisuju nadnaravnom možda imaju mnogo prizemnija objašnjenja.

Profesorica Melissa Maffeo sa Wake Forest University smatra da su određeni ljudi podložniji paranormalnim iskustvima od drugih te da se takvi doživljaji mogu objasniti kombinacijom okolišnih podražaja, neuroloških procesa i određenih osobina ličnosti.

Prema njezinu mišljenju, upravo se u spoju tih čimbenika krije razlog zbog kojeg ljudski mozak ponekad pogrešno tumači stvarnost i stvara osjećaj da je osoba doživjela nešto nadnaravno.

„Kao profesorica psihologije često razmišljam o subjektivnosti koju ljudi koriste pri tumačenju vlastitih iskustava“, napisala je profesorica Maffeo u tekstu objavljenom na platformi The Conversation.

„Zato se pitam postoje li sasvim obična objašnjenja za iskustva koja na prvi pogled djeluju izvanredno.“

Dodala je kako vjeruje da se ponekad može stvoriti „savršena oluja“ svakodnevnih čimbenika koji zajedno izazovu osjećaj paranormalnog iskustva.

Elektromagnetska polja i uklete lokacije

Prvi čimbenik koji bi mogao objasniti pojavu navodnih duhova odnosi se na okolišne podražaje, posebice elektromagnetska polja.

Svatko tko je gledao emisije o lovcima na duhove vjerojatno je vidio uređaje koji mjere elektromagnetska polja, poznata pod kraticom EMF. Riječ je o nevidljivim energetskim područjima koja nastaju djelovanjem električno nabijenih čestica.

U ranijim istraživanjima provedenima u podzemnim svodovima ispod Edinburgh te u Hampton Court Palace utvrđeno je da elektromagnetska polja češće osciliraju na mjestima koja imaju reputaciju ukletih lokacija.

Profesorica Maffeo smatra da neki ljudi možda nesvjesno registriraju takve promjene u okolišu i potom ih tumače kao paranormalne pojave.

„Ljudi bi mogli nesvjesno osjećati promjene u okolišu, poput elektromagnetskih polja“, objasnila je.

„Tada se postavlja pitanje: je li duh uzrokovao elektromagnetsko polje ili je elektromagnetsko polje stvorilo dojam duha?“

Dosad je samo jedna istraživačka skupina pokušala eksperimentalno proučiti tu mogućnost. Znanstvenici su stvorili takozvanu „ukletu sobu“ u kojoj su mijenjali frekvencije elektromagnetskih polja.

Sudionici istraživanja prijavljivali su neobične osjećaje, uključujući vrtoglavicu, osjećaj odvojenosti od vlastitog tijela te dojam da se u prostoriji nalazi nečija prisutnost. Međutim, istraživači nisu pronašli jasnu povezanost između tih iskustava i promjena intenziteta elektromagnetskih polja.

Paraliza sna može stvoriti osjećaj prisutnosti nečega nevidljivog

Drugi čimbenik povezan je s radom mozga.

Profesorica Maffeo objašnjava da važnu ulogu ima područje mozga poznato kao temporoparijetalni spoj, koje sudjeluje u stvaranju osjećaja da nastanjujemo vlastito tijelo i da smo svjesni svoje fizičke prisutnosti.

Ponekad tijekom spavanja dolazi do pogrešnog tumačenja tjelesnih signala.

„Takve se pogreške mogu dogoditi tijekom sna, kada mozak privremeno isključuje vanjski svijet“, navodi profesorica.

Objasnila je da tijekom REM faze sna, odnosno faze brzih pokreta očiju u kojoj se odvija većina živopisnih snova, mozak šalje signale koji sprječavaju pokretanje skeletnih mišića.

„Ta inhibicija uzrokuje potpunu paralizu tijekom REM sna. To je neurološki zaštitni mehanizam. Bez njega bismo vrlo vjerojatno fizički izvodili radnje koje sanjamo.“

Kod nekih ljudi događa se da se probude upravo tijekom te faze sna. Tada su svjesni okoline, ali se ne mogu pomaknuti. Istodobno mogu doživljavati intenzivne halucinacije koje su zapravo ostaci sna.

U tom trenutku dolazi do nesklada između informacija koje tijelo šalje mozgu i onoga što mozak očekuje.

„Većina ljudi na nedostatak osjetilnih informacija reagira strahom, zbog čega je veća vjerojatnost da će prizore i zvukove iz svojih snova doživjeti kao stvarnost“, rekla je profesorica Maffeo.

Osobine ličnosti također mogu igrati važnu ulogu

Treći čimbenik odnosi se na psihološke karakteristike pojedinca.

Profesorica Maffeo ističe da sve veći broj istraživanja pokazuje kako su osobe s određenim osobinama ličnosti sklonije vjerovanju u paranormalne pojave.

Kao primjer navodi ljude koji su izrazito osjetljivi na osjećaj nečije prisutnosti, imaju sklonost neobičnim obrascima razmišljanja ili njeguju magijska vjerovanja.

Skup takvih osobina u psihologiji se često opisuje pojmom shizotipija.

Prema njezinim riječima, osobe s izraženijim shizotipskim obilježjima češće vjeruju u paranormalno, ali i češće doživljavaju osjećaj odvajanja od vlastitog tijela.

Kada se svi čimbenici spoje

Profesorica smatra da paranormalna iskustva najčešće nastaju kada se nekoliko čimbenika istodobno poklopi.

„Zamislite osobu koja vjeruje u paranormalne pojave i koja doživi prirodnu promjenu elektromagnetskog polja ili epizodu paralize sna“, kaže.

„Takva iskustva stvaraju neobične osjećaje koje osoba ne može objasniti.“

U pokušaju da pronađe smisao u nejasnoj situaciji, osoba može početi pogrešno razlikovati unutarnje i vanjske podražaje.

„Na kraju prihvati jedino objašnjenje koje joj se čini logičnim – da je taj neobičan osjećaj izazvao duh.“

Profesorica dodaje da vjerovanje u paranormalno možda djeluje kao svojevrsno ljepilo koje povezuje sve navedene čimbenike i stvara pogrešnu percepciju duha.

„Moje je mišljenje da je upravo vjerovanje u paranormalno ono što povezuje sve te čimbenike i dovodi do pogrešnog doživljaja duha.“

Prema njezinu zaključku, samo vjerovanje možda nije dovoljno da osoba „vidi duha“, ali kombinacija vjerovanja i barem jednog od čimbenika poput okolišnih podražaja, neuroloških procesa ili psiholoških karakteristika može biti dovoljna da paranormalno iskustvo djeluje potpuno stvarno.

Novo istraživanje upire prstom u stare cijevi

Zanimljivo je da je još jedno istraživanje objavljeno ranije ove godine ponudilo dodatno objašnjenje za navodne paranormalne pojave.

Znanstvenici su ustvrdili da bi dio prijavljenih ukletih iskustava mogao biti povezan s infrazvukom koji nastaje u starim građevinama.

Infrazvuk predstavlja zvuk vrlo niske frekvencije koji često proizvode stare cijevi, ventilacijski sustavi i drugi dotrajali dijelovi zgrada.

Iako ga ljudsko uho uglavnom ne može čuti, istraživači sa MacEwan University u kanadskom gradu Edmonton tvrde da čak i kratkotrajna izloženost može utjecati na raspoloženje te povećati razinu hormona stresa kortizola.

Profesor Rodney Schmaltz, glavni autor istraživanja, objasnio je kako takva iskustva lako mogu biti pogrešno protumačena.

„Zamislite da posjetite zgradu za koju se tvrdi da je ukleta. Raspoloženje vam se iznenada promijeni, osjećate nelagodu, ali ne vidite niti čujete ništa neobično.“

Dodao je da su upravo podrumi starih zgrada mjesta na kojima je infrazvuk najčešće prisutan.

„U starim građevinama postoji velika vjerojatnost pojave infrazvuka, osobito u podrumima gdje stare cijevi i ventilacijski sustavi proizvode vibracije niske frekvencije.“

Prema njegovim riječima, ako je osoba unaprijed uvjerena da se nalazi u ukletoj zgradi, nelagodu bi mogla pripisati nečemu nadnaravnom.

„U stvarnosti je moguće da ste jednostavno bili izloženi infrazvuku“, zaključio je.

Iako pitanje postojanja duhova i dalje izaziva brojne rasprave, sve više znanstvenih istraživanja sugerira da bi mnoga iskustva koja ljudi smatraju paranormalnima mogla imati sasvim prirodna objašnjenja skrivena u načinu rada mozga, osobinama ličnosti i okruženju koje nas svakodnevno okružuje.