Jeste li ikada razgovarali sami sa sobom u mislima, komentirali vlastite postupke ili u glavi vodili raspravu prije nego što nešto kažete naglas? Mnogi ljudi pretpostavljaju da svi razmišljaju na isti način, no rasprava koja se nedavno proširila društvenim mrežama pokazala je da stvarnost izgleda znatno drugačije. Naime, dok neki ljudi neprestano vode unutarnje razgovore sami sa sobom, drugi tvrde da uopće nemaju unutarnji monolog.

Ova zanimljiva tema ponovno je privukla pozornost korisnika interneta nakon što je jedan korisnik Reddita postavio pitanje koje je izazvalo tisuće reakcija i rasprava o tome kako ljudski mozak zapravo funkcionira.

Pitanje koje je iznenadilo mnoge korisnike društvenih mreža

Rasprava je započela kada je jedan korisnik Reddita otkrio da nema unutarnji monolog te opisao reakciju svoje majke na to saznanje.

„Danas sam rekao svojoj mami da nemam unutarnji monolog, a ona me gledala kao da imam tri glave. Je li unutarnji monolog uobičajena pojava?”, napisao je korisnik.

Objasnio je kako je godinama vjerovao da je unutarnji monolog samo filmski i televizijski trik koji služi za prikazivanje misli likova. Kao primjere naveo je popularne naslove poput Dexter i Bridget Jones's Diary, zbog čega je bio iznenađen kada je doznao da mnogi ljudi zaista vode razgovore sami sa sobom u vlastitim mislima.

Kako izgleda unutarnji monolog?

Jedan od sudionika rasprave pokušao je objasniti koncept konkretnim primjerom.

„Ako vas šef zamoli da napravite nešto baš u trenutku kada ste planirali otići s posla, zar u sebi ne pomislite: 'O, dovraga, kakva gnjavaža', dok naglas govorite: 'Nema problema, šefe'?”, upitao je.

No autor objave odgovorio je da kod njega taj proces izgleda potpuno drukčije.

„Samo se nekako iznerviram, ali zapravo ne razgovaram sam sa sobom u mislima”, objasnio je.

Njegov odgovor dodatno je potaknuo raspravu o tome postoje li ljudi koji doista nemaju unutarnji glas te koliko su različiti načini ljudskog razmišljanja.

Ljudski mozak ne funkcionira jednako kod svih

Pitanje unutarnjeg monologa samo je jedno od brojnih pitanja kojima se psiholozi bave desetljećima. Ljudski mozak iznimno je složen, a znanstvenici još uvijek pokušavaju do kraja razumjeti zašto ljudi razmišljaju na različite načine.

Primjerice, često se postavlja pitanje na kojem jeziku razmišljaju osobe koje tečno govore više jezika. Neki stručnjaci također istražuju razmišljaju li pojedini ljudi prvenstveno riječima, dok drugi informacije obrađuju kroz slike i vizualne predodžbe.

Zbog toga pitanje unutarnjeg monologa nema jednostavan odgovor koji vrijedi za sve.

Što zapravo znači imati unutarnji monolog?

Britanski list The Guardian razgovarao je s profesorom psihologije Russell Hurlburt, koji se godinama bavi proučavanjem unutarnjih iskustava i procesa razmišljanja.

Prema njegovu objašnjenju, ono što većina ljudi naziva unutarnjim monologom najčešće predstavlja svjesno razgovaranje sa samim sobom unutar vlastitih misli.

Kada ljudi govore o „glasu u glavi”, uglavnom ne misle na nekakvog pripovjedača ili zasebnu osobu koja komentira njihov život. Ne radi se ni o radiju koji neprestano svira u pozadini uma, čak ni onda kada se neka pjesma ne može izbaciti iz glave.

Umjesto toga, riječ je o vlastitom unutarnjem glasu kojim sebi govorimo da trebamo iznijeti smeće, komentiramo nečije ponašanje u autobusu ili razmišljamo o tome što ćemo pripremiti za večeru.

Nije riječ o jednostavnom odgovoru „da” ili „ne”

Profesor Hurlburt ističe kako se postojanje unutarnjeg monologa ne može svesti na jednostavnu podjelu između ljudi koji ga imaju i onih koji ga nemaju.

Njegova istraživanja pokazala su da postoji širok spektar različitih iskustava.

„Neki ljudi nikada nemaju riječi koje prolaze kroz njihove misli. Nekolicina ih ima gotovo neprestano, dok velik broj ljudi unutarnji govor doživljava samo povremeno”, objasnio je.

Drugim riječima, unutarnji monolog nije univerzalno iskustvo koje svi doživljavaju na isti način. Dok neki ljudi vode gotovo neprekidne razgovore sami sa sobom, drugi razmišljaju bez riječi, koristeći osjećaje, slike ili apstraktne misaone procese.

Zašto je ova tema toliko fascinantna?

Rasprava koja je započela na Redditu još jednom je pokazala koliko su ljudski um i način razmišljanja složeni. Ono što jednoj osobi djeluje potpuno normalno drugoj može biti gotovo nezamislivo iskustvo.

Iako mnogi pretpostavljaju da svi ljudi imaju unutarnji glas koji komentira svakodnevne događaje, psihološka istraživanja sugeriraju da stvarnost nije tako jednostavna. Način na koji razmišljamo razlikuje se od osobe do osobe, a unutarnji monolog samo je jedan od brojnih primjera koliko ljudski mozak može biti raznolik.

Zato stručnjaci smatraju da ne postoji „ispravan” ili „pogrešan” način razmišljanja. Neki su jednostavno razgovorljiviji sami sa sobom od drugih, dok pojedinci svijet i vlastite misli doživljavaju na potpuno drukčiji način.