No novo istraživanje sugerira da jedan od najzanimljivijih detalja na slici možda nije plod umjetničke mašte, već odraz stvarnog zdravstvenog stanja žene koja je umjetnika inspirirala.

Znanstvenici sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu smatraju da je Botticelli vjerno prikazao simptome bolesti od koje je patila Simonetta Vespucci, slavna firentinska ljepotica i žena za koju se vjeruje da je poslužila kao model za Veneru.

Prema njihovoj teoriji, Simonetta je možda bolovala od adenoma hipofize, uglavnom dobroćudnog tumora koji nastaje na hipofizi, žlijezdi smještenoj u bazi mozga, piše New York Times.

Pogled koji je stoljećima zbunjivao stručnjake

Ključni trag nalazi se upravo na licu Venere. Istraživači tvrde da blago neusklađen položaj oka, odnosno strabizam, možda nije simbol ljepote ili pobožnosti, kako se dugo vjerovalo, već stvarna posljedica tumora.

„Moguće je da nepravilan položaj oka na slici ‘Rođenje Venere’ – strabizam ili žmirkanje koje se kasnije smatralo osobinom pobožnosti i ljepote – može biti uzrokovan tumorom hipofize“, izjavio je glavni autor studije Paolo Pozzilli.

Zanimljivo je da je isti istraživački tim sličnu teoriju iznio još prije sedam godina, no sada su, nakon proučavanja dodatnih povijesnih dokumenata i novih analiza, uvjereniji nego ikad da je riječ o stvarnom medicinskom stanju.

Kupila je kuću iz snova uz potok, a onda joj se život pretvorio u noćnu moru: „Nazivali su me Zlom vješticom sa Zapada“

Umrla je sa samo 23 godine

Simonetta Vespucci bila je jedna od najpoznatijih žena renesansne Firence. Zbog iznimne ljepote dobila je nadimak „La Sans Par“ ili „Nenadmašna“, a njezina pojava očarala je cijelo tadašnje društvo.

Dugo se vjerovalo da je umrla od tuberkuloze, no autori novog istraživanja smatraju da bi pravi uzrok smrti mogao biti znatno drukčiji.

Prema njihovoj teoriji, Simonetta je doživjela tumorsku apopleksiju, opasno stanje koje nastaje kada dođe do krvarenja ili naglog oticanja unutar tumora hipofize.

Povijesna pisma otkrila dramatične posljednje dane

Dodatne tragove znanstvenici su pronašli u povijesnoj korespondenciji između Piera Vespuccija i Lorenza de' Medicija.

„Pisma između Piera Vespuccija i Lorenza de' Medicija o Simonetinim posljednjim danima raspravljaju o tome kako se srušila tijekom bala, a zatim se odmarala u zamračenoj sobi gdje je patila od strašnih glavobolja, halucinacija, povraćanja i visoke temperature“, rekla je dr. Domiziana Nardelli, jedna od autorica studije.

Dodala je kako su upravo to simptomi koji mogu upućivati na brzo napredovanje tumora hipofize.

Istraživači čak nagađaju da je fizički napor tijekom plesa mogao potaknuti fatalnu epizodu. Spominje se i povijesna tvrdnja o mogućem napadu Alfonsa II. Aragonskog, vojvode od Kalabrije, koji je također mogao imati ulogu u razvoju kobnih komplikacija.

Umjetna inteligencija analizirala njezine portrete

Kako bi dodatno provjerili svoju teoriju, znanstvenici su analizirali pet povijesnih portreta za koje se vjeruje da prikazuju Simonettu Vespucci.

Pritom su koristili softver za prepoznavanje lica i druge alate umjetne inteligencije. Rezultati su, tvrde, potvrdili mogućnost da je Simonetta patila od tumora hipofize koji je lučio hormone.

Analiza je otkrila i druge neobične detalje. Jedan od njih nalazi se na Botticellijevu alegorijskom portretu žene.

„Botticellijev alegorijski portret žene prikazuje ženu – model je Simonetta Vespucci – kako doji, a ipak znamo da nije imala djece“, istaknula je Nardelli.

Prema njezinim riječima, takav prikaz mogao bi biti povezan s viškom prolaktina, hormona koji se često povezuje s određenim vrstama adenoma hipofize.

„Ovo je iznenađujući način da se ona prikaže i vjerujemo da bi to, zajedno s promjenama u crtama lica, moglo pokazivati stvarne fizičke simptome adenoma koji luči prolaktin i hormon rasta“, dodala je.

Zašto komarci grizu baš vas, a druge zaobilaze? Znanstvenici otkrili četiri ključna razloga koja nemaju veze sa 'slatkom krvlju'

Ljubav koja je trajala i nakon smrti

Simonetta je preminula vrlo mlada, ali njezin utjecaj na Botticellija nije nestao. Umjetnik je ostao fasciniran svojom muzom desetljećima nakon njezine smrti.

Tolika je bila njegova odanost da je prije smrti 1510. godine izrazio želju da bude pokopan kraj njezina groba, točnije pred njezinim nogama, što mnogi smatraju posljednjim emotivnim hommageom ženi koja je inspirirala neka od najpoznatijih djela renesanse.

Novo istraživanje tako otvara mogućnost da Botticellijeva Venera nije bila samo simbol idealne ljepote, već i svojevrsni tihi zapis o bolesti koja je prerano ugasila život žene koja je obilježila jedno razdoblje umjetnosti.