Pod morem uz zapadnu obalu Indije prije više od dva desetljeća otkriven je arheološki lokalitet koji i danas izaziva žestoke rasprave među znanstvenicima. Dok jedni smatraju da je riječ o ostacima jedne od najstarijih civilizacija na Zemlji, drugi upozoravaju da još uvijek nema dovoljno dokaza za tako dalekosežne zaključke. Unatoč brojnim istraživanjima, konačan odgovor još nije pronađen.

Slučajno otkriće tijekom rutinskog istraživanja mora

Ostaci onoga za što mnogi vjeruju da je izgubljena drevna civilizacija pronađeni su u zaljevu Khambhat, nekada poznatom kao zaljev Cambay, uz zapadnu obalu Indije.

Prema dostupnim podacima, podvodni lokalitet prostire se na više od osam kilometara u duljinu i oko tri kilometra u širinu, a nalazi se na dubini od približno 36 metara ispod površine mora.

Do otkrića je došao Nacionalni institut za oceansku tehnologiju (NIOT) još u prosincu 2000. godine, i to sasvim slučajno tijekom rutinskog istraživanja onečišćenja mora u tom području.

Koristeći sonarsku tehnologiju, istraživači su na morskom dnu uočili velike geometrijske strukture koje su izgledale poput ostataka grada. Lokalitet je kasnije dobio naziv Kulturni kompleks zaljeva Khambhat (Gulf of Khambhat Cultural Complex – GKCC).

Pronađeni keramika, skulpture, ljudske kosti i zubi

Tijekom istraživanja s lokaliteta su prikupljeni brojni predmeti, uključujući ulomke keramike, perle, skulpture, dijelove zidova, kao i ljudske kosti i zube.

Kako je tada izvijestio BBC News, radiokarbonsko datiranje pokazalo je da su pojedini pronađeni uzorci stari gotovo 9500 godina.

Ako bi se ta starost potvrdila za cijeli lokalitet, otkriće bi moglo značajno promijeniti dosadašnje razumijevanje razvoja prvih civilizacija.

Tvrdnje da je riječ o civilizaciji starijoj od harapske

Tadašnji indijski ministar znanosti i tehnologije Murli Manohar Joshi službeno je 19. svibnja 2001. predstavio otkriće te izjavio kako ruševine pripadaju drevnoj civilizaciji.

Prema njegovim riječima, ona bi mogla biti čak starija od civilizacije doline Inda, poznate i kao harapska civilizacija, koja se dosad smatrala najstarijom urbanom kulturom indijskog potkontinenta i jednom od triju najranijih svjetskih civilizacija, uz Mezopotamiju i drevni Egipat.

Takva mogućnost odmah je izazvala veliko zanimanje jer bi mogla potpuno promijeniti kronologiju razvoja ljudske civilizacije.

Geolog NIOT-a: "Postojala je napredna civilizacija prije kraja posljednjeg ledenog doba"

Badrinaryan Badrinaryan, glavni geolog znanstvenog tima NIOT-a u vrijeme otkrića, u tekstu objavljenom na portalu Archaeology Online iznio je uvjerenje da nalazi upućuju na postojanje znatno starije civilizacije.

"Desetljećima arheolozi raspravljaju o podrijetlu tajanstvene harapske civilizacije koja je cvjetala na području današnjeg Pakistana i sjeverozapadne Indije oko 3000. godine prije Krista", napisao je.

Dodao je kako nova otkrića sugeriraju da su Harapljani možda potekli iz napredne matične kulture koja je postojala krajem posljednjeg ledenog doba te je kasnije potopljena zbog porasta razine mora, prije nego što je započelo razdoblje zapisane povijesti.

Badrinaryan je također istaknuo da se dugo smatralo kako organizirana civilizacija nije mogla postojati prije otprilike 5500 godina prije sadašnjosti te da su mnogi odbacivali mogućnost da drevni mitovi o velikim poplavama sadrže barem dio povijesne istine.

"Naše otkriće jasno potvrđuje postojanje drevne civilizacije koja je potonula u more", ustvrdio je.

"Neki su tvrdili da je riječ o računalnom triku"

Geolog je opisao i skepticizam s kojim su se susreli njegovi kolege.

"Kad su prvi put prikazane sonarske snimke podvodnih struktura, neki su tvrdili da je riječ o računalnom triku", prisjetio se.

Dodao je kako su, nakon što su predstavljene stotine pronađenih artefakata, pojedini stručnjaci tvrdili da ih je drevna rijeka mogla donijeti iz drugih područja.

Prema njegovim riječima, upravo ih je kritika potaknula na korištenje najsuvremenijih tehnologija i znanstvenih metoda kako bi dokazali da se artefakti nalaze na izvornom mjestu.

Istaknuo je da su rezultati istraživanja objavljeni u uglednim međunarodnim znanstvenim časopisima.

Dio stručnjaka smatra da su strukture djelo čovjeka

Nisu svi stručnjaci odbacili zaključke NIOT-a.

Vodeći indijski stručnjak za pismo civilizacije doline Inda, Iravatham Mahadevan, rekao je za časopis Frontline 2002. godine da sonarske snimke vrlo vjerojatno prikazuju građevine koje je izgradio čovjek.

"Prije svega, vidi se niz četvrtastih struktura koje istraživači tumače kao planski uređeno naselje", rekao je.

Iako je naglasio da nije arheolog, a posebno ne podvodni arheolog, dodao je da je "vrlo teško zamisliti da bi priroda stvorila niz četvrtastih platformi i mrežastih struktura koje se protežu kilometrima".

Posebno je izdvojio dugu pravokutnu građevinu sa strukturama nalik stepenicama koje vode prema dolje, za koju smatra da je "očito djelo ljudskih ruku".

Najveći prijepor izazvao je jedan komad drveta

Unatoč tome, Mahadevan i drugi stručnjaci upozorili su da su brojni pronađeni predmeti, uključujući drago kamenje, mogli biti doneseni morskim strujama iz drugih područja.

Najviše prijepora izazvao je jedan komad drveta.

Upravo je on radiokarbonskim datiranjem procijenjen na oko 9500 godina starosti, a mnogi su na temelju tog rezultata zaključili da je jednako star i cijeli lokalitet.

Stručnjaci upozoravaju da jedan uzorak nije dovoljan

Stručnjak za civilizaciju doline Inda Asko Parpola sa Sveučilišta u Helsinkiju u razgovoru za Frontline upozorio je da je potrebno odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja prije donošenja konačnih zaključaka.

"Može li se starost komada drveta pronađenog pod morem povezati sa starošću cijelog lokaliteta?", upitao je.

"Nije li jedan jedini dokaz premalo za određivanje starosti cijelog nalazišta?"

Postavio je i pitanje predstavlja li podvodni lokalitet dovoljno pouzdano okruženje za određivanje njegove starosti te mogu li radiokarbonsko datiranje i termoluminiscencija, koja bi se trebala koristiti za keramiku, dati potpuno pouzdane rezultate za tako davna razdoblja.

Parpola je pritom priznao da je vidio zanimljive nalaze koji se pojavljuju samo na tom području, ali je upozorio da su jake morske mijene i stalno pomicanje pijeska ozbiljan problem.

Prema njegovu mišljenju, ravni oblici pojedinih predmeta mogli su nastati prirodnom erozijom pijeska, dok su i rupe na kamenju možda posljedica dugotrajnog djelovanja morskih struja, a ne ljudske obrade.

Graham Hancock: "Ovo bi moglo promijeniti cijelu povijest"

Unatoč skepticizmu dijela znanstvene zajednice, otkriće je oduševilo brojne zaljubljenike u drevnu povijest.

Kontroverzni autor i redatelj Graham Hancock izjavio je za BBC News da smatra kako su dokazi iznimno uvjerljivi.

"Oceanografi su otkrili dva velika područja koja izgledaju kao građevine ljudskog podrijetla", rekao je.

Dodao je da se gradovi takvih razmjera u dosadašnjim arheološkim zapisima pojavljuju tek prije otprilike 4500 godina, kada nastaju prvi veliki gradovi u Mezopotamiji.

"Ništa slično podvodnim gradovima u Cambayu dosad nije poznato. Prvi gradovi iz povijesnog razdoblja vremenski su od njih udaljeni koliko smo mi danas udaljeni od egipatskih piramida", rekao je Hancock.

Zaključio je kako ovo otkriće stvara "ogroman kronološki problem" jer bi, ako se potvrdi, "cijeli model nastanka civilizacije koji arheolozi danas koriste morao biti izgrađen ispočetka".

Britanski muzej poziva na oprez

Arheolog Justin Morris iz Britanskog muzeja za BBC News ipak je poručio da je potrebno provesti još mnogo istraživanja prije nego što se lokalitet može proglasiti ostacima zajednice stare oko 9000 godina.

"Kulturno gledano, na tom području prije otprilike 2500. godine prije Krista nije bilo civilizacija. Dotad su uglavnom postojala mala seoska naselja", rekao je.

Morris je također upozorio da ni metoda radiokarbonskog datiranja ugljikom C14 nije nepogrešiva te da njezine rezultate treba tumačiti s oprezom.

Više od dva desetljeća kasnije odgovora još nema

Dvadeset i tri godine nakon otkrića znanstvena zajednica još uvijek nije postigla konačan konsenzus o starosti i značenju lokaliteta.

Jedan od razloga jest činjenica da se nalazište nalazi u iznimno zahtjevnom morskom području, obilježenom snažnim morskim strujama i opasnim vrtlozima, zbog čega su nova istraživanja vrlo složena.

Ipak, Murli Manohar Joshi i brojni drugi istraživači smatraju da potraga za odgovorima mora biti nastavljena.

"Moramo otkriti što se tada dogodilo", poručio je. "Moramo saznati gdje je i na koji način nestala ta civilizacija."