Analizirali su ukupno 35 uzoraka kebaba i ražnjića kupljenih u restoranima i objektima brze hrane. Četiri uzorka nabavljena su u Njemačkoj, dok je preostalih 31 uzorak prikupljen u Poljskoj.

Kako bi utvrdili koje se vrste mesa doista nalaze u proizvodima, znanstvenici su koristili PCR metodu genetske analize. Tražili su DNK četiri životinjske vrste – ovce, piletine, govedine i svinje.

Rezultati su pokazali da deklaracija u značajnom broju slučajeva nije odgovarala stvarnom sastavu proizvoda.

Samo 28 posto analiziranih proizvoda sadržavalo je isključivo onu vrstu mesa koja je bila navedena na etiketi. Istodobno, DNK drugih životinjskih vrsta pronađena je u čak 60 posto uzoraka, bilo kao zamjena za deklarirano meso ili kao dodatak.

Osim različitih vrsta mesa, u brojnim uzorcima pronađene su i značajne količine loja, soje i soli.

Milijuni ljudi svaki dan piju 'tekuću smrt': Liječnik otkriva koliko se točno smije popiti prije nego postane opasno

Janjetina nije uvijek bila janjetina

Posebno zanimljivi bili su rezultati analize proizvoda koji su se prodavali ili reklamirali kao janjeći kebabi i ražnjići.

Janjetina se često ističe kao jedan od sastojaka takvih proizvoda, no u nekoliko slučajeva znanstvenici su umjesto nje pronašli piletinu, iako ona nije bila navedena u deklariranom sastavu.

Neki proizvodi reklamirani kao janjetina sadržavali su piletinu ili govedinu, dok u pojedinim uzorcima janjetine uopće nije bilo.

Još problematičniji bili su rezultati za tri uzorka janjećih kebaba u kojima je pronađena svinjetina.

Takav nalaz posebno je značajan za osobe koje svinjetinu ne konzumiraju zbog vjerskih ili kulturnih razloga. Ako je proizvod označen kao janjeći, potrošač bi opravdano očekivao da u njemu nema neprijavljene svinjetine.

Pileći ražnjići prošli su nešto bolje

Situacija je bila povoljnija kada je riječ o pilećim ražnjićima.

Većina ih je odgovarala deklariranom sastavu, uz jednu iznimku. U tom je uzorku, osim piletine, pronađena i govedina.

Istraživanje stoga nije pokazalo da je svaki proizvod bio pogrešno označen, nego da su odstupanja u pojedinim kategorijama bila dovoljno značajna da opravdaju dodatnu pozornost.

Slične probleme pronašli su i u Velikoj Britaniji

Rezultate poljskog istraživanja ne treba automatski proširiti na cijelu Europu. Uzorci su prikupljeni samo u Poljskoj i Njemačkoj, pa se ne može zaključiti da svi proizvođači ili ugostiteljski objekti u drugim europskim zemljama imaju isti problem.

Međutim, slična odstupanja ranije su zabilježena i u Velikoj Britaniji.

Tamo je 2009. godine analizirano čak 494 ražnjića i kebaba, prikupljena na 76 različitih područja.

Rezultati su pokazali da je 40 posto analiziranih proizvoda bilo netočno označeno, dok je u 35 posto proizvoda pronađeno meso životinjskih vrsta koje uopće nije bilo navedeno među sastojcima.

Posebno zabrinjava podatak da je šest analiziranih kebaba sadržavalo svinjetinu koja nije bila navedena na etiketi.

Neki kebabi imali su gotovo 2000 kalorija

Pogrešno označavanje mesa nije jedini problem na koji su istraživanja ukazala.

Britanska analiza pokazala je i koliko nutritivno može biti težak jedan takav obrok.

Neki od analiziranih kebaba sadržavali su čak 1990 kalorija. To je otprilike 95 posto preporučenog dnevnog energetskog unosa za žene.

Još izraženije bile su vrijednosti zasićenih masti i soli.

U pojedinim uzorcima pronađeno je čak 346 posto preporučene dnevne količine zasićenih masti, dok je količina soli dosezala 277 posto preporučenog dnevnog unosa.

Drugim riječima, jedan veliki kebab, ovisno o veličini i sastavu, može predstavljati iznimno velik dio ukupnog dnevnog unosa energije, soli i zasićenih masti.

Doktor Borović otkrio koja je namirnica najbolja za srce: 'Sprječava srčani udar'

Nije problem samo ono što piše na etiketi

Stručnjaci upozoravaju da se pitanje kebaba ne svodi samo na to odgovara li navedena vrsta mesa stvarnom sadržaju.

Proizvodi iz restorana i objekata brze hrane mogu sadržavati velike količine masti, soli i kalorija, a tijekom proizvodnje mogu se koristiti i različiti aditivi i konzervansi.

Važan je i način pripreme.

Meso koje se peče na velikom ražnju tijekom posluživanja se postupno peče, a određeni dijelovi mogu biti podgrijavani. Ako se mesom ne rukuje na odgovarajući način i ako se ne poštuju pravila sigurnosti hrane, postoji mogućnost bakterijske kontaminacije.

To, naravno, ne znači da je svaki kebab zdravstveno rizičan niti da su svi ugostitelji nemarni. No način čuvanja, pripreme i posluživanja mesa važan je dio sigurnosti hrane.

Treba li onda potpuno izbjegavati kebab?

Ne nužno.

Istraživanja iz Poljske, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva ne dokazuju da su svi kebabi i ražnjići problematični. Ono što pokazuju jest da u određenim slučajevima može postojati značajna razlika između deklariranog i stvarnog sastava proizvoda.

Za potrošače to znači da vrijedi obratiti pozornost na kvalitetu i podrijetlo hrane, način pripreme te učestalost konzumacije. Kebab može biti povremeni obrok, ali podaci o količini kalorija, soli i zasićenih masti pokazuju zašto nije idealno da takva hrana bude svakodnevni dio prehrane.

A kada je riječ o deklariranom sastavu, rezultati istraživanja podsjetnik su da ono što piše na etiketi nije uvijek dovoljno da bismo znali što se zapravo nalazi u proizvodu