Torinsko platno jedan je od najviše proučavanih i najkontroverznijih povijesnih artefakata. Neki vjeruju da je riječ o platnu u koje je nakon raspeća bilo omotano tijelo Isusa Krista, dok znanstvenici i istraživači već desetljećima raspravljaju o njegovu podrijetlu i autentičnosti.

Posebno je zanimljiva tajanstvena, krvava slika muškarca čiji su obrisi vidljivi na platnu. Dok jedni u njoj vide tragove raspetog čovjeka, drugi smatraju da je riječ o kasnijoj tvorevini.

Nova teorija sada pokušava odgovoriti na jedno od ključnih pitanja koje prate raspravu: ako je slika doista nastala na platnu koje je bilo u grobnici, zašto je Biblija uopće ne spominje?

Prema novom radu imunologinje dr. Kelly Kearse, moguće je da slika u početku nije bila vidljiva te da se pojavila tek kasnije, zbog prirodnog starenja materijala ili izlaganja toplini.

Što zapravo prikazuje Torinsko platno?

Torinsko platno dugo je oko 14 stopa, odnosno približno 4,3 metra. Na njemu se nalazi blijeda slika muškarca s rukama prekriženima ispred tijela, zajedno s mrljama koje izgledaju poput tragova krvi.

Dio istraživača smatra da je upravo to platno moglo biti korišteno za omatanje Isusova tijela nakon raspeća. Međutim, njegova autentičnost nikada nije znanstveno potvrđena.

Jedan od problema za tu teoriju predstavlja činjenica da Biblija, u opisima prazne grobnice, govori o platnenim tkaninama koje su ostale unutra, kao i o zasebnom platnu koje je bilo presavijeno i nalazilo se na drugom mjestu. Međutim, u tim se opisima ne spominje nikakva vidljiva slika Isusova lica ili tijela.

Upravo je taj izostanak desetljećima predmet rasprava.

Radiokarbonsko datiranje ukazalo je na srednji vijek

Autentičnost Torinskog platna dodatno je dovedena u pitanje nakon radiokarbonskih analiza provedenih 1988. godine.

Uzorci su tada poslani u tri laboratorija, a dobiveni rezultati pokazali su da ispitani materijal datira iz razdoblja između 1260. i 1390. godine. Takvi su rezultati snažno poduprli zaključak skeptika da platno nije povezano s Isusovim vremenom, nego da je nastalo stoljećima kasnije.

Ipak, neki su istraživači osporili te rezultate. Problem vide u činjenici da su svi analizirani uzorci uzeti s jednog relativno malog područja platna.

Osim toga, dobiveni rezultati pokazivali su određene razlike koje su se, prema nekim istraživačima, činile povezane s udaljenošću uzorka od ruba platna. Zbog toga smatraju da ispitani dio možda nije bio reprezentativan za cijelo Torinsko platno.

Kako je nastala tajanstvena slika?

Tijekom godina predloženo je više mogućih objašnjenja nastanka slike na platnu.

Prema jednoj mogućnosti, sliku je mogao izraditi umjetnik. Druga objašnjenja oslanjaju se na prirodne kemijske reakcije između tvari prisutnih na tijelu i vlakana platna.

Postoji i hipoteza prema kojoj je slika nastala djelovanjem snažnog vala zračeće energije. Ta je teorija popularna među dijelom zagovornika autentičnosti Torinskog platna, no znanstvenici nisu utvrdili da je upravo takva energija stvorila sliku, niti znaju odakle bi takva energija mogla doći.

Dodatni problem za tu hipotezu jest pretpostavka da bi slika nastala gotovo trenutačno. Ako se to doista dogodilo odmah, postavlja se pitanje zašto biblijski izvještaji ne spominju nikakvu sliku na platnu koje je pronađeno u praznoj grobnici.

Skeptici upravo taj izostanak navode kao argument u prilog tvrdnji da je Torinsko platno nastalo mnogo stoljeća kasnije.

Nova teorija: slika možda u početku uopće nije bila vidljiva

U novom radu, objavljenom 12. kolovoza u časopisu Journal of Historical Archaeology & Anthropological Sciences, razmatra se drugačija mogućnost.

Prema toj teoriji, slika na platnu možda nije bila vidljiva odmah nakon nastanka. Umjesto toga, mogla se postupno pojaviti kako je laneno platno starjelo ili nakon izlaganja toplini.

Imunologinja dr. Kelly Kearse, koja je opsežno proučavala Torinsko platno, pozvala se na ranije eksperimente koji su pokazali da slaba razina zračenja može promijeniti lanena vlakna bez njihovog trenutnog vidljivog obojenja.

To bi značilo da je promjena mogla nastati odmah, ali da je ljudskom oku postala vidljiva tek mnogo kasnije.

Kearse je pritom podsjetila da je Samuel Pellicori, član znanstvenog tima koji je 1978. godine pet dana proučavao Torinsko platno, još tada prvi predložio mogućnost da se slika pojavila tek naknadno.

Pellicori je pretpostavio da su prirodne tvari s ljudskog tijela, poput kožnih ulja ili tvari korištenih za pokapanje, mogle prijeći na laneno platno i postupno uzrokovati promjenu boje njegovih vlakana.

Takav se proces naziva „latentno obojenje“. Promjene potrebne za stvaranje slike počele bi odmah, ali sama slika ne bi postala vidljiva sve dok platno ne bi ostarjelo ili bilo izloženo toplini.

I drugi znanstvenik smatrao je da je slika mogla nastajati postupno

Sličnu je mogućnost razmatrao i znanstvenik Ray Rogers, koji je također sudjelovao u istraživanju Torinskog platna 1978. godine.

Rogers je smatrao da je sliku mogla proizvesti prirodna kemijska reakcija između tvari koje potječu s tijela i samog platna. U svojim je istraživanjima ponovno stvorio lanena vlakna koja su nalikovala onima na Torinskom platnu te je također smatrao da se slika možda razvijala postupno.

Kearse je u novom radu posebnu pozornost posvetila još jednoj neobičnoj značajki platna. Slika se nalazi samo na samoj površini lanenog materijala i zahvaća tek dva ili tri najgornja vlakna niti.

Svako od tih vlakana približno je deset puta tanje od ljudske vlasi, zbog čega je promjena iznimno plitka.

Laserski eksperimenti donijeli su zanimljiv trag

Znanstvenici su ranije koristili iznimno kratke impulse ultraljubičastog lasera kako bi pokušali reproducirati neke od površinskih promjena boje koje se vide na Torinskom platnu.

Eksperimenti su uspjeli reproducirati određene fizičke karakteristike tragova, ali nisu stvorili cjelovitu sliku ljudskog tijela kakva se vidi na Torinskom platnu.

Posebno zanimljivi rezultati dobiveni su kada su istraživači koristili različite razine energije.

Laserski impulsi dovoljno snažni da proizvedu odmah vidljivu promjenu boje istodobno su oštetili ili isparili krvave mrlje koje su bile nanesene na tkaninu.

To predstavlja ozbiljan problem za teoriju o snažnom energetskom izboju. Ako su krvavi tragovi na Torinskom platnu doista nastali prije slike i ostali uglavnom neoštećeni, energija koja bi stvorila sliku morala bi promijeniti izložena vlakna, ali pritom ne uništiti krv koja se već nalazila na pojedinim dijelovima platna.

Slabiji impulsi ostavili su krv gotovo netaknutom

Istraživači su zatim smanjivali energiju laserskih impulsa. Pokazalo se da je krv ostajala relativno neoštećena tek kada je energija bila znatno slabija.

Takvi su slabiji impulsi ipak mijenjali lanena vlakna, ali nisu stvarali sliku koju bi se moglo odmah vidjeti.

Umjesto toga, promjena boje postala je vidljiva tek nakon što je materijal bio zagrijan ili mu je bilo dopušteno da prirodno stari.

Prema Kearse, kasniji eksperimenti u kojima su korišteni i krv i krvni serum dali su slične rezultate. Čak su i neke slabije postavke lasera utjecale na mrlje, dok su samo najniže razine energije ostavile krv naizgled neoštećenom.

Što bi se, prema toj teoriji, moglo dogoditi?

Kearse smatra da rezultati eksperimenata podupiru mogući slijed događaja.

Prema toj hipotetskoj mogućnosti, krv je najprije dospjela na pogrebno platno. Nakon toga je slab energetski impuls promijenio izložena vlakna. Sama promjena u početku nije bila vidljiva, nego se slika pojavila tek kasnije, tijekom starenja materijala ili nakon izlaganja toplini.

Takav bi scenarij mogao objasniti dvije velike nepoznanice.

Prvo, objasnio bi kako je moguće da su krvavi tragovi ostali relativno neoštećeni. Drugo, mogao bi objasniti zašto učenici, prema biblijskom opisu, možda nisu vidjeli nikakvu sliku Isusova tijela kada su u praznoj grobnici pronašli platnene tkanine.

Drugim riječima, ako slika u trenutku kada su učenici vidjeli platno još nije bila vidljiva, njezin izostanak iz biblijskog opisa više ne bi nužno bio problem za tu teoriju.

Znanstvenici naglašavaju da nova teorija ništa ne dokazuje

Unatoč zanimljivim rezultatima, dr. Kelly Kearse naglašava da je riječ o hipotetskom objašnjenju, a ne o dokazu autentičnosti Torinskog platna.

Eksperimenti su provedeni na modernim uzorcima lana, a ne na samom Torinskom platnu. Znanstvenici i dalje ne znaju što je točno stvorilo misteriozne tragove na povijesnom artefaktu.

Također nije moguće utvrditi točan trenutak u kojem bi eventualna „uspavana“ slika postala vidljiva.

I dalje su moguće prirodne, kemijske i umjetničke interpretacije nastanka slike. Hipoteza o odgođenom pojavljivanju slike zahtijevala bi dodatne eksperimente i nove dokaze prije nego što bi se mogla smatrati potvrđenim objašnjenjem.

Nova istraživanja stoga nisu dokazala da je Torinsko platno doista prekrivalo tijelo Isusa Krista. Nisu dokazala ni da je zračenje stvorilo njegovu sliku niti da se slika razvila tek nakon što je platno uklonjeno iz grobnice.

Kearse je predloženi slijed događaja opisala kao hipotetski i naglasila da će biti potrebno još dokaza kako bi se utvrdilo kako je slika nastala i, još važnije, kada je postala vidljiva.

Rasprava o Torinskom platnu tako ostaje otvorena. Radiokarbonska mjerenja iz 1988. godine i dalje predstavljaju snažan argument za srednjovjekovno podrijetlo, dok dio istraživača osporava način na koji su uzorci odabrani i analizirani. Nova teorija pokušava objasniti jednu od najvećih neobičnosti cijele priče, ali zasad ne daje konačan odgovor na pitanje koje desetljećima dijeli znanstvenike: što je zapravo stvorilo sliku na Torinskom platnu?