Ekstremno nizak vodostaj Dunava u Budimpešti doveo je do iznimnog otkrića koje je ponovno otvorilo jedno od najmračnijih poglavlja Drugog svjetskog rata. Na budimskoj obali rijeke, nasuprot zgrade mađarskog parlamenta, iz vode su nakon više od osam desetljeća izašli gotovo potpuno očuvani njemački vojni motocikl, ratna oprema te posmrtni ostaci dvojice njemačkih vojnika.

Pronalazak je izazvao veliko zanimanje arheologa, povjesničara i ljubitelja vojne povijesti, ponajprije zbog činjenice da se motocikl, nakon 81 godine provedenih u Dunavu, sačuvao u iznimno dobrom stanju.

Prolaznici su među stijenama prvo ugledali dio motocikla

Otkriće se dogodilo na budimskoj strani Dunava, na Trgu Batthyány, točno preko puta zgrade mađarskog parlamenta. Prolaznici su među stijenama uz obalu najprije primijetili vilicu motocikla koja je virila iz riječnog korita.

Nakon dojave na mjesto događaja stigli su stručnjaci Instituta i muzeja za vojnu povijest, mađarske partnerske ustanove njemačke organizacije Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge, koja se bavi ratnim grobovima i sudbinama poginulih vojnika.

Tijekom istraživanja iz Dunava je izvučen gotovo potpuno očuvani vojni motocikl iz Drugog svjetskog rata. U njegovoj blizini pronađene su i protutenkovske mine, streljivo te posmrtni ostaci dvojice njemačkih vojnika.

Pronalazak je posebno značajan jer potječe iz razdoblja opsade Budimpešte, jedne od najkrvavijih bitaka na kraju Drugog svjetskog rata.

Mađarska do proljeća 1944. nije bila glavno bojište

Motocikl potječe iz vremena kada su se snage nacističke Njemačke pokušavale održati i kupiti vrijeme u borbi protiv sovjetske vojske. Gotovo 50.000 njemačkih i mađarskih vojnika tijekom opsade Budimpešte poginulo je ili završilo u zarobljeništvu.

Sve do proljeća 1944. godine Mađarska se nije smatrala glavnim ratištem. To se promijenilo 19. ožujka 1944., kada su snage Trećeg Reicha okupirale zemlju.

Okupacija je imala katastrofalne posljedice za mađarske Židove i civilno stanovništvo, ali i za brojne vojnike koji su bili raspoređeni na mađarskom teritoriju u sklopu Hitlerovih ratnih planova.

Prema potpukovniku dr. Norbertu Számvéberu, ravnatelju Vojno-povijesnog arhiva Instituta i muzeja za vojnu povijest, motocikl je pripadao jednoj od važnijih njemačkih postrojbi koje su bile opkoljene u Budimpešti.

„Radilo se o oklopnoj diviziji Feldherrnhalle, koja je imala istoimenu oklopnu pionirsku bojnu“, rekao je Számvéber za Euronews.

Objasnio je kako je motocikl najvjerojatnije ušao u sastav te postrojbe u rujnu 1944. godine, u vrijeme kada je jedinica prolazila kroz reorganizaciju.

„Motocikl je vjerojatno ušao u inventar te jedinice, koja se tada tek preustrojavala, u rujnu 1944. godine, kada se još nazivala Motorizirana pionirska bojna Feldherrnhalle. Krajem tog mjeseca ili najkasnije početkom listopada 1944. preimenovana je u Oklopnu pionirsku bojnu Feldherrnhalle. Motocikl i vozila koja su već bila označena amblemom jedinice nisu pojedinačno prebojana, vjerojatno zbog nedostatka vremena“, dodao je.

Uz motocikl pronađena tijela dvojice njemačkih vojnika

U blizini motocikla pronađeni su i posmrtni ostaci dvojice njemačkih vojnika. Nakon predaje peštanskog mostobrana 18. siječnja 1945. godine, preostali pripadnici njemačke 22. SS dragovoljačke konjičke divizije branili su budimsku obalu Dunava.

Na temelju identifikacijske pločice pretpostavlja se da je jedan od pronađenih vojnika možda pripadao toj SS postrojbi, dok je drugi bio pripadnik Wehrmachta.

Ipak, prema dostupnim podacima, nijedan od dvojice vojnika nije bio izravno povezan s pronađenim motociklom.

„Ovdje su mogli poginuti u borbi ili su ih Sovjeti pogubili na licu mjesta. Ovo drugo nije bilo neuobičajeno u slučaju pripadnika SS-a, ali budući da su Sovjeti prije pogubljenja obično skidali identifikacijske pločice, vjerojatniji je prvi scenarij“, objasnio je Számvéber.

Mjenjač je ostao u drugoj brzini, ali misterij Dunava nije riješen

Pregled motocikla otkrio je još jedan zanimljiv detalj. Mjenjač se nalazio u drugoj brzini ili je u njoj ostao zaglavljen.

Kustosi Instituta i muzeja za vojnu povijest utvrdili su da je motocikl prije 81 godinu sudjelovao u sudaru. Međutim, zasad nije moguće utvrditi je li se nesreća dogodila upravo u trenutku kada je vozilo završilo u Dunavu.

„U ovoj je fazi nemoguće pouzdano rekonstruirati kako su vozilo i tijela dvojice vojnika završili ondje. Isključujem mogućnost da je riječ o potopljenom trajektu jer to nisu dopuštali ni taktička situacija ni teško zaleđena rijeka tijekom opsade“, rekao je povjesničar.

Dodao je da se takav tip motocikla uglavnom koristio za kurirske zadatke, odnosno za prenošenje izvješća, poruka i zapovijedi između vojnih postrojbi.

Postrojba Feldherrnhalle ima korijene u nacističkoj organizaciji SA

Povijest oklopne divizije Feldherrnhalle seže u 1935. godinu. Tada je Viktor Lutze, vođa nacističke paravojne organizacije SA, poznate kao Sturmabteilung, želio osnovati puk koji bi bio usporediv s elitnim SS-ovim pukom Leibstandarte.

U rujnu 1936. Adolf Hitler gardijskoj pukovniji SA dodijelio je naziv Feldherrnhalle.

„Neki vojnici divizije Feldherrnhalle dolazili su iz SA“, objasnio je Számvéber.

Dodao je kako je organizacija imala veliku masovnu bazu, što je bio jedan od razloga njezina opstanka, ali sama SA nije raspolagala značajnim vojnim naoružanjem i tijekom rata gotovo da nije imala važniju ulogu, osim kroz postrojbe Feldherrnhalle, među kojima je bila i jedinica kojoj je pripadao pronađeni motocikl.

Nisu bili samo tehnička podrška: Riječ je bila o snažno naoružanim jurišnim postrojbama

Njemačke motorizirane pionirske postrojbe nisu služile samo kao tehnička podrška vojsci. Imale su i veliku borbenu vrijednost.

Svaka takva satnija bila je opremljena s dva teška i 18 lakih strojnica, dva minobacača kalibra osam centimetara te sa šest ranih bacača plamena. U oklopnim postrojbama bacači plamena uglavnom su bili ugrađeni na borbena vozila.

„To su bile odlično opremljene jurišne jedinice namijenjene napadima na utvrđene položaje i borbama u naseljenim područjima. U velikom gradu kao što je Budimpešta takve su postrojbe postale posebno važne“, istaknuo je Számvéber.

Opsada Budimpešte pretvorila se u katastrofalno krvoproliće

Između Božića 1944. i sredine veljače 1945. oko 100.000 njemačkih i mađarskih vojnika branilo je mađarsku prijestolnicu.

Ta je vojna sila na kraju praktički uništena. Oni koji nisu poginuli tijekom borbi završili su u zarobljeništvu.

Posebno dramatičan bio je pokušaj proboja prema njemačkim linijama. Prema dostupnim podacima, do njemačkih položaja uspjelo je stići samo 705 njemačkih i 36 mađarskih vojnika, kao i 44 civila.

Gubici sovjetskih i rumunjskih snaga procjenjuju se na oko 80.000 ljudi. Broj poginulih civila kreće se između 23.000 i 38.000, dok je do završetka opsade u Budimpešti ubijeno i oko 15.000 Židova.

„Bilo je to besmisleno i užasno krvoproliće“, rekao je Számvéber, zaključivši kako je Mađarska postala žrtva njemačke strategije kupovanja vremena.

Motocikl iz Dunava danas je poput vremenske kapsule

Pronalazak motocikla i posmrtnih ostataka, prema riječima mađarskog povjesničara, ima vrijednost koja nadilazi samo vojnu povijest.

„Poput vremenske kapsule, ovaj nas motocikl suočava s prošlošću iz neposredne blizine. S vojno-povijesnog stajališta, vozilo i prateći nalazi potvrdili su podatke do kojih su istraživači došli iz drugih izvora“, rekao je Számvéber.

Posebno je važno što bi dvojica pronađenih njemačkih vojnika, zahvaljujući identifikacijskim podacima, načelno mogli biti identificirani poimence. Za njihove obitelji to bi značilo da nakon više od osam desetljeća više ne bi bili vođeni kao osobe koje su nestale bez traga.

„Nakon 81 godine mogu dobiti posljednje počasti i biti dostojno pokopani“, zaključio je potpukovnik Számvéber.