Ovlaživači zraka mnogima su nezaobilazni tijekom zime. Kada grijanje isuši zrak u prostorijama, povećavanje njegove vlažnosti može ublažiti neugodu koju takvi uvjeti uzrokuju.

Međutim, uređaj koji bi trebao pridonijeti ugodnijem zraku u domu može imati potpuno suprotan učinak ako se ne održava pravilno. Problem pritom nije sam ovlaživač, nego prije svega voda koja predugo ostaje u njegovu spremniku.

Pulmolog dr. Kevin Kim upozorava da zanemarivanje čišćenja može stvoriti uvjete u kojima se uređaj pretvara u svojevrsni raspršivač mikroorganizama i onečišćenja.

„Ako se ovlaživač ne održava pravilno, praktički može postati vrlo učinkovit sustav za raspršivanje bakterija, plijesni i drugih onečišćujućih tvari kroz zrak“, objasnio je dr. Kim za časopis Parade.

Što se događa kada stara voda ostane u spremniku?

Voda koja danima stoji u spremniku ovlaživača može postati pogodno mjesto za razmnožavanje mikroorganizama. Kada uređaj potom radi, sitne čestice iz takve vode mogu završiti u zraku prostorije, a ljudi ih mogu udahnuti.

Takva izmaglica sadrži vrlo sitne čestice koje mogu prodrijeti duboko u dišne putove. Kod osjetljivijih osoba to može izazvati respiratorne tegobe ili pogoršati već postojeće probleme s disanjem.

Na taj problem upozorava i američka Agencija za zaštitu okoliša, poznata kao EPA. Prema njezinim upozorenjima, mikroorganizmi se mogu razmnožavati u spremnicima u kojima se nalazi ustajala voda, a pojedini modeli ovlaživača mogu ih potom raspršiti po prostoriji.

Posebnu pozornost trebali bi obratiti ljudi koji imaju astmu, respiratorne alergije ili druge bolesti pluća, jer mogu biti osjetljiviji na takve onečišćujuće tvari u zraku.

Nije problem samo stara voda – važna je i ona iz slavine

Kod korištenja ovlaživača treba voditi računa i o vrsti vode koja se ulijeva u uređaj. To se posebno odnosi na ultrazvučne ovlaživače.

Ako se takav uređaj puni običnom vodom iz slavine, na namještaju se ponekad može pojaviti karakteristična bijela prašina. Iako na prvi pogled može izgledati kao bezazleni ostatak vode, riječ je o mineralima iz vode koje uređaj zajedno s vrlo sitnim kapljicama može izbaciti u zrak.

Istraživanja su pokazala da ultrazvučni ovlaživači napunjeni vodom iz slavine mogu znatno povećati koncentraciju finih čestica u zatvorenom prostoru. U jednom eksperimentu izmjerene koncentracije čestica PM2,5 dosezale su čak stotine mikrograma po kubičnom metru zraka.

Dodatna istraživanja pokazala su da veća koncentracija minerala u vodi može rezultirati i većim brojem čestica koje se nakon raspršivanja mogu udahnuti te dospjeti duboko u dišni sustav.

Zbog toga EPA za ultrazvučne ovlaživače preporučuje korištenje vode s vrlo malo minerala. Kao najbolji praktičan izbor navodi destiliranu vodu.

Najvažnije pravilo je jednostavno: staru vodu treba izbaciti

Iako postoji više stvari na koje treba paziti, osnovna zaštita od problema vrlo je jednostavna. Vodu u ovlaživaču ne treba ostavljati da danima stoji.

EPA preporučuje da se spremnik prijenosnog ovlaživača svakoga dana isprazni, obriše i ponovno napuni svježom vodom. Osim svakodnevnog mijenjanja vode, potrebno je provoditi i temeljitije čišćenje.

Takvo čišćenje preporučuje se otprilike svaka tri dana, osim ako proizvođač konkretnog uređaja u svojim uputama ne propisuje drugačiji raspored.

Ako se pri čišćenju koriste sredstva za čišćenje ili dezinfekciju, spremnik nakon toga treba vrlo temeljito isprati. U suprotnom bi uređaj tijekom rada mogao raspršivati i ostatke korištenih kemikalija.

Previše vlage također može biti problem

Nije dobro ni pretjerati s povećavanjem vlažnosti zraka u domu. Viša vlažnost sama po sebi ne znači nužno i kvalitetniji zrak.

EPA preporučuje da relativna vlažnost u domu, kada je to moguće, bude približno između 30 i 50 posto. Previsoka razina vlage može pogodovati razvoju plijesni i grinja, pa pretjerano korištenje ovlaživača također može stvoriti nove probleme.

Zato cilj ne bi trebao biti maksimalno povećati vlagu u prostoriji, nego je održavati u odgovarajućem rasponu.

Ovlaživač ne treba izbaciti iz doma

Unatoč svim upozorenjima, to ne znači da ovlaživače zraka treba prestati koristiti. Problem je prvenstveno u nepravilnom održavanju i zanemarivanju uređaja.

Postoji nekoliko znakova koji bi trebali biti upozorenje da je krajnje vrijeme za čišćenje. Ako iz ovlaživača izlazi neugodan miris, ako se u spremniku može vidjeti sluzava naslaga ili plijesan, uređaj ne bi trebalo nastaviti koristiti bez temeljitog čišćenja.

Posebno je loša navika danima samo dolijevati novu vodu preko stare. Upravo takav način korištenja može pretvoriti uređaj namijenjen poboljšanju zraka u prostoriji u potencijalni izvor onečišćenja.

Ovlaživač zraka stoga može biti koristan saveznik tijekom suših zimskih mjeseci, ali samo ako se redovito čisti, u njega se ulijeva odgovarajuća voda i pritom se pazi da razina vlažnosti u prostoriji ne postane previsoka. U protivnom bi uređaj koji je zamišljen kako bi poboljšao kvalitetu zraka mogao početi djelovati upravo suprotno.