Wiehlerovi gobleni, mnogima će odmah vratiti slike dnevnih soba roditelja i baka, zidova ukrašenih velikim ručno vezenim prizorima i sati provedenih u izradi svakog pojedinog boda. Iako su nekoć bili uobičajen dio mnogih domova na području bivše Jugoslavije, danas se pojedini primjerci na oglasnicima nude za iznose od nekoliko stotina pa sve do nekoliko tisuća eura.

Na Njuškalu se trenutačno može pronaći više oglasa za Wiehlerove goblene, uključujući i čuvenu „Posljednju večeru“. Među njima je primjerak iz Bjelovara ponuđen za 2150 eura, dok se jedan iz Zaprešića nudi za 2800 eura, a primjerak iz Vinkovaca za 3000 eura. Na Njuškalu je vidljiv i oglas za komplet Wiehlerovih goblena po cijeni od 4640 eura.

Važno je, međutim, naglasiti da cijena navedena u oglasu nije isto što i stvarna tržišna vrijednost. Prodavatelj može tražiti određeni iznos, ali to ne znači da će za njega pronaći kupca. Bez podataka o realiziranim prodajama nije moguće zaključiti koliko pojedini goblen doista vrijedi na tržištu.

Zašto vlasnici za stare goblene traže tisuće eura?

Razlozi za visoke tražene cijene mogu biti različiti. U njih mogu ulaziti originalnost predloška, dimenzije, složenost motiva, očuvanost samog goblena, okvir, starost te količina ručnog rada potrebnog za izradu.

Upravo posljednji element daje ovim predmetima posebnu priču. Goblen koji se danas pojavi na oglasniku možda je prije nekoliko desetljeća izrađivao član obitelji, bod po bod, tijekom brojnih sati. Zbog toga takav predmet za vlasnika može imati vrijednost koja nema mnogo veze s njegovom mogućom prodajnom cijenom.

Neki od aktualnih oglasa pokazuju koliko se tražene cijene razlikuju čak i kada je riječ o istom motivu. Njuškalo trenutačno prikazuje 18 oglasa povezanih s „Posljednjom večerom“, a među njima se mogu pronaći primjerci za 47, 160, 230, 350, 400 i 470 eura, ali i oni od 1000, 1200, 1300, 1327,23, 2654,46, 2800 i 3000 eura.

To je dobar pokazatelj zbog čega samu oglašenu cijenu ne treba automatski poistovjetiti s vrijednošću predmeta.

Priča počinje još 1893. godine

Iza naziva koji mnogi danas jednostavno nazivaju „Vilerovi gobleni“ stoji njemačka tvrtka Wiehler Gobelin, čija povijest seže više od 130 godina unatrag.

Jacob Wiehler osnovao je 1. travnja 1893. godine u Berlinu posao koji je, među ostalim, nudio ručne radove. Putem oglasa u časopisima proizvodi su se nudili kupcima u Njemačkoj, Austriji, na Balkanu i u južnoj Rusiji.

Među prvim motivima bili su „Delftski mlin“ i „Brod“. Posebnost poslovnog modela bila je u tome što kupac nije dobivao samo predložak, nego cijeli komplet potreban za izradu rada. Taj se pristup pokazao uspješnim.

Prvi katalog objavljen je 1905. godine u nakladi od 2000 primjeraka, a sadržavao je jastuke, prekrivače, zidne ukrase i slike za vezenje. Posao je nastavio rasti pa je katalog 1913. godine imao 72 stranice i nakladu od 25.000 primjeraka. Tvrtka je tada već imala više od 20.000 kupaca.

Službena povijest tvrtke opisuje Wiehler kao jednog od pionira kataloške prodaje svojeg vremena. Kupac bi odabrao motiv, naručio materijal i potom kod kuće sam izrađivao sliku.

„Posljednja večera“ postala je jedan od najpoznatijih motiva

Nakon Prvog svjetskog rata poslovanje je doživjelo velike probleme, ali se stara klijentela postupno vraćala, a među tržištima koja su ponovno naručivala proizvode bila je i tadašnja Jugoslavija.

Wiehlerovi proizvodi prodavali su se i u Čehoslovačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Nizozemskoj, Švicarskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Do kraja 1920-ih slike su se prodavale u čak 40 zemalja.

Godine 1933., povodom 40. godišnjice poslovanja, u ponudu je uvrštena „Posljednja večera“, napravljena prema slavnom djelu Leonarda da Vincija. Taj je motiv ostao jedan od najpoznatijih u povijesti tvrtke.

Zanimljivo je da se komplet za izradu tog motiva može kupiti i danas. Službena internetska trgovina tvrtke navodi da se kompleti i dalje prodaju, dok povijest tvrtke potvrđuje da je „Posljednja večera“ u ponudu uvedena upravo 1933. godine.

Prema podacima iz izvornog teksta, komplet za taj motiv stoji 545 eura, dimenzije predloška su približno 136 puta 50 centimetara, koristi se 56 boja, a kombiniraju se goblen i petit point tehnika. To dobro pokazuje zašto izrada takvog rada nije bila brz posao. Kupnja kompleta bila je tek početak, nakon čega su slijedili sati i sati ručnog rada.

Drugi svjetski rat gotovo je uništio poslovanje

Drugi svjetski rat ponovno je prekinuo velik dio poslovnih veza tvrtke. Veze s Bugarskom i Jugoslavijom, međutim, bile su toliko važne za devizno poslovanje da je tvrtka i tijekom rata nastavila dobivati tkanine i pređu.

U posljednjim danima rata, 1945. godine, sjedište tvrtke u Berlinu bilo je bombardirano i potpuno je izgorjelo. Ipak, najvažniji dio poslovne ostavštine uspio je preživjeti.

Dokumentacija s predlošcima i podacima o bojama bila je prethodno zazidana u skloništu privatne kuće vlasnika. Upravo je zato velik dio dragocjenih materijala preživio uništenje.

Nakon rata poslovanje je ponovno pokrenuto u Buxtehudeu pokraj Hamburga, a Balkan je bio među prvim područjima na kojima se tržište ponovno počelo oporavljati. Službena povijest tvrtke navodi da su upravo klasični motivi za vezenje ponovno oživjeli balkansko tržište.

U Jugoslaviji je nastupilo zlatno razdoblje

Posebno važno razdoblje počelo je 1970. godine, kada je tvrtku preuzeo trgovac tekstilom Hans Jürgen Beck. Jedan od njegovih prvih zadataka bio je obnoviti stare predloške i ponovno tiskati obrasce koji godinama nisu bili objavljivani.

Dio izgubljenih uzoraka pronađen je upravo na području tadašnje Jugoslavije. Obnovljena je i stara paleta boja, što je omogućilo ponovno stvaranje ranijih motiva, ali i razvoj novih.

Nakon tridesetogodišnje stanke, 1972. godine pojavio se katalog „Original Wiehler Gobelin Weltbekannt“. Tvrtka se ponovno širila oglašavanjem po Europi i prekomorskim zemljama.

Bivša Jugoslavija pritom je imala posebno mjesto. Predlošci su se vrlo dobro prodavali putem kataloga i listova s novitetima, preko posjeta trgovačkih predstavnika i na sajmovima.

U tom razdoblju tvrtka je narasla na do 60 zaposlenih i oko 400 četvornih metara poslovnog i izložbenog prostora. Službena povijest Wiehler Gobelina upravo to razdoblje opisuje kao svojevrsno zlatno doba, posebno ističući snažnu prodaju u bivšoj Jugoslaviji.

Zato nije neobično što se danas stari Wiehlerovi gobleni mogu pronaći u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini te drugim državama nastalima raspadom Jugoslavije.

Neki su radovi zahtijevali nevjerojatnu preciznost

Početkom 1980-ih tvrtka je dodatno razvijala iznimno fine radove u petit point tehnici, među kojima su bile i ikone.

Kod najzahtjevnijih varijanti bilo je čak 14 uboda na jednom centimetru. Sama tvrtka takvu vrstu vezenja opisuje kao pravo umjetničko djelo.

Upravo se u tome krije dio nekadašnje privlačnosti ovih goblena. Kupac nije dobivao gotovu sliku, nego predložak i materijal, dok je konačni prizor nastajao dugotrajnim ručnim radom.

Zato pojedini primjerci danas mogu imati snažnu sentimentalnu vrijednost neovisno o tome koliko bi netko za njih stvarno bio spreman platiti.

Ratovi 1990-ih označili su kraj jednog razdoblja

Koliko je jugoslavensko tržište bilo važno za tvrtku pokazuje i podatak da je rat u Jugoslaviji početkom 1990-ih označio kraj razdoblja procvata Wiehler Gobelina.

Godine 1993., povodom stote godišnjice tvrtke, objavljen je posljednji veliki katalog. On je danas digitaliziran i dostupan putem službene internetske stranice tvrtke.

Početkom 2000-ih tržište ručnih radova već se ozbiljno smanjivalo. Tvrtka je prolazila kroz promjene vlasništva i više se puta približavala zatvaranju.

Godine 2004. Hans Jürgen Beck najavio je zatvaranje zbog svoje dobi, ali je nakon reakcija kupaca odlučio nastaviti poslovanje. Nakon njegove smrti 2005. tvrtku je preuzela njegova kći Jutta Böttcher. Godine 2012. vlasništvo je preuzela Heike Wichern.

Godine 2019. ponovno je najavljeno zatvaranje, ali je nakon odustajanja potencijalnog nasljednika poslovanje nastavljeno do kraja te godine.

Tvrtka je 2020. preseljena u Austriju

U ožujku 2020. tvrtka je dobila novog vlasnika i počela se postupno seliti iz Njemačke u Austriju. Preseljenje je dodatno otežala pandemija bolesti COVID-19 i tadašnja ograničenja putovanja.

U sklopu preseljenja prevezeno je deset paleta materijala ukupne težine oko dvije tone. Među njima su bili gotovi vezovi, uzorci, brojni papirnati predlošci, folije, pređa i tkanine.

Modernizirana internetska trgovina otvorena je u svibnju 2020. godine. Službena stranica danas navodi da Wiehler i dalje prodaje komplete za goblen, petit point i križni bod kupcima diljem svijeta.

Tvrtka je pritom krenula i u digitalizaciju starih predložaka. U rujnu 2020. pokrenut je projekt s Institutom za prepoznavanje uzoraka Tehničkog sveučilišta u Beču kako bi se slabo čitljivi ili oštećeni predlošci mogli ponovno obraditi i pretvoriti u kvalitetne obrasce.

Projekt je uspješno završen u veljači 2021., a od tada se predlošci prema potrebi postupno tehnički obrađuju.

Koliko danas koštaju novi kompleti?

Cijene novih kompleta ovise o veličini i složenosti motiva. U izvornom tekstu navodi se da motiv „Pinki“ stoji 102 eura, „Kinderscene“ 180 eura, dok pojedini veći radovi prelaze 300 eura.

Aktualna službena internetska trgovina pokazuje da se danas mogu pronaći brojni motivi različitih veličina i tehnika, primjerice gobleni poput „Bauernrosen“ za 120 eura, „Korb mit roten Rosen“ za 45 eura te različiti drugi kompleti.

To otvara zanimljiv kontrast: dok se novi kompleti i dalje prodaju kao materijal za vlastitu izradu, na oglasnicima se gotovi, stari i često uokvireni radovi nude za vrlo različite iznose.

Vrijede li doista tisuće eura?

Odgovor nije moguće dati samo na temelju oglasa.

Neki vlasnici za svoje primjerke traže nekoliko tisuća eura, a trenutačni oglasi na Njuškalu to jasno pokazuju. Međutim, činjenica da je neki goblen oglašen za 2800, 3000 ili čak 4640 eura ne znači da je upravo toliko i vrijedan na tržištu.

Za stvarnu procjenu vrijednosti trebalo bi znati je li i po kojoj cijeni konkretan primjerak doista prodan. Važni bi bili i podaci o autentičnosti predloška, dimenzijama, tehnici, kvaliteti izrade, očuvanosti, okviru i drugim karakteristikama.

No postoji još jedna vrijednost koju tržišna cijena ne može lako izmjeriti. Za nekoga tko u svojem domu čuva goblen koji je prije nekoliko desetljeća izradila majka, baka ili druga bliska osoba, on može vrijediti mnogo više od bilo kojeg iznosa navedenog u oglasu.

Možda je upravo zato priča o Wiehlerovim goblenima zanimljivija od samih cijena. Ono što danas izgleda kao stara zidna dekoracija zapravo je dio više od 130 godina duge povijesti ručnog rada, kataloške prodaje i obiteljske tradicije koja je posebno snažan trag ostavila upravo na području bivše Jugoslavije.