Sulejman Zidan istraživao je zaboravljene putove kroz golemu egipatsku Zapadnu pustinju kada je na kamenitom grebenu ugledao staru staklenu bocu. U njoj se nalazio komadić papira s nekoliko rukom ispisanih podataka: svibanj 1977., Tom Moran, grupa 6305, „Avich“, Bay Street i Malta. Ono što je uslijedilo pretvorilo je slučajni pronalazak u gotovo nevjerojatnu potragu za čovjekom koji je poruku ostavio prije gotovo pola stoljeća.

U beskrajnom prostranstvu egipatske Zapadne pustinje tragovi ljudi koji su ondje prolazili desetljećima mogu nestati pod pijeskom, no jedna mala staklena boca uspjela je sačuvati priču koja je čekala gotovo 50 godina da ponovno bude ispričana.

Bocu je tijekom jedne od svojih ekspedicija pronašao Sulejman Zidan, iskusni beduinski turistički vodič koji je rođen i odrastao u tom području. Zidan često istražuje udaljeni predio Vadi Džadid, gdje se i danas mogu pronaći ostaci starih putova, kameni orijentiri i predmeti koje su ondje ostavili ljudi koji su nekoć prolazili pustinjom.

Tijekom jedne takve vožnje Zidan je na kamenitom uzvišenju primijetio nekoliko neobičnih predmeta među starim metalnim kutijama. Zaustavio se kako bi ih pobliže istražio, a među njima je bila staklena boca, djelomično ispunjena pijeskom.

Unutra se nalazio rukom ispisan papir.

Nekoliko riječi bilo je dovoljno za početak potrage

Na poruci je pisalo: „Svibanj 1977.; Tom Moran; grupa 6305; ‘Avich’, Bay Street; Malta.“

Nije bilo dodatnog objašnjenja, zemljovida ni detaljnog opisa. Ipak, tih nekoliko podataka bilo je dovoljno da pokrene potragu.

Zidanov rođak i poslovni partner Ajman fotografirao je poruku i poslao fotografije listu Times of Malta, nadajući se da bi netko na Malti mogao prepoznati ime ili adresu i pomoći u otkrivanju identiteta čovjeka koji je poruku ostavio u egipatskoj pustinji.

Prvi trag pokazao se posebno važnim. Iako na papiru nije bila navedena konkretna lokacija, naziv „Avich“ i Bay Street pojavili su se u kopiji malteškog državnog glasnika od 22. siječnja 1981. godine.

U njemu je bio naveden čovjek s prezimenom Moran koji je živio na adresi „Avich“, Bay Street, u Marsaskali.

Potraga je tako od egipatske pustinje odjednom stigla do malteškog obalnog grada.

A Maltese man left a note in a bottle. 50 years later it was found in the desert https://t.co/uE81S0DPf7

— THE TRUTH (@Victory_202) September 23, 2026

Facebook objava dovela je novinare do njegove sestre

Nakon toga je informacija objavljena u jednoj od Facebook grupa stanovnika Marsaskale. Taj potez pokazao se presudnim jer su novinari ubrzo došli do Carmen Rossiter, Moranove sestre.

Kada je vidjela fotografiju pronađene poruke, odmah je prepoznala rukopis.

„Mislila sam da je riječ o šali kada ste mi se javili, ali odmah sam prepoznala rukopis svojega brata“, rekla je Rossiter za Times of Malta.

Time je potvrđeno ono što je nekoliko slučajnih tragova dotad samo sugeriralo: čovjek čije je ime bilo zapisano na papiru doista je postojao i imao vezu s adresom navedenom na poruci.

No postojao je jedan problem.

Tom Moran više nije bio živ.

Tom Moran umro je 1998., ne znajući da će njegova poruka biti pronađena

Moran je preminuo 1998. godine u dobi od 54 godine, gotovo tri desetljeća prije nego što je njegova poruka ponovno pronađena.

Bio je jedno od sedmero djece bračnog para koji se tijekom Drugoga svjetskog rata kao izbjeglice preselio iz Cospicue u Birkirkaru.

Moran je krajem 1960-ih kupio kuću u Marsaskali, upravo onu koja se pojavila kao jedan od ključnih tragova u potrazi za autorom poruke. Kasnije ju je prodao i preselio se u Żabbar.

Njegova sestra ispričala je da je Tom kao šesnaestogodišnjak napustio školu i pridružio se britanskoj vojsci. Ondje je stekao znanja koja su mu kasnije omogućila međunarodnu karijeru.

„Napustio je školu sa 16 godina i pridružio se britanskoj vojsci, gdje je naučio svoj zanat, koji ga je odveo po cijelom svijetu, od Saudijske Arabije do Papue Nove Gvineje“, ispričala je Rossiter.

Kasnije je radio kao geofizičar u Egiptu za američku kompaniju koja se bavila istraživanjem nafte.

U posljednjim godinama života radio je za državnu Diviziju za istraživanje nafte.

Prema riječima njegove sestre, Moran je bio vrlo ozbiljan i precizan čovjek kada je posao bio u pitanju, ali istodobno je volio šalu.

Bio je oženjen, ali nije imao djece.

Radio je u Egiptu upravo u zemlji u kojoj je ostavio poruku

Posebno je zanimljiva činjenica da je Moran dio svoje profesionalne karijere proveo upravo u Egiptu.

Kao geofizičar radio je za američku kompaniju koja se bavila istraživanjem naftnih nalazišta, a posao ga je vodio na različite krajeve svijeta. Njegova sestra navela je da je među tim mjestima bila i Saudijska Arabija, kao i Papua Nova Gvineja.

Kasnije je nastavio raditi u području istraživanja nafte, a prema riječima Carmen Rossiter, imao je i vrlo konkretne ideje o tome gdje bi Malta trebala tražiti vlastite naftne potencijale.

„Uvijek je govorio da bi Malta trebala tražiti naftu uz obalu Marsaxlokka, na jugoistoku, a ne prema jugu“, rekla je njegova sestra.

Danas je upravo ta profesionalna povezanost s Egiptom jedan od elemenata koji čine njegovu poruku još zanimljivijom.

Nije poznato zašto je Moran odlučio zapisati svoje ime, datum i adresu te poruku ostaviti u boci na kamenitom grebenu.

Pustinja je sačuvala poruku gotovo pet desetljeća

Za Ajmana Zidana vrijednost ovog pronalaska nije samo u tome što je poruka povezana s Maltom.

Posebno ga je iznenadilo mjesto na kojem je boca pronađena.

„Sulejman je prvi primijetio tu lokaciju tijekom jedne od svojih vožnji duboko kroz pustinju“, rekao je Ajman.

Zidan je na kamenitom području ugledao nekoliko neobičnih predmeta. Osim boce, ondje su se nalazili stari čelični spremnik za vodu s vidljivim zakovicama i osušene palmine grane.

Boca je, unatoč gotovo pola stoljeća provedenog u surovom pustinjskom okolišu, uspjela sačuvati papir dovoljno dobro da se poruka može pročitati.

„Gotovo pet desetljeća kasnije, pustinja je sačuvala njegovu poruku netaknutom“, rekao je Ajman.

Upravo je taj detalj posebno fascinirao ljude koji su sudjelovali u potrazi. Poruka nije pronađena u muzeju, arhivu ili staroj kući, nego na kamenitom grebenu usred ogromne pustinje, gdje je desetljećima bila izložena pijesku, vrućini i drugim ekstremnim uvjetima.

Dvojica rođaka danas pokušavaju vratiti zaboravljene karavanske putove

Sulejman i Ajman Zidan pripadnici su plemena Rašajda i najveći dio života proveli su putujući kroz Zapadnu pustinju.

Upravo su njihova istraživanja starih pustinjskih putova dovela do pronalaska boce.

Dvojica rođaka trenutačno su u ranoj fazi pokretanja ekspedicijskog projekta pod nazivom Rjum. Njihov je cilj istražiti i ponovno ucrtati stare putove kojima su nekoć prolazile karavane deva, mnogo prije nego što su kroz taj dio Egipta izgrađene moderne asfaltirane prometnice.

U pustinjskom krajoliku i danas postoje kameni humci koje su ljudi stvarali kako bi označili putove, izvore vode i druge važne točke. Takvi tragovi poznati su kao „rjum“, a upravo je po njima nazvan njihov projekt.

„Lutali smo duboko kroz tu divljinu upravo kako bismo istražili, ponovno otkrili i ucrtali te zaboravljene povijesne staze“, rekao je Ajman.

Dvojica istraživača i ranije su tijekom svojih putovanja pronalazila predmete koji svjedoče o ljudima koji su prolazili tim područjem. Među njima je bio i stari kanister za gorivo iz 1940-ih.

No boca s porukom bila je drugačija.

Ovoga puta nisu pronašli samo predmet iz prošlosti. Pronašli su ime čovjeka.

Jedna rečenica povezala je egipatsku pustinju i Maltu

Zahvaljujući samo nekoliko riječi na komadiću papira, potraga je povezala čovjeka koji je 1977. boravio u egipatskoj pustinji s njegovom obitelji na Malti gotovo pola stoljeća poslije.

Poruka je preživjela smrt svojega autora, promjene mjesta stanovanja njegove obitelji i desetljeća izloženosti surovim pustinjskim uvjetima.

Tom Moran nije doživio trenutak u kojem je netko pronašao njegovu poruku, niti je mogao znati da će jednostavan zapis s njegovim imenom, datumom i adresom jednoga dana biti dovoljan da ga novinari pronađu.

No rukopis je prepoznao član njegove obitelji.

Tako je jedna mala staklena boca, pronađena gotovo slučajno tijekom istraživanja drevnih pustinjskih putova, nakon gotovo 50 godina ponovno povezala čovjeka s njegovom domovinom.

A ono što je 1977. možda bio samo kratak trag ostavljen u pustinji, danas je postalo neobičan komadić osobne povijesti koji je preživio gotovo pola stoljeća.