Amerikanka Rowan MacKenzie, koja je izgradila vlastito sklonište za izvanredne situacije i u njega uložila zalihe vrijedne 315.000 funti, upozorava da priprema za krizu ne počinje gradnjom bunkera, nego dobrim planom. Prema njezinoj procjeni, četveročlanoj obitelji za početnu zalihu hrane, vode i ostalih potrepština trebalo bi najmanje 5000 funti, a posebno ističe važnost gotovine, lijekova, pričuvnih izvora energije i pravilnog skladištenja.

Dok napetosti u svijetu rastu, sve se više pozornosti posvećuje pitanju koliko su kućanstva doista spremna za rat, prirodnu katastrofu ili dugotrajan prekid opskrbe električnom energijom. Rowan MacKenzie, agentica za nekretnine iz američke savezne države Missouri, posljednjih se godina ozbiljno posvetila pripremi za izvanredne situacije, a njezino iskustvo sada zanima i sve veći broj ljudi koji od nje traže savjete o tome kako zaštititi sebe i svoje obitelji.

MacKenzie je izgradila vlastito, kako ga opisuje izvorni članak, ekstremno opremljeno kućno sklonište s hitnim zalihama vrijednima 315.000 funti. Iako su joj se ranije rugali zbog intenzivne pripremljenosti, danas joj se ljudi sve češće obraćaju za savjete, zabrinuti zbog pogoršanja međunarodnih odnosa i mogućnosti izbijanja sukoba.

Njezina je glavna poruka da za početak nije potrebno izgraditi skupo podzemno sklonište niti potrošiti bogatstvo. Mnogo je važnije procijeniti potrebe vlastitog kućanstva, osigurati osnovne zalihe i unaprijed osmisliti plan koji se može brzo provesti kada nastupi kriza.

Koliko novca treba pripremiti četveročlana obitelj?

Prema procjeni Rowan MacKenzie, četveročlano kućanstvo trebalo bi imati najmanje 5000 funti za početnu pripremu u slučaju rata ili druge ozbiljne izvanredne situacije. Taj bi iznos trebao pokriti hranu, vodu i ostale potrepštine za početno razdoblje, kao i prijenosni komplet za hitne slučajeve koji se može ponijeti prilikom iznenadne evakuacije.

MacKenzie pritom naglašava da iznos ovisi o prihodima i financijskim mogućnostima pojedinog kućanstva. Priprema ne bi smjela dovesti do financijskih poteškoća, zbog čega savjetuje kupnju samo onoga što si obitelj može priuštiti bez prevelikog opterećenja kućnog proračuna.

„To doista ovisi o prihodima kućanstva, stoga kupujte samo ono što si možete priuštiti, a da pritom ne ugrozite svoje financije”, poručila je.

Prema njezinoj okvirnoj računici, trošak hrane i potrepština ne bi trebao prelaziti 1000 funti po osobi. Takve bi zalihe, uz pravilno racionaliziranje potrošnje, trebale biti dovoljne za približno tri tjedna.

U taj iznos ulaze i potrepštine za takozvanu torbu za bijeg, odnosno prijenosni komplet za hitne slučajeve koji omogućuje preživljavanje tijekom prva tri dana nakon iznenadne evakuacije. Takav komplet treba biti spreman za brzo preuzimanje, umjesto da obitelj u trenutku opasnosti tek počne prikupljati ono što joj je potrebno.

MacKenzie smatra da se priprema za krizu ne bi smjela svesti samo na novac na bankovnom računu ili količinu kupljenih proizvoda. Jednako je važno unaprijed razmisliti o tome što bi se dogodilo kada bi opskrba naglo prestala.

„Pitam se: ‘Kad bi se sutra nešto dogodilo i sedam dana ne bih mogla ništa kupiti, koliko bi se moje kućanstvo dobro snašlo?’ Za početak vam nije potrebno skupo sklonište. Potreban vam je plan”, objasnila je.

Koliko su ljudi financijski spremni za nepredviđene situacije?

Pitanje financijske pričuve posebno je važno u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje se iznos ušteđevine znatno razlikuje među generacijama.

Prema istraživanju tvrtke Finder za 2026. godinu, prosječna odrasla osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu ima 19.214 funti ušteđevine. Međutim, među mlađim i sredovječnim odraslim osobama financijska je slika znatno drukčija. Osobe mlađe od 55 godina u prosjeku imaju samo 9888 funti ušteđevine, dok 39 posto ispitanika ima najviše 1000 funti.

Ti podaci pokazuju da mogućnost stvaranja pričuve za krizne situacije nije jednaka za sve građane. Upravo zato MacKenzie upozorava da priprema treba biti prilagođena stvarnim financijskim mogućnostima svakog kućanstva, a ne zamišljenom idealnom scenariju u kojem novac nije ograničavajući čimbenik.

Prema njezinu mišljenju, najvažnije je početi s osnovnim potrepštinama, postupno popunjavati zalihe i pritom razmišljati o različitim mogućim posljedicama katastrofa, umjesto da se sva priprema usmjeri na jedan određeni događaj.

„Je li itko doista spreman? Nemojte se pripremati samo za jednu katastrofu, nego za posljedice koje katastrofe ostavljaju”, poručila je.

Hrana, voda, gotovina i radio među najvažnijim su zalihama

MacKenzie je sastavila popis osnovnih stvari koje bi svaka obitelj trebala imati pri ruci u slučaju rata, prekida opskrbe ili druge izvanredne situacije. Na njemu su gotovina, različiti izvori energije, dugotrajna hrana, lijekovi, radio na baterije i važni osobni dokumenti.

Posebnu pozornost posvećuje izvorima svjetlosti i energije. Preporučuje da kućanstva imaju svjetiljke, prijenosne baterijske svjetiljke i svjetiljke za osvjetljavanje prostorija, prijenosne punjače za elektroničke uređaje te pričuvne uređaje za kuhanje. Cilj je omogućiti osnovno funkcioniranje kućanstva čak i kada nestane električne energije.

Kad je riječ o hrani, prednost treba dati proizvodima koji se mogu dugo čuvati bez posebnih uvjeta. Među primjerima navodi konzervirani grah, rižu i druge namirnice koje imaju dug rok trajanja. Preporučuje da svaka osoba ima zalihu hrane dostatnu za najmanje sedam dana, uz redovito nadopunjavanje i zamjenu proizvoda koji su potrošeni ili se približavaju isteku roka trajanja.

Na popisu nužne opreme nalazi se i ispisani popis važnih kontakata. U slučaju nestanka električne energije ili problema s mobilnim mrežama ne treba pretpostaviti da će svi elektronički uređaji biti dostupni i napunjeni. Zato je korisno imati telefonske brojeve i druge važne podatke zapisane na papiru.

Radio na baterije također je važan dio krizne opreme jer može omogućiti pristup informacijama kada uobičajeni komunikacijski kanali ne rade. Uz njega treba pripremiti gotovinu i ključne osobne dokumente koji bi mogli biti potrebni tijekom evakuacije ili u situacijama kada elektronička plaćanja nisu dostupna.

MacKenzie preporučuje i osnovne lijekove, sredstva za pročišćavanje vode, dodatne zalihe goriva i deke. Sve te potrepštine treba promatrati kao dijelove jedinstvenog sustava pripreme, a ne kao nepovezane predmete koje se kupuje bez jasnog plana.

Pet pogrešaka koje mogu ugroziti pripremu za krizu

Čak i oni koji su već počeli stvarati zalihe mogu napraviti pogreške zbog kojih njihova priprema neće biti dovoljno učinkovita. MacKenzie upozorava da se neke od njih događaju i iskusnim ljudima koji se ozbiljno bave pripremom za izvanredne situacije.

Prva je kupovanje hrane koju ukućani inače ne jedu. U slučaju krize, kada su mogućnosti nabave novih namirnica ograničene, moglo bi se pokazati da obitelj ne želi ili ne može konzumirati znatan dio pripremljenih zaliha.

„Skladištenje hrane koju nikada ne jedete nije dobra ideja. U izvanrednoj situaciji problem će nastati ako otkrijete da vaša obitelj ne voli polovinu hrane koju ste pohranili”, upozorila je.

Druga je pogreška zanemarivanje rokova trajanja. Zalihe treba redovito pregledavati, trošiti starije proizvode i zamjenjivati ih novima. Hrana i druge potrepštine s vremenom mogu izgubiti kvalitetu, a dio proizvoda ima ograničen rok upotrebe. Samo posjedovanje velikih količina zaliha stoga nije dovoljno ako se one ne održavaju.

Treća je pogreška kupovanje hrane bez osiguravanja dovoljne količine vode. Hrana sama po sebi ne može zadovoljiti osnovne potrebe kućanstva ako nema dovoljno pitke vode za piće i pripremu obroka. Zato je važno unaprijed razmotriti i načine pročišćavanja vode, osobito ako postoji mogućnost prekida redovite opskrbe.

Četvrta je oslanjanje na opremu kojom se ukućani nikada nisu koristili. Neotvoreni filtar za vodu, prijenosni kuhalo za kampiranje, radio ili električni generator neće biti od velike koristi ako nitko ne zna kako ih pravilno upotrebljavati. Takve uređaje treba isprobati unaprijed i provjeriti rade li kako je predviđeno.

Peta je pretpostavka da će električna energija uvijek biti dostupna. MacKenzie upozorava da kućanstva ne smiju ovisiti isključivo o električnim uređajima, nego trebaju imati alternativne načine kuhanja, osvjetljavanja i obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Važno je razmišljati i o tome kako se kretati ako nestanak struje potraje dulje vrijeme i poremeti uobičajeni prijevoz.

Ne zaboravite higijenu, lijekove i potrebe kućnih ljubimaca

Među detaljima koji se često zanemaruju nalaze se sredstva za održavanje higijene i sanitarne potrepštine. MacKenzie ističe da ljudi koji pripremaju zalihe nerijetko zaboravljaju na sapun i druge proizvode potrebne za održavanje čistoće.

Posebnu pozornost treba posvetiti lijekovima koji se izdaju na recept. Osobe koje ih redovito uzimaju trebale bi unaprijed razmotriti kako će osigurati kontinuitet terapije u slučaju poremećaja opskrbe ili otežanog pristupa ljekarnama, u skladu s propisima i liječničkim uputama.

Jednako tako, potrebe kućnih ljubimaca ne smiju se zanemariti. MacKenzie upozorava da se u kriznim planovima često zaboravlja na članove kućanstva koji nisu ljudi. I za njih treba pripremiti odgovarajuće zalihe hrane i druge nužne potrepštine, kako bi se obitelj mogla pobrinuti za sve svoje članove tijekom duljeg razdoblja poremećaja.

Takvi detalji mogu se činiti manje važnima od hrane, vode ili izvora energije, ali upravo oni mogu postati velik problem ako se ne uzmu u obzir prije nego što nastupi izvanredna situacija.

Britanski ministar upozorio na veći rizik od rata

Savjeti Rowan MacKenzie dolaze nakon izjava britanskog ministra zdravstva Wesa Streetinga, koji je upozorio da se Ujedinjeno Kraljevstvo suočava s „većim rizikom od rata”. Streeting je pritom pozvao britanske građane da stvaraju zalihe konzervirane hrane, flaširane vode i gotovine.

Takva upozorenja dodatno su usmjerila pozornost na pitanje osobne i obiteljske pripremljenosti. Ipak, MacKenzie naglašava da nije dovoljno samo kupiti preporučene proizvode i pohraniti ih na jednom mjestu.

Jedna od ozbiljnijih pogrešaka, prema njezinu mišljenju, jest držanje svih zaliha na istoj lokaciji. Požar, poplava, krađa ili oštećenje građevine mogu uništiti čitavu zalihu, bez obzira na to koliko je pažljivo pripremljena.

Zbog toga upozorava da je razumno razmotriti raspoređivanje zaliha na više sigurnih mjesta, ondje gdje je to praktično i izvedivo. Cilj je smanjiti rizik da jedan nepredviđeni događaj istodobno uništi svu pripremljenu opremu i potrepštine.

Zašto ne treba svima otkrivati gdje čuvate zalihe

MacKenzie upozorava i na pogrešku koja nema izravne veze s količinom hrane ili novca, ali može utjecati na sigurnost obitelji: javno otkrivanje lokacije i sadržaja zaliha.

„Nemojte nikada planirati samo za jednu određenu apokalipsu”, savjetovala je. Prema njezinu mišljenju, fleksibilan sustav pripreme mnogo je korisniji od onoga koji je osmišljen isključivo za jedan mogući scenarij.

To znači da zalihe i opremu treba planirati tako da mogu poslužiti u različitim situacijama, bilo da je riječ o nestanku struje, prekidu opskrbe vodom, prirodnoj katastrofi ili potrebi za hitnom evakuacijom.

Osim toga, smatra da nije mudro drugima otkrivati točnu lokaciju i opseg vlastitih zaliha. U slučaju ozbiljne krize takve informacije mogu povećati sigurnosne rizike za kućanstvo.

„Malo je koristi od toga da svima otkrivate gdje se nalaze vaše zalihe i koliko ih imate jer se u izvanrednoj situaciji svatko mora pobrinuti za sebe”, upozorila je.

Najvažnije je provjeriti funkcionira li vaš plan

Posljednji korak pripreme, prema savjetima MacKenzie, jest praktično testiranje svega što je kućanstvo unaprijed osmislilo. Plan koji postoji samo na papiru nije dovoljan ako se u stvarnim okolnostima pokaže da oprema ne radi ili da nedostaju ključne potrepštine.

Zato predlaže da obitelji povremeno isprobaju kako bi izgledao dan bez električne energije. Tijekom takve provjere mogu pripremiti obrok koristeći pričuvni način kuhanja, upotrijebiti pohranjenu vodu, testirati načine komunikacije i provjeriti što im još nedostaje.

Takva vježba može pokazati jesu li zalihe dovoljne, zna li svaki član kućanstva gdje se nalazi potrebna oprema i može li se ona upotrebljavati bez dodatne pomoći. Ujedno omogućuje da se nedostaci otkriju u normalnim uvjetima, umjesto tek kada nastupi stvarna kriza.

MacKenzie smatra da će potreba za ozbiljnijom pripremom postajati sve važnija te da građani ne bi trebali čekati posljednji trenutak kako bi razmislili o osnovnim potrebama svojih obitelji.

„Znamo da uskoro dolazi dan kada ćemo morati biti što bolje pripremljeni. To nije paranoja, nego spremnost”, zaključila je.

Njezina je poruka da se odgovorna priprema ne mjeri samo iznosom potrošenog novca ni veličinom skloništa. Presudni su realistična procjena potreba, financijski održivo stvaranje zaliha, redovita provjera opreme i plan koji se može prilagoditi različitim kriznim situacijama.