No kada su australski znanstvenici 2012. godine odlučili provjeriti njegov položaj, otkrili su da se ondje ne nalazi nikakav otok, nego more duboko oko 1400 metara.

Otok Sandy, poznat i pod francuskim nazivom Île de Sable, desetljećima se pojavljivao u kartografskim izdanjima kao da je riječ o stvarnoj geografskoj lokaciji. Na kartama je bio prikazan kao izduženi otok dug približno 24 kilometra, smješten u udaljenom dijelu Tihog oceana.

Njegovo postojanje dugo nije izazivalo veću pozornost. Situacija se promijenila krajem 2012. godine, kada su australski znanstvenici na istraživačkom brodu Southern Surveyor proučavali geološku strukturu morskog dna i razvoj Koraljnog mora.

Primijetili su neobičnu razliku između izvora: dok su neke karte prikazivale otok Sandy, navigacijski podaci upućivali su na to da se na tom mjestu nalazi duboko more.

Odlučili su provjeriti lokaciju i ustanovili da kopna nema. Dubina mora iznosila je približno 1400 metara, što je snažno upućivalo na to da ondje nije postojao otok kakav je bio prikazan na kartama.

Otkriće je privuklo međunarodnu pozornost, a Sandy je postao jedan od poznatijih primjera takozvanog fantomskog otoka – kopna koje postoji na kartama, ali ne i u stvarnosti.

Sirotinjsko jelo naših starih ponovo postaje popularno: Jeftino je, lako se sprema i vrlo zasitno

Kako je otok završio na kartama?

Točan uzrok pogreške nikada nije pouzdano utvrđen. Jedna od teorija povezuje nastanak kartografske zablude s izvještajem posade broda Velocity iz 1876. godine.

Prema povijesnim zapisima, mornari su tada prijavili pojave na moru koje su mogle upućivati na opasne plićake ili pješčane otočiće. Moguće je da su vidjeli greben, pogrešno protumačili uvjete na površini mora ili netočno odredili položaj broda.

Ipak, nema konačnih dokaza koji bi objasnili što je posada zapravo uočila. Nije sigurno ni da je upravo taj događaj jedini uzrok kasnijeg pojavljivanja Sandyja na kartama.

Moguće je da su informacije iz izvornog izvještaja postupno prenošene u nova kartografska izdanja, bez neovisne provjere. S vremenom je tako pogrešan podatak mogao početi djelovati kao potvrđena geografska činjenica.

Pogreška se prenijela i na digitalne karte

Kartografi se oslanjaju na različite izvore, uključujući starije karte, povijesne zapise, hidrografske podatke i informacije drugih institucija. Takav sustav omogućuje prikupljanje goleme količine podataka, ali istodobno nosi rizik: ako se netočna informacija preuzima iz jednog izvora u drugi, može opstati desetljećima.

Sandy se tako zadržao na tiskanim kartama, a poslije se pojavio i na digitalnim prikazima svijeta, uključujući Google Maps.

Pojavile su se i pretpostavke da bi fantomski otok mogao biti namjerno ucrtan kako bi se otkrilo kopiranje karata. Kartografi ponekad koriste izmišljene nazive ili druge namjerne pogreške kao svojevrsne zaštitne oznake. Međutim, za tvrdnju da je Sandy nastao na taj način nema pouzdanih dokaza. Dostupni povijesni podaci više upućuju na pogrešku koja se prenosila između izvora.

Gdje točno završavaju pekarski proizvodi iz naših pekara na kraju dana? Radnik otkrio sve

Google ga uklonio 2012. godine

Nakon što je potvrđeno da na označenoj lokaciji nema otoka, Sandy je 2012. godine uklonjen s Googleovih karata. Izostavljen je i iz kartografskih publikacija National Geographic Societyja.

Time je riješen problem njegova prikazivanja na kartama, ali nije odgovoreno na sva pitanja o njegovu podrijetlu.

I danas ostaje nejasno što je posada broda Velocity doista vidjela 1876. godine i kojim je točno putem pogrešan podatak dospio u kartografske izvore.

Priča o Sandyju ujedno je podsjetnik da ni geografske karte nisu nepogrešive. Čak i podatak koji se ponavlja u brojnim izvorima može biti netočan ako se svi ti izvori, izravno ili neizravno, oslanjaju na istu pogrešnu informaciju, piše Pun Kufer.