Iza tih neobičnih propisa kriju se različiti razlozi – od nedostatka mjesta na grobljima i vjerskih uvjerenja do pokušaja da se stanovnike potakne na brigu o zdravlju.

Nitko ne može predvidjeti točan trenutak vlastite smrti, no postoje mjesta na kojima je, barem na papiru, umiranje bilo proglašeno nezakonitim. Naravno, nitko neće biti uhićen nakon smrti, ali takve zabrane često su služile kao način da se skrene pozornost na ozbiljne probleme lokalnih zajednica.

Neke su nastale zbog nedostatka prostora za ukope, druge zbog vjerskih tradicija, a pojedine su bile tek simboličan potez kojim su gradonačelnici željeli privući pozornost javnosti.

Longyearbyen: Tijela se ne raspadaju zbog vječnog leda

U norveškom arktičkom gradu Longyearbyenu pokapanje pokojnika u lokalnom groblju odavno je ograničeno zbog posebnih uvjeta u tlu.

Zbog izrazito niskih temperatura i permafrosta, odnosno trajno smrznutog tla, tijela se ne razgrađuju uobičajenom brzinom. Nakon što su istraživanja pokazala da su u ostacima pokopanih ljudi sačuvani i uzročnici bolesti, uključujući virus gripe iz pandemije 1918. godine, prestalo se s novim ukopima.

Praksa zabrane novih ukopa uvedena je još sredinom 20. stoljeća. Osobe koje ondje žive, a kojima je potrebna palijativna skrb ili se približavaju kraju života, u pravilu se premještaju na kopno. Ako netko ipak premine u Longyearbyenu, njegovi se posmrtni ostaci prevoze izvan naselja.

U talijanskom gradu kažnjavaju propuštanje liječničkih pregleda

U talijanskoj Selliji 2015. godine uvedena je neobična mjera kojom je gradonačelnik praktički proglasio nezakonitim razboljeti se ili umrijeti. Iza provokativne formulacije krila se namjera da se stanovnike potakne na redovite liječničke preglede i zdraviji način života.

To je posebno važno za mjesto u kojem velik dio stanovništva čine starije osobe, a iseljavanje i pad broja stanovnika ugrožavaju opstanak zajednice.

Prema donesenoj odluci, stanovnici koji ne obave godišnji liječnički pregled mogli su biti kažnjeni novčanom kaznom od 10 eura. Cilj nije bio kažnjavati ljude zbog bolesti, nego potaknuti prevenciju i očuvati stanovništvo.

U Italiji je zabrana bila odgovor na problem s grobljem

Još jedan talijanski grad, Falciano del Massico, dospio je na naslovnice 2012. godine kada je gradonačelnik donio odluku kojom je stanovnicima zabranio umiranje.

Povod je bio spor sa susjednim Mondragoneom oko korištenja groblja. Zbog nesuglasica je pokapanje pokojnika postalo ozbiljan problem, a Falciano del Massico ostao je bez odgovarajućeg rješenja za ukope.

Neobična zabrana bila je prije svega simboličan način da se ukaže na situaciju koju lokalne vlasti nisu uspijevale riješiti. Umiranje, naravno, nije moguće zakonski zabraniti, ali je poruka o nedostatku prostora za pokojnike privukla pozornost javnosti.

Žena pokušala pomaziti veliku bijelu psinu, uslijedila je drama: 'Svi su osjetili jaki udar'

Na grčkom otoku Delosu zabranjeni su i rađanje i smrt

Grčki otok Delos, jedno od najvažnijih svetišta antičke Grčke, stoljećima je imao poseban vjerski status. Prema antičkoj tradiciji, otok je bio povezan s bogovima Apolonom i Artemidom, pa se smatralo da ga treba očuvati od svega što se smatralo nečistim.

Zbog toga su u 6. stoljeću prije Krista uvedene mjere kojima se zabranjivalo rađanje i umiranje na otoku. Grobovi su uklonjeni, a posmrtni ostaci premješteni na obližnju Rheneju.

Takva pravila imala su vjersku i obrednu svrhu, a ne praktičnu namjeru kakva se može pronaći u nekim modernim primjerima zabrana umiranja.

Francuski gradonačelnici posegnuli za neobičnim zabranama

U Francuskoj su dva gradonačelnika pokušala skrenuti pozornost na nedostatak mjesta za pokapanje pokojnika na sličan način.

U Cugnauxu je 2007. godine uvedena zabrana umiranja nakon što su regionalne vlasti blokirale planove za proširenje groblja. Odluka je bila svojevrsni prosvjed protiv administrativnih prepreka i nedostatka prostora.

Godinu dana poslije sličan potez povukao je gradonačelnik mjesta Sarpourenx. Ondje je zabrana bila popraćena i prijetnjom kaznom za one koji je prekrše – odnosno za one koji umru.

Bilo je jasno da je riječ o provokaciji, a ne o propisu koji se može doslovno provoditi. Ipak, potez je privukao pozornost medija i pomogao da problem kapaciteta groblja dospije u javnost.

U Španjolskoj je zabrana bila simbolična

Sličan primjer zabilježen je 1999. godine u španjolskom mjestu Lanjarón. Ondje je uvedena simbolična zabrana umiranja, također kao upozorenje na probleme s prostorom za pokapanje pokojnika.

Kao i u francuskim i talijanskim slučajevima, cilj nije bio kažnjavati ljude zbog nečega što ne mogu kontrolirati, već potaknuti nadležne da pronađu rješenje za problem koji je pogađao lokalnu zajednicu.

Kiseli kupus nije zdrav za sve: Evo tko mora paziti s konzumacijom ovog jela

Na japanskom otoku smrt i rođenje smatraju se nečistima

Na japanskom otoku Itsukushimi, poznatom i po velikim crvenim vratima torii koja pri visokoj plimi izgledaju kao da plutaju na moru, stoljećima su vrijedila stroga pravila povezana sa svetim statusom otoka.

Prema tradicionalnim šintoističkim shvaćanjima, smrt i krv povezane s rađanjem smatrale su se duhovno nečistima. Zbog toga se nastojalo spriječiti da se takvi događaji odvijaju na svetom prostoru.

Povijesni izvori navode da su trudnice i teško bolesne osobe u nekim razdobljima premještane s otoka, a slična pravila vrijedila su i za samuraje koji su se približavali kraju života.

Iako se običaji i njihova primjena mijenjaju kroz vrijeme, ovi primjeri pokazuju koliko su religija, lokalna tradicija i praktični problemi nekoć mogli oblikovati svakodnevni život zajednica.