Ariana Rodriguez iz New Yorka otvoreno priznaje da redovito pretražuje tuđi otpad, no ne iz nužde, već iz osobnog uvjerenja, znatiželje i snažne ekološke svijesti. Dok većina ljudi zazire od vrećica za smeće i kontejnera, ona u njima pronalazi predmete vrijedne tisuće dolara, a pritom, kako sama ističe, izlazi dotjerana kao da ide na večeru ili izlazak. Za Arianu je takav način života postao spoj aktivizma, avanture i racionalnog odnosa prema potrošnji.

Sve je započelo prije tri godine, kada se pridružila lokalnoj Facebook grupi „Ne kupuj ništa“. U toj zajednici prvi je put vidjela kako ljudi međusobno razmjenjuju ili poklanjaju stvari koje im više nisu potrebne. To iskustvo, kako kaže, potpuno joj je promijenilo perspektivu. Ubrzo je počela primjećivati koliko se upotrebljivih i vrijednih predmeta svakodnevno ostavlja uz pločnike, pa je isprva počela skupljati igračke i odjeću za svoju djecu.

Moderni lov na blago među kontejnerima

Prije otprilike pola godine Ariana je otišla korak dalje i počela pretraživati kontejnere. Iako takav prizor mnogima priziva slike dokumentaraca o siromaštvu, ona svoj pothvat opisuje kao moderan lov na blago. U smeće ne ide neprimjetno, već odjevena elegantno, čime, kako tvrdi, želi razbiti predrasude o tome tko i zašto prekopava otpad.

Rezultati su, prema njezinim riječima, zapanjujući. Među njezinim „ulovima“ nalaze se vintage kaput modne kuće Burberry, cipele brenda Prada, klavir čija se vrijednost procjenjuje i do deset tisuća dolara, kao i brojni dizajnerski komadi namještaja, nakit te dječje igračke. Ariana procjenjuje da je u samo nekoliko mjeseci pronašla predmete čija ukupna vrijednost doseže i do 30 tisuća dolara (25 000 eura).

Zarada, donacije i kritika potrošačkog društva

Iako bi sve to mogla zadržati za sebe, Ariana ističe da velik dio pronađenih stvari ne koristi osobno. Hranu kojoj nije istekao rok trajanja, kao i odjeću i deke, redovito donira lokalnoj crkvi. Određene predmete, ponajviše sitnice i višak namještaja, preprodaje, čime si osigurava dodatnu zaradu. Za nju je to istodobno financijska pomoć i oblik društvenog aktivizma, piše New York Post.

„Zgrožena sam koliko ljudi jednostavno baca potpuno iskoristive stvari“, izjavila je Ariana. „Nakit, novac, antikviteti – sve to završava na cesti.“ Posebno je, kaže, potrese kada naiđe na stanove koje vlasnici prazne bez ikakvog razmišljanja. „Ponekad u jednoj vreći smeća pronađem cijelu obiteljsku povijest“, dodaje.

Podrška obitelji i suočavanje s osudama

U svemu ima punu podršku supruga, koji joj se s vremenom i sam pridružio u noćnim ili ranim jutarnjim „lovovima“. Ariana priznaje da joj takav način života danas pokriva gotovo sve osnovne potrebe. „Kad jednom uđeš u to, počneš se pitati koliko zapravo kupujemo, koliko trošimo i koliko nepotrebno bacamo“, kaže.

Unatoč tome, često se suočava s osudama i komentarima da je njezina navika odbojna ili nehigijenska, uz upozorenja da bi mogla naići na kukce ili prljavštinu. Na takve kritike odgovara kratko i bez zadrške: „Neugodno je koliko ljudi bez razmišljanja gomilaju i odbacuju stvari.“

Za Arianu Rodriguez svaki izlazak među kontejnere predstavlja novu avanturu i priliku da još jedan vrijedan predmet spasi od završetka na odlagalištu, istovremeno propitujući granice modernog potrošačkog društva i njegov odnos prema otpadu.