Nove topografske karte Mjeseca mogu pomoći u objašnjavanju misterioznih svijetlih "vrtloga", ili vijuga, koje ukrašavaju lunarnu površinu, a koje su zbunjivale znanstvenike desetljećima.

Lunarni vrtložni obrasci su područja kontrastnih svijetlih i tamnih pruga rasprostranjenih po površini Mjeseca, a pojavljuju se na svim vrstama terena, od vidljivo tamnih područja poznatih kao mare do svjetlijih visokih planina. Sada, suprotno onome što su znanstvenici prethodno mislili, novi dokazi objavljeni nedavno u časopisu The Planetary Science Journal sugeriraju da su lunarni vijugavi obrasci zapravo povezani s topografijom, što znači da se svijetle oznake javljaju na različitim visinama od tamnijeg okoliša, prenosi Live Science.

"Lunarni vijugavi obrasci su pobudili interes znanstvenika otkako su otkriveni, djelomično jer znanstvena zajednica potpuno ne razumije kako su se formirali", izjavio je vodeći autor studije John Weirich, viši znanstvenik u Planetary Science Institute.

Mnoge su teorije

Predloženo je mnogo teorija kako bi se objasnilo uzročnike ovih čudnovatih značajki: magnetski anomalije koje štite Mjesečevu površinu od solarnog vjetra, udari asteroida ili kometa, i drugi. Međutim, nijedna od tih ideja potpuno ne objašnjava fenomen koji vidimo. Zbog toga su znanstvenici odlučili uključiti još jedan faktor u svoja razmatranja: topografiju, raspored geografskih značajki na Mjesečevoj površini.

"Kanonizirano tumačenje lunarnih vrtloga je da topografija nema utjecaja na mjesto ili oblik vijuga", rekao je Weirich. Međutim, 2022. godine, planetarni znanstvenici koristili su podatke iz NASA-inog Lunar Reconnaissance Orbitera kako bi istražili jednu određenu lunarnu vijugu u regiji Mare Ingenii na dalekoj strani Mjeseca. Otkrili su da su svijetla područja bila nekoliko metara niža u prosjeku od okolnih tamnih oznaka vijuga.

Sada Weirichovo istraživanje otkriva sličan trend u drugoj vijugi poznatoj kao Reiner Gamma, gdje su svijetla područja oko 13 stopa (4 metra) niža od tamnijih područja. "Pronalazak odnosa s topografijom na jednom mjestu vijuge mogao bi biti samo slučajnost, ali pronaći ga na dvama potpuno odvojenim područjima vijuga teže je ignorirati", rekao je Weirich. "To je posebno teško ignorirati jer je Reiner Gamma arhetipski lunarni vijugavi oblik."

Zašto je gotovo sve u svemiru u obliku sfere? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan i logičan

'Zaista su cool'

Zašto bi vrtlozi mogli biti češće u nižim područjima? Moglo bi biti da se svijetli lunarni prah prenosi u te doline i udoline nekim nepoznatim procesom. Možda ih uzdiže udar meteorita ili ih pokreće statička elektricitet, koja je obilna na Mjesečevoj površini, čime se povećava refleksija tih područja, napisali su istraživači u svojoj studiji.

Iako ovo novo istraživanje ne donosi definitivan odgovor na to kako su se lunarni vijugavi obrasci formirali, pokazuje da bi topografija mogla biti dio slagalice. "Neobični objekti ili fenomeni ponekad su ključ za dobivanje dubljeg znanja", rekao je Weirich. "Iz tog razloga, lunarni vijugavi obrasci su vrlo intrigantni. I činjenica da izgledaju zaista cool."