Nova analiza Hubbleovih podataka potvrdila je kako je previše svjetla u prostoru oko Sunčevog sustava. Suptilni, sablasni sjaj, blagi višak koji se ne može objasniti u popisu svih objekata koji emitiraju svjetlost. Sve zvijezde i galaksije koje okružuju Sunčev sustav – i zodijačka svjetlost, poznata i kao prašina na ravni Sunčevog sustava – ništa od toga ne može objasniti ono što astronomi sada nazivaju "svjetlom duhova".

Nakon analize 200.000 Hubble slika i uzimanja tisuća mjerenja u projektu pod nazivom SKYSURF, međunarodna suradnja je sigurna da je višak svjetla stvaran. I, štoviše, ne mogu to sasvim objasniti. Mogućnosti postoje, ali nijedna nije potvrđena. Ne još, u svakom slučaju. Najjača mogućnost? Komponenta prašine Sunčevog sustava koju još nismo izravno otkrili: sićušne čestice prašine i leda iz populacije kometa koji putuju prema unutra iz mračnih dijelova Sunčevog sustava, reflektiraju sunčevu svjetlost i stvaraju difuzni, globalni sjaj. Ovaj izvor bi nam bio malo bliži od dodatne svjetlosti koju je detektirala svemirska sonda New Horizons, koja je pronašla optički višak svjetlosti u prostoru iza Plutona, izvan Sunčevog sustava, prenosi Science Alert.

Novi element?

"Ako je naša analiza točna, postoji još jedna komponenta prašine između nas i udaljenosti na kojoj je New Horizons vršio mjerenja. To znači da je ovo neka vrsta dodatnog svjetla koje dolazi iz unutrašnjosti našeg Sunčevog sustava", kaže astronom Tim Carleton sa Sveučilišta Arizona State. "Budući da je naše mjerenje rezidualne svjetlosti veće od New Horizonsa, mislimo da je to lokalni fenomen koji nije daleko izvan Sunčevog sustava. To bi mogao biti novi element u sadržaju Sunčevog sustava za koji se pretpostavljalo, ali ne kvantitativno mjereno do sada." Puno je jako svijetlih stvari koje lebde po Svemiru: planeti, zvijezde, galaksije, čak i plin i prašina. I općenito, svijetle stvari su stvari koje želimo gledati. Dakle, detektiranje ambijentalnog svjetla na intersticijskim mjestima – međuplanetarnom, međuzvjezdanom i međugalaktičkom prostoru – je nezgodna stvar. Međutim, kada pogledamo, ponekad otkrijemo da stvari nisu onakve kakve očekujemo da budu.

Na primjer, nešto što ne možemo objasniti u galaktičkom središtu proizvodi svjetlo visoke energije. Voyager 1 pronašao je višak svjetline povezan s vodikom na granici Sunčevog sustava. Tu je otkrivanje New Horizons. Stvari se tamo jednostavno čine čudno sjajnima.

Svrha SKYSURF-a bila je u potpunosti karakterizirati svjetlinu neba. "Više od 95 posto fotona na slikama iz Hubbleove arhive dolazi s udaljenosti manje od 3 milijarde milja od Zemlje. Od Hubbleovih vrlo ranih dana, većina Hubbleovih korisnika odbacila je te fotone neba jer su ih zanimali slabi diskretni objekti. u Hubbleovim slikama, kao što su zvijezde i galaksije", kaže astronom i veteran Hubblea Rogier Windhorst sa Sveučilišta Arizona State.

Ne mogu ga objasniti

"Ali ti fotoni neba sadrže važne informacije koje se mogu izvući zahvaljujući Hubbleovoj jedinstvenoj sposobnosti da izmjeri slabe razine svjetline do visoke preciznosti tijekom njegova tri desetljeća života." Kroz tri odvojena rada, istraživači su pretražili Hubbleovu arhivu u potrazi za znakovima slabih galaksija koje smo možda propustili i kvantificirali svjetlost koju bi trebali emitirati objekti za koje je poznato da svijetle.

Tim koji je tragao za skrivenim galaksijama utvrdio je da nije promatrano dovoljno galaksija da bi se objasnilo dodatno svjetlo. Rezultirajući višak bio je, rekli su znanstvenici, ekvivalent postojanom sjaju koji emitira 10 krijesnica preko cijelog neba. Ovo se možda ne čini puno, ali dovoljno je da znamo da nam nešto nedostaje. I važno je. Znanstvenici sve više pronalaze načine da vide svjetlost između zvijezda. Ako postoji lokalni eksces, moramo znati za njega, budući da bi mogao iskriviti naše razumijevanje udaljenijih sablasnih sjajeva.

I, naravno, postoji utjecaj koji bi to moglo imati na naše razumijevanje Sunčevog sustava i načina na koji je sastavljen. "Kada gledamo u noćno nebo, možemo naučiti puno o Zemljinoj atmosferi. Hubble je u svemiru", kaže astronom Rosalia O'Brien sa Sveučilišta Arizona State. "Kada pogledamo to noćno nebo, možemo naučiti mnogo o tome što se događa u našoj galaksiji, našem Sunčevom sustavu i u velikim razmjerima kao cijeli Svemir."