Prema njegovim navodima, u blizini Roswella u saveznoj državi Novi Meksiko 1947. godine nisu pronađeni samo ostaci navodne letjelice nego i neljudska bića, od kojih su neka navodno još bila živa.

Stratton tvrdi da su ta bića poslije umrla jer su odbijala hranu ili kontakt s ljudima. Svoje je tvrdnje iznio u memoarima objavljenima u utorak, kao i u intervjuu za časopis People. Međutim, identitet izvora od kojeg je, kako navodi, doznao te informacije nije javno objavljen.

Njegovi navodi odnose se na događaj koji već desetljećima zaokuplja pozornost javnosti i potiče brojne teorije o mogućem pronalasku izvanzemaljske letjelice. Unatoč novim tvrdnjama, one same po sebi ne predstavljaju dokaz da su u Roswellu doista pronađeni izvanzemaljci.

Tajni hangari i najmanje 12 navodno srušenih letjelica

U svojim memoarima Stratton iznosi i tvrdnje o navodnim tajnim programima američke vojske i njezinih privatnih suradnika. Prema njegovu opisu, vojni izvođači radova u osiguranim objektima diljem Sjedinjenih Američkih Država čuvaju najmanje 12 letjelica koje su se navodno srušile.

Tvrdi i da postoje tajni timovi zaduženi za pronalaženje neobičnih letjelica te prikupljanje ostataka neljudskih bića. Prema njegovu prikazu, u pojedinim slučajevima u operacijama su sudjelovali timovi za specijalne operacije koji su imali zadatak pronaći, prikupiti i prevesti ostatke srušenih neidentificiranih zračnih pojava, poznatih pod kraticom UAP.

Stratton navodi da je do svojih saznanja došao proučavajući povjerljive dosjee i razgovarajući s insajderima koji su bili spremni govoriti o tim navodnim programima.

U knjizi također tvrdi da su neki ljudi povezani s tim otkrićima pretrpjeli ozbiljne psihološke posljedice. Prema njegovim riječima, pojedinci su napustili svoja radna mjesta, doživjeli psihičke slomove, a neki su navodno počinili i samoubojstvo.

Nevjerojatno jeziv video prikazuje pčelin žalac u akciji: Ovako nešto dosad nije viđeno

Osamdeset godina navodnog prikrivanja izvanzemaljske tehnologije

Jedna od središnjih tvrdnji Strattonovih memoara odnosi se na ono što opisuje kao približno 80 godina dugu kampanju dezinformiranja javnosti.

Prema njegovu prikazu, cilj takve kampanje bio je prikriti postojanje programa za obrnuti inženjering srušenih svemirskih letjelica. Navodna svrha tih programa bila bi proučavanje pronađene tehnologije i pokušaj iskorištavanja njezinih mogućnosti za razvoj naprednih inovacija.

Takve tvrdnje dio su šire rasprave o tome raspolažu li američke institucije ili privatne tvrtke tehnologijom nepoznatog podrijetla. Međutim, važno je naglasiti da Strattonov opis navodnih programa nije isto što i neovisno potvrđen dokaz njihova postojanja.

U razgovoru za People Stratton je objasnio zašto smatra da bi javnost trebala biti upoznata s onime što tvrdi da je saznao.

„Nismo jedini inteligentni život u svemiru. Ne znamo namjere neljudskog inteligentnog života koji je ovdje. Imamo kontinuiranu aktivnost UAP-a nad osjetljivim vojnim i nuklearnim lokacijama. Zabrinuti smo zbog sigurnosti vojnog i civilnog zrakoplovstva. Svijet ima pravo znati za ovo”, rekao je.

Dodao je da je u knjizi javnosti otkrio onoliko informacija koliko mu zakon dopušta.

'Lovac na izvanzemaljce': Sve je počelo snimkom iz 2005. godine

Prema vlastitom svjedočenju, Strattonov interes za neobjašnjive pojave počeo je u jesen 2005. godine. Tada mu je kolega pokazao videosnimku trokutastog objekta sa svjetlima koji se nalazio u blizini silosa za nuklearne projektile.
Taj je događaj, kako opisuje u knjizi, bio početak njegova dugogodišnjeg istraživanja neidentificiranih zračnih pojava i mogućnosti postojanja inteligentnog života koji nije ljudskog podrijetla.

U memoarima opisuje što je tijekom karijere naučio i s čime se, prema vlastitim riječima, susreo. Njegov prikaz uključuje navodne susrete s izvanzemaljskim životom, tajne vojne operacije i tvrdnje o dugotrajnom prikrivanju tehnologije nepoznatog podrijetla.

Prema pisanju časopisa People, Strattonov život u ulozi vladina „lovca na izvanzemaljce” od sredine 2000-ih nije bio jednostavan ni za njega ni za njegovu obitelj.

Svjetleće kugle i sjenovite figure navodno su se pojavljivale u njegovu domu

Stratton tvrdi da su on i članovi njegove obitelji od 2010. godine doživljavali brojne neobjašnjive događaje u svojem domu na području Washingtona, D.C.-ja.

Prema njegovu opisu, među tim pojavama bile su svjetleće kugle različitih boja koje su se, kako tvrdi, pojavljivale niotkuda. Spominje i sjenovite figure koje je opisao kao „tamnije od tame”, a koje su navodno promatrale njega i njegovu obitelj.

Tvrdi da su se te pojave intenzivirale kako je sve više istraživao ono što naziva neljudskom inteligencijom.
„Kako sam počeo sve dublje i dublje zalaziti u neljudski inteligentni život, oni su počeli obraćati više pažnje na mene i moju obitelj. To je postalo dio naših života”, rekao je Stratton.

Dodao je da su takva iskustva uglavnom prestala nakon što je 2022. otišao u mirovinu.

„Nakon što sam se umirovio 2022., uglavnom je prestalo, što je vrlo indikativno”, izjavio je.
Njegovi navodi o neobičnim pojavama u obiteljskom domu dio su osobnog svjedočenja iznesenog u sklopu šire priče o njegovu radu. U tekstu nisu navedeni neovisni dokazi kojima bi se moglo potvrditi podrijetlo tih pojava.

Koliko novca treba imati za slučaj rata ili katastrofe? Stručnjakinja otkrila što bi svaka obitelj trebala pripremiti

Upozorenje na mogući 'Pearl Harbor' u zraku

Stratton smatra da sposobnosti neidentificiranih zračnih pojava, prema njegovu tumačenju, daleko nadmašuju tehnološke mogućnosti ljudi.

Upozorio je da bi takve pojave mogle predstavljati ozbiljan strateški izazov za Sjedinjene Američke Države, osobito ako se nastave pojavljivati u blizini osjetljivih vojnih i nuklearnih lokacija.

„Ovo bi moglo biti strateško iznenađenje na razini Pearl Harbora – i vrlo mi je važno da se to ne dogodi”, rekao je.

Usporedba se odnosi na japanski napad na američku pomorsku bazu Pearl Harbor 7. prosinca 1941. godine, događaj koji je imao goleme posljedice za američku vojnu strategiju i ulazak SAD-a u Drugi svjetski rat.

Strattonova izjava odražava njegovu zabrinutost zbog mogućih sigurnosnih rizika povezanih s neidentificiranim pojavama. Ipak, ona ne potvrđuje da su te pojave izvanzemaljskog podrijetla niti da predstavljaju prijetnju koju američke vlasti ne mogu objasniti.

Tko je Jay Stratton i kakvu je ulogu imao u Pentagonu?

Stratton je bio prvi direktor Radne skupine Pentagona za neidentificirane zračne pojave, koja je službeno odobrena 4. kolovoza 2020. godine.

Ta je radna skupina bila zadužena za istraživanje i analizu neidentificiranih zračnih pojava, osobito onih koje su se pojavljivale u blizini vojnih objekata ili su mogle imati posljedice za nacionalnu sigurnost.
Njegova je uloga, prema navodima iz dostavljenog teksta, u tom sektoru bila na razini usporedivoj s generalskim činom.

Strattonove tvrdnje dolaze u vrijeme kada se tema UAP-a sve češće razmatra u političkim i vojnim krugovima. Pitanje mogućeg izvanzemaljskog života, koje je desetljećima često bilo povezivano s teorijama zavjere i predmet ismijavanja, postalo je dio ozbiljnijih rasprava o sigurnosti zračnog prostora i transparentnosti državnih institucija.

Njegov prikaz ujedno se nadovezuje na izjave drugih bivših dužnosnika koji su posljednjih godina iznosili tvrdnje o navodnim tajnim programima i tehnologijama nepoznatog podrijetla.