Carinici na Tajlandu otvorili Marijin kofer i smjesta je nevinu bacili u zatvor: Pazite što je bilo u koferu

Već više od deset godina Marija Dapirka živi u stanju koje oscilira između očaja i nade. Ova 38-godišnja Ruskinja nekoć je bila suočena sa smrtnom kaznom u Vijetnamu, dok danas, nakon niza dramatičnih obrata, svoj novi život provodi u ruskom zatvoru, nadajući se uvjetnom otpustu i ponovnom susretu s obitelji.
Sve je počelo ljubavnom pričom iz Tajlanda
Godina 2014. trebala je biti godina ostvarenja snova za Mariju. Nakon godinu dana života na Tajlandu, gdje je radila kao turistički vodič i štedjela za stan u Rusiji, upoznala je muškarca za kojeg je vjerovala da je ljubav njezina života – afričkog nogometaša imenom Nick. Njihova veza ubrzo je postala ozbiljna, a par je planirao vjenčanje.
Marija je odlučila povesti Nicka u Rusiju kako bi upoznao njezinu obitelj. Planirali su putovanje, a Nick je čak kupio veliki kofer, kako bi sa sobom ponijeli poklone za najmilije. No, u posljednjem trenutku došlo je do promjene – Nick je rekao da će se pridružiti kasnije, dok je Marija sama krenula prema domovini.
Šok na aerodromu: tri kilograma narkotika u koferu
Na aerodromu u Ho Ši Minu njezini su planovi brutalno prekinuti. U njezinu prtljagu pronađeno je gotovo tri kilograma narkotika. Iako su njezini najbliži uvjereni da nije imala pojma o sadržaju kofera te da je droga pripadala Nick, vijetnamske vlasti nisu pokazale interes za dublje istraživanje. Marija je uhićena i suočila se s najtežom mogućom kaznom – smrtnom presudom.
Nakon četiri godine iscrpljujuće pravne borbe koju su vodili njezina obitelj i odvjetnici, uspjeli su joj spasiti život. Smrtna kazna preinačena je u doživotni zatvor, a Marija je gotovo desetljeće provela iza rešetaka u Vijetnamu.
Novi početak u Rusiji – i nova borba
U jesen 2024. godine, nakon šest godina upornog zalaganja, Marija je prebačena u Rusiju, u zatvor u Rostovskoj oblasti. Iako se radilo o značajnom koraku naprijed, život u zatvoru i dalje je daleko od lakog.
Nakon godina provedenih u toploj klimi jugoistočne Azije, Marija se sada suočava s ruskim zimama. Često se prehladi, a imunitet joj je oslabljen. Obitelj joj je prošle jeseni poslala toplu odjeću, ali hladnoća i dalje predstavlja izazov. Liječnici joj redovito daju terapiju, no zdravstvene poteškoće ne prestaju.
“U sobi je sada s oko 20 drugih djevojaka, dok je u Vijetnamu imala samo tri cimerice. Cijela skupina zatvorenica broji više od stotinu žena, pa se još uvijek navikava na gužvu,” ispričala je njezina majka ruskim medijima.

Rad, knjige i ruska kuhinja – novi izvori snage
Unatoč teškim uvjetima, Marija nastoji ostati aktivna. Radi u zatvoru, gdje šije velike vreće, a često ima i noćne smjene. Ipak, ne žali se. Nakon godina tijekom kojih je svakodnevno jela isključivo rižu, sada uživa u jelima iz ruske kuhinje.
“Daju nam juhu, glavno jelo, kompot. Konačno sam se najela ruske hrane,” prenijela je majci.
Obitelj joj nastoji pomoći koliko god može. Putem zatvorske internetske trgovine naručuju joj mliječne proizvode, kobasice i slatkiše. Jedna od najvećih utjeha su joj knjige – čitanje joj pomaže da pobjegne od surove stvarnosti zatvorskog života.
Nade za budućnost: odvjetnici rade na uvjetnom otpustu
Marijini odvjetnici trenutačno pripremaju dokumentaciju za mogući uvjetni otpust. Njezina obitelj, koja je već preživjela desetljeće neizvjesnosti i straha, sada se ponovno usudi nadati slobodi.
“Otkako se vratila u Rusiju, mnogo sam mirnija,” priznaje Marijina majka.