Mogu li iskustva bliske smrti biti više od posljedice rada mozga na samom rubu života? Prema jednom novozelandskom liječniku i istraživaču, određene vizije koje ljudi opisuju nakon što su bili klinički blizu smrti imaju toliko zajedničkih obilježja da ih nije moguće jednostavno odbaciti kao halucinacije. Štoviše, smatra da postoji neobična poveznica između kršćanskog shvaćanja pakla i sve popularnije teorije prema kojoj je naš svijet golema simulacija.

Dr. Orson Wedgwood, znanstvenik sa sjedištem na Novom Zelandu, autor i istraživač u području zdravstvenih znanosti, za Daily Mail izjavio je kako negativna iskustva bliske smrti često uključuju gotovo identične prizore zagrobnog života. Prema njegovim riječima, ljudi opisuju neugodan smrad, mračne figure koje nazivaju demonima te prizore nasilja, zbog čega smatra da takva iskustva imaju mnogo zajedničkih elemenata.

Iskustva nisu samo halucinacije, nego mogu biti upozorenje

Wedgwood smatra da sličnosti između brojnih svjedočanstava upućuju na mogućnost da iskustva nalik paklu nisu tek proizvod mozga ili halucinacije. Prema njegovu tumačenju, mogla bi predstavljati stvarna iskustva koja se odvijaju unutar simulacije koju je stvorio Bog, a čija je svrha upozoriti ljude koji su odbacili Boga.

Kao znanstvenik i predani kršćanin, Wedgwood vjeruje da su iskustva bliske smrti izravno povezana s kontroverznom teorijom simulacije jer je, prema njegovu mišljenju, svrha takvog svijeta razvrstati ljudske duše prema životnim odlukama koje donose.

„Nalazimo se u stvorenom okruženju, odnosno u 'simulaciji' u kojoj smo na kušnji. Naša svijest, način na koji se ponašamo i iskustva koja proživljavamo stvarni su, ali ostatak nije“, rekao je Wedgwood za Daily Mail.

Dodao je i da je „simulacija osmišljena kako bi razdvojila one koji će nakon njezina završetka biti s Bogom od onih koji neće, i to u sigurnom okruženju u kojem ne možemo prouzročiti trajnu štetu“.

Što zapravo tvrdi teorija simulacije?

Teorija simulacije polazi od pretpostavke da stvarnost koju ljudi doživljavaju zapravo nije stvarna, nego predstavlja svojevrsnu računalno generiranu simulaciju, nalik videoigri. Upravo je takva ideja prikazana i u popularnom filmskom serijalu "Matrix".

Zagovornici ove teorije smatraju da ljudi nesvjesno žive unutar simulirane stvarnosti, bilo zato što je to za njihovo dobro ili iz nekih zlonamjernih razloga. Među poznatim osobama koje su javno razmišljale o toj mogućnosti nalazi se i Elon Musk, kojeg se često navodi kao osobu koja smatra da svemir možda ima svojeg tvorca koji upravlja simulacijom.

U prosincu je Musk gostovao u podcastu Katie Miller, gdje je nagađao da bi naš svijet mogao biti svojevrsna „izvanzemaljska Netflixova serija“. U tom bi slučaju, rekao je, smisao života bio održavati čovječanstvo dovoljno zanimljivim kako bi rasla „gledanost“ i kako tvorac simulacije ne bi jednostavno isključio računalo.

Oni koji odbace Boga, tvrdi liječnik, mogli bi završiti u mračnom svijetu

Govoreći o povezanosti teorije simulacije i brojnih svjedočanstava ljudi koji tvrde da su tijekom iskustva bliske smrti vidjeli pakao umjesto raja, Wedgwood je izjavio da osobe koje ne pokazuju zanimanje za Boga prema njegovu shvaćanju imaju dvije moguće sudbine. Ili gube svoj vječni dio i prestaju postojati ili završavaju na mračnom mjestu koje nalikuje paklu.

„Većina toga u skladu je s Biblijom, a djelomično se podudara i s teorijom simulacije kakvu iznose ljudi poput Elona Muska, koji su zaključili da život nije slučajan proizvod prirode“, rekao je Wedgwood.

Ipak, naglašava da ljudska duša, čak i ako se nađe u tom navodnom paklenom području simulacije, još uvijek može biti spašena ako zazove Boga.

Svjedočanstvo surfera koji tvrdi da je vidio pakao

Kao primjer navodi slučaj Iana McCormacka, Novozelanđanina čije ga je iskustvo posebno dojmilo.

„Za njegovo sam svjedočanstvo čuo prije mnogo godina i ostalo mi je u sjećanju jer sam kršćanin. Ian McCormack bio je Novozelanđanin koji je surfao“, ispričao je Wedgwood.

McCormack je 1982. godine zadobio ubod meduze te je poslije tvrdio da se tijekom iskustva bliske smrti spustio u pakao.

„Osjećao sam zlo. Bilo je posvuda oko mene“, prisjetio se.

Prema njegovu svjedočanstvu, zatim je ugledao svoju majku, koja mu je rekla da zazove Boga jer će ga On čuti i oprostiti mu.

McCormack je kasnije izjavio: „Osjećao sam se poput zrnca prašine koje je uzdignuto prema blistavoj svjetlosti i izbavljeno iz kraljevstva tame.“

Negativna iskustva bliske smrti vrlo su rijetka

Wedgwood tvrdi da je osjećaj potpune beznadnosti jedno od najčešćih obilježja iskustava bliske smrti u kojima ljudi opisuju pakao. Istodobno ističe da su upravo takva iskustva među najrjeđima.

Prema rezultatima pojedinih istraživanja, samo 14 posto pacijenata koji su prijavili iskustvo izlaska iz vlastitog tijela opisalo ga je kao negativno. Od tih negativnih iskustava približno polovica sadržavala je demonske prizore u prostoru za koji su ispitanici vjerovali da predstavlja pakao.

Istraživanje iz 2019. godine donijelo drukčiji zaključak

S druge strane, istraživanje objavljeno 2019. godine u znanstvenom časopisu Memory, u kojem su uspoređena pozitivna i negativna iskustva bliske smrti, zaključilo je da između njih postoji vrlo malo razlika.

Autori rada navode da obje vrste iskustava pokazuju gotovo isti obrazac moždane aktivnosti, pri čemu se razlikuju prvenstveno po emocionalnom doživljaju.

Prema istraživačima, upravo to može objasniti zašto se neki ljudi nakon što su bili na rubu smrti vraćaju s izrazito zastrašujućim pričama koje djeluju jednako stvarno i snažno kao i iskustva ispunjena mirom.

Jeziva svjedočanstva iz knjige dr. Wedgwooda

U svojoj knjizi „Near Death Experience and AWARE Studies: Proof Of The Soul and God?“ Wedgwood istražuje kontroverznu temu negativnih iskustava bliske smrti te donosi niz uznemirujućih svjedočanstava.

Među njima je i iskaz 42-godišnje žene, citiran u istraživanju iz 2019. godine, koja je opisala što je doživjela dok se približavala smrti.

„Počinjem razaznavati obrise u toj nevjerojatno gustoj magli. Ljudske, životinjske i čudovišne. Plivam u nepodnošljivom smradu ispunjenom jezivim i prikrivenim stvorenjima te osjećam kako me preplavljuje bol“, prisjetila se.

Wedgwood tvrdi da njegova istraživanja pokazuju kako ljudi koji prolaze kroz takva iskustva često postaju potpuno uvjereni da se nalaze u paklu. Istodobno smatra da znanstvena zajednica takva svjedočanstva često odbacuje uz obrazloženje da se ne radi o pravim iskustvima bliske smrti.

Mnogi znanstvenici, tvrdi liječnik, privatno razmatraju teoriju simulacije

Na kraju je Wedgwood izjavio kako je tijekom godina surađivao s brojnim doktorima znanosti i liječnicima te da mnogi od njih, barem u privatnim razgovorima, priznaju kako nemaju odgovore na neka od najvećih pitanja.

„Mnogi moji kolege s kojima sam radio tijekom godina, doktori znanosti i liječnici, složit će se, možda više privatno nego javno, da ne mogu objasniti nastanak svemira, podrijetlo života ni odakle dolazi svijest“, rekao je.

Dodao je kako sve veći broj njih prihvaća mogućnost teorije simulacije.

„Mnogi danas prihvaćaju teoriju da živimo u simulaciji, a među njima su i ozbiljni znanstvenici s doktoratima“, zaključio je.

Važno je naglasiti da su tvrdnje dr. Orsona Wedgwooda njegovi osobni stavovi i tumačenja iskustava bliske smrti. Znanstveni konsenzus trenutačno ne potvrđuje da su iskustva bliske smrti dokaz postojanja zagrobnog života, pakla, Boga ili simulirane stvarnosti, a većina istraživanja i dalje razmatra različita neurološka i psihološka objašnjenja tih fenomena.