Riječ je o vokalizaciji grbavog kita, vrste poznate po svojim spektakularnim skokovima i složenim zvukovima. Snimka je nastala još u ožujku 1949. godine u blizini Bermude, tijekom istraživanja koje su provodili znanstvenici iz Oceanografski institut Woods Hole u Falmouthu, u američkoj saveznoj državi Massachusetts.

Zanimljivo je da snimka uopće nije bila planirana. Znanstvenici su u to vrijeme testirali sonar i provodili akustične eksperimente u suradnji s Američkim uredom za pomorska istraživanja kada su – sasvim slučajno – zabilježili neobične zvukove.

Ashley Jester, direktorica istraživačkih podataka i knjižničnih usluga u institutu, objasnila je kako su istraživači, iako u početku nisu znali što slušaju, odlučili nastaviti snimati.

„Bili su znatiželjni. Držali su snimač uključenim i čak su snimali trenutke kada njihovi brodovi nisu proizvodili nikakvu buku, samo da bi čuli što više“, rekla je Jester, prenosi Indy100.

Bacio je komad hrane u more i prestravio gledatelje: 'Ja se više nikada neću kupati u moru'

Ocean koji je nekad bio tiši

Osim same pjesme kita, znanstvenike je posebno zaintrigirao ambijentalni zvuk oceana iz tog vremena.

Peter Tyack, morski bioakustičar i emeritus istraživač u Woods Holeu, ističe da je krajem 1940-ih oceanski okoliš bio znatno tiši nego danas.

„Ove snimke ne omogućuju nam samo da pratimo zvukove kitova, već i da razumijemo kakav je bio zvučni krajolik oceana u to vrijeme. To je inače iznimno teško rekonstruirati“, objasnio je.

Važnost za razumijevanje današnjih oceana

Ova povijesna snimka mogla bi imati ključnu ulogu u razumijevanju kako ljudske aktivnosti utječu na morske životinje.

Prema istraživanjima Nacionalna uprava za oceane i atmosferu, kitovi mijenjaju svoje vokalno ponašanje kao odgovor na povećanu buku u oceanu, osobito zbog brodskog prometa.

Upravo zato snimka iz vremena kada je ocean bio tiši pruža rijedak i vrijedan referentni okvir za usporedbu.

Zapanjujuće je da ova snimka prethodi gotovo dva desetljeća poznatom otkriću pjesme kitova koje je napravio Roger Payne, znanstvenik koji je kasnije popularizirao ideju o „pjevanju kitova“.

To znači da su istraživači iz Woods Holea nesvjesno zabilježili nešto revolucionarno puno prije nego što je znanost bila spremna to razumjeti.

Kako je snimka preživjela desetljeća

Dugo izgubljena snimka ponovno je otkrivena tek prošle godine, kada su znanstvenici digitalizirali stare audio zapise.

Pronađena je na iznenađujuće dobro očuvanom disku snimljenom pomoću uređaja Gray Audograph – vrste diktafona koji je bio široko korišten 1940-ih.

Za razliku od magnetskih vrpci koje su s vremenom propadale, plastični disk omogućio je očuvanje zvuka kroz desetljeća.

Iako je tadašnja tehnologija bila primitivna u usporedbi s današnjom, u to vrijeme predstavljala je vrhunac tehničkih mogućnosti.

Znate li čemu zapravo služi rupa na otvaraču za limenke? Može biti veoma korisna

Zašto su zvukovi kitova ključni

Zvukovi koje proizvode kitovi nisu samo fascinantni – oni su ključni za njihov opstanak.

Prema znanstvenicima NOAA-e, kitovi koriste različite vrste vokalizacija – klikove, zvižduke i pozive – kako bi:

pronašli hranu

navigirali kroz ocean

locirali druge jedinke

razumjeli svoju okolinu

Neke vrste, poput grbavih kitova, proizvode složene, ponavljajuće „pjesme“. Ovi morski divovi, koji mogu težiti više od 24.000 kilograma, poznati su kao najpoznatiji „pjevači oceana“.

Zvuk koji inspirira i mijenja pogled na ocean

Hansen Johnson, istraživač u Centru Anderson Cabot za oceanski život pri Akvariju Nove Engleske, smatra da bi ovo otkriće moglo imati dugoročan značaj.

„Ova snimka može biti polazna točka za dublje razumijevanje zvukova koje kitovi danas proizvode“, rekao je, dodajući:

„Nevjerojatno je to slušati. Inspiriralo je mnoge ljude da se zainteresiraju za ocean i da im je više stalo do morskog života. Zaista je posebno.“