Sve više stručnjaka upozorava da problem u prehrani možda nisu samo umjetne boje ili zasićene masti, već sastojci koji na prvi pogled zvuče nezamislivo. Od drva u sladoledu do ličinki u koncentratu rajčice, brojni visoko prerađeni proizvodi sadrže dodatke koji mogu izazvati nelagodu – iako su često potpuno legalni.

Pritom dio tih sastojaka u hranu dospijeva slučajno, ali unutar zakonom dopuštenih granica, dok se drugi dodaju namjerno kako bi poboljšali okus, teksturu ili trajnost proizvoda. Unatoč tome što mnogi od njih imaju oznaku „prirodno“, njihovo podrijetlo često nije ono što bi potrošači očekivali.

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da znanstvenici još uvijek nemaju potpuni uvid u dugoročne učinke kombinacije tih tvari. Kako je za Daily Mail izjavio Chris Young, kampanjac za hranu i koordinator inicijative Real Bread Campaign: „Svaki pojedinačni aditiv je testiran i proglašen sigurnim. Ono što nije testirano jest postoje li negativni učinci konzumacije koktela aditiva i sastojaka koji su daleko od prirodnih.“

Sastojak iz perja i svinjske dlake u kruhu

Jedan od najčešćih dodataka u prehrambenoj industriji je L-cistein, tvar koja se koristi kao poboljšivač brašna kako bi tijesto bilo mekše i prozračnije nakon pečenja. Ono što mnogi ne znaju jest da se L-cistein dobiva kuhanjem perja i svinjske dlake.

Iako su kružile glasine da se dobiva iz ljudske kose, takva je praksa izričito zabranjena zakonodavstvom Europske unije. Zanimljivo je da se L-cistein često uopće ne navodi na deklaracijama jer se može klasificirati kao „pomoćno sredstvo u preradi“, što znači da proizvođači nisu obvezni otkriti sve detalje o njegovoj upotrebi.

Unatoč neobičnom podrijetlu, istraživanja sugeriraju da bi ova aminokiselina mogla imati i pozitivne učinke na zdravlje, uključujući poboljšanje pamćenja te antidepresivno i anksiolitičko djelovanje.

Ekstrakt kukaca u kolačima i slatkišima

Ako na deklaraciji vidite oznake karmin, E120 ili „natural red 4“, riječ je o bojilu dobivenom iz kukaca. Karmin se proizvodi mljevenjem oklopa sitnih kukaca poznatih kao košenilne uši, koje se uzgajaju uglavnom u Peruu na plantažama kaktusa.

Za proizvodnju jedne funte ove boje potrebno je čak 70.000 kukaca. Ovaj pigment koristi se stoljećima, još od vremena Astečkog Carstva, a danas se nalazi u brojnim proizvodima, od kolača do slatkiša poput crvenih M&M bombona.

Iako je siguran za većinu ljudi, kod nekih može izazvati jake alergijske reakcije, zbog čega mora biti jasno označen na proizvodima.

Smola kukaca u bombonima

Još jedan sastojak životinjskog podrijetla je šelak, koji se na deklaracijama često skriva iza naziva „glazura za slastice“ ili E904. Riječ je o smoli koju luče ženke kukca poznatog kao lac kukac.

Ova smola koristi se za stvaranje sjajnog i čvrstog sloja na slatkišima poput žele bombona i čokolade. Osim što poboljšava izgled, pomaže i u očuvanju svježine proizvoda te sprječava lijepljenje.

Šelak se smatra sigurnim za konzumaciju, iako kod nekih ljudi može izazvati blage alergijske reakcije.

Pijesak u napitcima i prerađenoj hrani

Silicijev dioksid, poznat i kao E551, još je jedan čest dodatak u hrani, a u osnovi je riječ o pijesku. Koristi se kako bi spriječio zgrudnjavanje proizvoda u prahu, poput instant čokolade, i omogućio njihovo lakše otapanje.

Međutim, studija iz 2024. godine pokazala je da ovaj dodatak može značajno utjecati na funkciju imunoloških stanica u crijevima. Istraživanja na miševima pokazala su da dugotrajna izloženost dovodi do oštećenja crijevne sluznice i povećane razine upale.

Koautor istraživanja Mark Wulczynsk sa Sveučilišta McMaster upozorio je: „Naše istraživanje otvara zabrinutost da kronični unos često korištenih prehrambenih aditiva, poput SiO2, može doprinijeti bolestima posredovanim imunološkim sustavom, poput alergija na hranu ili celijakije.“

Ličinke i insekti – zakon dopušta određene količine

Nisu svi nepoželjni sastojci namjerno dodani. Budući da hrana dolazi iz prirode, kontaminacija insektima ponekad je neizbježna. U Sjedinjenim Američkim Državama postoje jasno definirane granice takvih „nečistoća“.

Primjerice, u 100 grama koncentrata rajčice zakonski su dopuštene dvije ličinke, dok jedna šalica grožđica može sadržavati do 35 jaja voćnih mušica. Kukuruzno brašno može sadržavati cijele insekte, njihove dijelove, pa čak i tragove dlaka glodavaca.

Važno je naglasiti da su pravila u Ujedinjenom Kraljevstvu i Europskoj uniji znatno stroža. Prema Agenciji za standarde hrane, „ne postoje dopuštene razine tolerancije za dijelove insekata“, a svaka vidljiva kontaminacija obično dovodi do sankcija. Kako ističe Chris Young, to znači da „nijedna hrana ne smije legalno sadržavati biološki otpad“.

Drvo u sladoledu i dijetalnim proizvodima

Na deklaracijama sladoleda često se mogu pronaći tvari poput karboksimetil celuloze ili metil celuloze, koje se opisuju kao sastojci biljnog podrijetla. U stvarnosti, riječ je o derivatima drva, najčešće nusproizvodima industrije prerade drvne pulpe.

Ove tvari djeluju kao emulgatori, omogućujući miješanje masti i tekućina, ali se koriste i kao punila u dijetalnim proizvodima jer stvaraju osjećaj sitosti bez dodatnih kalorija. Iako su općenito sigurni, mogu uzrokovati probavne smetnje i imati laksativni učinak ako se konzumiraju u većim količinama.

Alge u mesnim prerađevinama

Karagenan, dobiven iz crvenih algi poznatih kao irska mahovina, još je jedan široko korišten dodatak. Nalazi se u jogurtima, biljnim mlijecima, sladoledu, ali i u prerađenom mesu poput šunke i salame, gdje pomaže u zadržavanju vlage i lakšem rezanju.

Iako se prehrambeni karagenan smatra sigurnim, određeni znanstvenici upozoravaju na potencijalne zdravstvene rizike. Naime, degradirani oblik ove tvari, koji nastaje kemijskom obradom, može izazvati upale i poremećaje probavnog sustava. Postoje i teorije da se takav oblik može stvoriti u želucu, no znanstvena zajednica još nema konačan stav.

Bakterijska „sluz“ u preljevima i juhama

Ksantan guma, čest sastojak u preljevima za salatu, juhama i brojnim drugim proizvodima, zapravo je nusprodukt bakterijske fermentacije. Bakterija Xanthomonas campestris razgrađuje šećer i stvara gelastu tvar koja se potom suši i pretvara u prah.

Ovaj dodatak se koristi od 1963. godine i smatra se sigurnim, no budući da ga organizam ne može razgraditi, u crijevima stvara gel koji usporava probavu. Veće količine mogu uzrokovati probavne smetnje i laksativni učinak, iako je takve količine teško unijeti uobičajenom prehranom.

Između sigurnosti i nepoznanica

Iako su svi navedeni sastojci prošli sigurnosne procjene i nalaze se unutar zakonskih okvira, pitanje njihove kombinacije i dugoročnog utjecaja na zdravlje ostaje otvoreno. Upravo zato stručnjaci sve češće pozivaju na dodatna istraživanja i veću transparentnost prehrambene industrije.

Kako zaključuje Chris Young, problem nije nužno u pojedinačnim tvarima, već u njihovom zbroju: „Ono što ne znamo jest kako sve to zajedno djeluje na ljudski organizam.“