Kad se spomenu smrtonosne kemikalije, mnogima na pamet prvo padnu arsen, cijanid ili strihnin. Međutim, malo tko zna da postoji tvar barem stotinu puta smrtonosnija od svih njih – i da se ubrizgava u gotovo tri milijuna ljudi svake godine.

Mjera kojom se procjenjuje toksicitet tvari naziva se LD50 (letalna doza za 50% populacije) i izražava se u miligramima po kilogramu tjelesne mase. Na primjer, LD50 za običnu kuhinjsku sol (natrijev klorid) iznosi 3000 mg/kg, što znači da bi oko 210 grama soli bilo smrtonosno za osobu tešku 70 kilograma. Kofein je znatno otrovniji, s LD50 od 192 mg/kg, dok natrijev cijanid ima LD50 od 6,4 mg/kg.

No, botulinum toksin ima nevjerojatno nizak LD50 – samo 1 nanogram po kilogramu. To znači da bi 0,00007 miligrama ove tvari bilo dovoljno da usmrti osobu težine 70 kilograma. S tolikom snagom, manje od 2 kilograma botulinum toksina bilo bi dovoljno za istrebljenje cjelokupne ljudske populacije.

Opasnost ovisi o načinu ulaska u tijelo

Toksicitet botulinum toksina značajno varira ovisno o načinu ulaska u tijelo. Tako bi 1 gram toksina mogao ubiti 14.000 ljudi ako se unese oralno, dok bi ista količina, ako se ubrizga, mogla usmrtiti čak 8,3 milijuna ljudi.

Botulinum toksin, najmoćniji poznati neurotoksin, proizvodi bakterija Clostridium botulinum. Ova bakterija u uvjetima niskog kisika razvija niz toksina koji specifično napadaju živčani sustav. Toksin se najčešće pojavljuje u loše konzerviranoj hrani, zaraženim ranama i – ironijom sudbine – u kozmetičkim injekcijama koje se svakodnevno koriste širom svijeta.

Povijest otkrića: smrtonosna kobasica

Otkriven još u 18. stoljeću, naziv "botulizam" potječe od latinske riječi botulus, što znači kobasica. Njemački liječnik Justinus Kerner prvi je opisao ovu bolest kao rezultat trovanja loše konzerviranim mesom.

Spore C. botulinum prirodno se nalaze u tlu te u morskoj i riječnoj vodi. Kada dođu u okruženje s niskom razinom kisika, kao što je konzervirana hrana, počinju rasti i proizvoditi smrtonosne toksine. Srećom, bakterije i toksini uništavaju se visokim temperaturama, pa je temeljito zagrijavanje hrane ključna preventivna mjera.

Kako botulinum toksin djeluje?

Kao neurotoksin, botulinum toksin paralizira živčane stanice ometajući njihove signale. Konzumacija hrane zaražene ovim toksinom može izazvati paralizu i respiratorni zastoj. Rani simptomi uključuju umor, vrtoglavicu, slabost i poteškoće u govoru. Prvi znakovi bolesti javljaju se unutar 12 do 36 sati nakon izlaganja toksinu.

Unatoč visokoj smrtnosti – između 5 i 10 posto slučajeva završava smrću – botulizam je iznimno rijedak i može se uspješno liječiti ako se rano prepozna.

Poseban rizik za dojenčad i ovisnike

Dojenčad mlađa od šest mjeseci posebno je osjetljiva na botulizam, poznat kao dojenački botulizam. Njihov crijevni sustav još nije dovoljno razvijen da bi spriječio rast bakterija. Zbog toga se savjetuje da djeca mlađa od godinu dana ne konzumiraju med.

Botulizam se može javiti i kod rana kada spore bakterije uđu u otvorene rane. Ovaj oblik bolesti najčešće se pojavljuje kod osoba koje koriste intravenozne droge, posebno heroin. Simptomi su slični onima kod trovanja hranom, iako se razvijaju sporije.

Inhalacijski botulizam, iako rijedak, predstavlja ozbiljnu opasnost jer se toksin može udisati putem aerosola. Udisanje toksina znatno je opasnije nego njegova konzumacija.

Od smrtonosnog otrova do kozmetičkog čuda

Ironično, zbog svojih paralizirajućih svojstava, botulinum toksin koristi se u kozmetici pod imenom Botox. U postupcima uljepšavanja koristi se izrazito razrijeđena verzija botulinum neurotoksina tipa A (onabotulinumtoxin A).

Prva medicinska upotreba Botoxa bila je 1981. godine za liječenje strabizma (razrokosti). Danas, ovaj tretman postao je najpopularniji kozmetički zahvat na svijetu, poznat po svojoj učinkovitosti u smanjenju bora i usporavanju procesa starenja.