Isus Krist jedno je od najprepoznatljivijih lica u zapadnom svijetu, no povjesničari tvrde da je naše uobičajeno viđenje njegova izgleda daleko od stvarnosti. S obzirom na to da u doba njegove propovjedničke djelatnosti, oko 27. do 29. godine, nije bilo kamera ni fotografija, znanstvenici su primorani rekonstruirati njegov izgled na temelju povijesnih podataka i kulturnih normi tog vremena.

Jedna od prvih zabluda odnosi se na njegovu odjeću. Popularne slike često prikazuju Isusa u dugim bijelim haljinama, no stručnjaci ističu da su bijele halje tada bile prvenstveno ženska odjeća. Također, vizija Isusa s dugom, valovitom smeđom kosom i svijetlom puti nije realistična.

Isus je etnički pripadao Judejcima, narodu koji je živio na području današnje Palestine. Zbog toga je mnogo vjerojatnije da je imao tamnu, kovrčavu kosu i maslinastu put nego ravne smeđe vlasi i svijetlu kožu.

Kratka kosa i uredna brada – realističnija slika

Prema Joan Taylor, profesorici ranog kršćanstva na King's Collegeu u Londonu, duga kosa i duga brada u judaizmu prvog stoljeća signalizirali su da je osoba položila poseban zavjet i suzdržavala se od konzumacije vina.

"Isus je bio optužen da pije previše, što znači da nije živio prema takvom zavjetu," objasnila je profesorica Taylor u razgovoru za Daily Mail.

Najranije umjetničke predstave Isusa, nastale u prvoj polovici trećeg stoljeća u crkvi u Siriji, prikazuju ga s kratkom kosom do ovratnika i bez brade. Međutim, povjesničari ističu da ti prikazi odražavaju kulturne standarde tog vremena, a ne nužno Isusov stvarni izgled.

Duga kosa kod muškaraca u prvom stoljeću smatrala se "nepristojnom", kaže profesorica Taylor, no već u četvrtom stoljeću umjetničke interpretacije počinju prikazivati Isusa s dugom kosom i gustom bradom.

Kako je nastao lik Isusa kakvog danas poznajemo

Dr. Meredith Warren, viša predavačica biblijskih i religijskih studija na Sveučilištu u Sheffieldu, ističe da su umjetnici u kasnijim razdobljima Isusu namjerno davali sličnosti s moćnim rimskim bogovima poput Apolona i Zeusa, kako bi stvorili sliku "sveznajućeg i svemoćnog Krista".

Osim toga, Biblija daje naslutiti da Isus nije bio fizički upečatljiv. Primjerice, evanđelja bilježe da ga Juda morao posebno označiti poljupcem kako bi ga vojnici prepoznali među okupljenima, a Marija Magdalena ga je nakon uskrsnuća zamijenila za vrtlara.

Dr. Warren dodaje da bi, s obzirom na svoju etničku pripadnost i način života, Isus vjerojatno imao smeđu kožu, smeđe oči i izraženije crte lica zbog dugotrajnog boravka na otvorenom.

Je li Isus zaista imao mišićavu građu?

Zanimljivo, jedna od rijetkih popularnih predodžbi o Isusu koja se može smatrati točnom jest njegov fizički stas. Iako se često prikazuje s atletski oblikovanim tijelom, povjesničari tvrde da takva interpretacija nije potpuno pogrešna.

"Nije bio 'krompir na kauču'," objašnjava dr. Warren. Isus je bio tesar, što znači da se bavio fizički zahtjevnim poslom, a uz to je često putovao pješice.

Ipak, mišićavi izgled iz renesansnih prikaza vjerojatno je pretjeran. Profesorica Taylor zaključuje: "Isus i njegovi učenici oslanjali su se na gostoprimstvo i dijelili hranu, tako da ne vjerujem da je jeo mnogo. Vjerojatnije je bio vitak i žilav, nego mišićav i snažan."

Ovaj povijesni uvid razbija mnoge mitove o izgledu Isusa Krista i pokazuje koliko su umjetnost i kulturne percepcije oblikovale sliku o njemu kroz stoljeća.