Postoji mogućnost da 22. prosinca 2032. Mjesec pogodi asteroid širok približno 60 metara, što bi moglo izazvati niz posljedica za Zemlju i svemirsku infrastrukturu. Iako vjerojatnost udara iznosi tek oko 4 posto, znanstvenici smatraju da je dovoljno velika da se događaj ozbiljno prati, a neke agencije već razmatraju i preventivne mjere.

Asteroid nazvan 2024 YR4 mogao bi, u slučaju udara, udariti u naš prirodni satelit snagom koja se uspoređuje s detonacijom srednje jakog termonuklearnog oružja, pokazuju podaci iz novog rada Yifana Hea sa Sveučilišta Tsinghua i koautora, objavljenog kao preprint na arXivu. Energija udara bila bi šest redova veličine veća od posljednjeg značajnog udara na Mjesec, registriranog 2013. godine.

Spektakularni znanstveni uvidi u strukturu Mjeseca

Udar bi otvorio iznimnu priliku za geologe, seizmologe i planetarne znanstvenike, budući da bi se događaj prvi put mogao pratiti u stvarnom vremenu. Dok računalni modeli već godinama simuliraju takve scenarije, stvarni podaci smatraju se neprocjenjivima.

Udarna energija isparila bi dio mjesečevog tla i proizvela plazmu vidljivu s Pacifika, gdje će u trenutku mogućeg udara biti noć. Čak i nekoliko dana poslije talina bi se hladila, što bi instrumentima poput svemirskog teleskopa James Webb omogućilo praćenje procesa nastanka kratera i hlađenja rastaljenih stijena.

Prema procjenama, formirao bi se krater širok približno jedan kilometar i dubok između 150 i 260 metara, dok bi u njegovu središtu ostao bazen rastaljenog materijala dubok oko 100 metara. Usporedba s kraterima koji već prekrivaju Mjesec mogla bi pomoći u rekonstrukciji njegove povijesti bombardiranja.

“Mjesečev potres” magnitude 5.0 i neočekivani uzorci lunarnog materijala

Osim površinskih promjena, udar bi izazvao globalni “moonquake” magnitude oko 5.0, što bi bio najjači takav potres ikada registriran na Mjesecu. Očekuje se da će u godinama do 2032. mnoge svemirske agencije postaviti dodatne seizmičke instrumente, što bi omogućilo praćenje potresa kroz unutrašnjost Mjeseca te uvid u njegov sastav bez umjetnih eksplozija.

Procjenjuje se da bi približno 400 kilograma krhotina preživjelo povratak kroz Zemljinu atmosferu. To bi, prema procjenama znanstvenika, predstavljalo svojevrsnu besplatnu misiju povratka lunarnih uzoraka, premda bi materijal bio znatno oštećen tijekom ulaska u atmosferu.

Moguća “kiša” do 20 milijuna meteora na sat

Događaj bi imao i vizualno spektakularnu dimenziju. Simulacije pokazuju da bi oko Božića 2032. u atmosferu Zemlje ulazilo do 20 milijuna meteora na sat, vidljivih golim okom na vodećem rubu planeta. Očekuje se i između 100 i 400 većih “vatrenih kugli” po satu.

Knjige i serije koje su prikazivale slične fenomene, poput romana “Seveneves” Neala Stephensona ili epizode “The Eye” iz serije “Andor”, uspoređivane su s potencijalnim prizorima koje bi ovaj događaj donio.

Rizici za satelite, orbitalnu infrastrukturu i geometeoritske zone pada

Međutim, znanstveni spektakl dolazi s globalnim rizicima. Spomenutih 400 kilograma meteorskog materijala moralo bi negdje pasti, a predviđanja pokazuju da bi područja Južne Amerike, Sjeverne Afrike i Arapskog poluotoka bila najizloženija. Iako se radi o slabije naseljenim regijama, pad nekoliko kilograma svemirskog materijala na urbane zone, poput Dubaija, može izazvati ozbiljnu štetu.

Mnogo veći rizik odnosi se na satelitske megakonstelacije koje su postale ključne za navigacijske, komunikacijske i internetske sustave. Veliki meteorski roj mogao bi izazvati tzv. Kesslerov sindrom, odnosno lančane sudare satelita i otpada u orbiti, što bi u najgorem scenariju onesposobilo orbitalnu infrastrukturu na dulje razdoblje i onemogućilo lansiranja.

Hoće li čovječanstvo intervenirati ili dopustiti znanosti da pobijedi?

Zbog mogućih posljedica neke agencije već razmatraju misiju skretanja asteroida s putanje, no ništa još nije odlučeno, kao ni sam udar. Vjerojatnost sudara i dalje je oko 4 posto, što nije beznačajno, ali ni dovoljno da se smatra izvjesnim.

Ako se vjerojatnost poveća, čovječanstvo će se suočiti s dvojbom: intervenirati i spriječiti udar kako bi se zaštitila satelitska infrastruktura i ljudski životi, ili dopustiti događaj kako bi se ostvarila jedinstvena znanstvena prilika.