Danas već davnog 12. travnja 1990. godine, četiri ribara isplovila su iz Georgije u Sjedinjenim Američkim Državama na ono što se činilo kao uobičajeno sedmodnevno ribolovno putovanje u Atlantski ocean. Brod Casie Nicole, nedavno popravljen i spreman za novu avanturu, krenuo je prema Tigrovom grebenu, 90 milja udaljenom od obale. Posadu su činili kapetan Billy Joe Neesmith, njegov brat Nathan Neesmith, njihov nećak Keith Wilkes te prijatelj Franklin Brantley.

Putovanje je počelo glatko, ali samo nekoliko sati kasnije, situacija je postala ozbiljna. Oko 3:30 ujutro, Nathan se probudio i primijetio da se brod neobično sporo kreće. Nakon što je provjerio stanje, shvatio je da je motor Casie Nicole okružen vodom. Unatoč pokušajima ispumpavanja vode, pumpe nisu radile, a problem s vodom ubrzo je postao kritičan.

Prestravljena posada pokušala je ručno izbacivati vodu iz broda, ali bez uspjeha. Uslijedio je 'mayday' poziv u pomoć, no na njega nije bilo odgovora. Kada je motor broda potpuno stao, radio također prestao raditi, čime su izgubili svaku mogućnost komunikacije s kopnom.

Nikada nisu pronađeni

Prisiljeni napustiti brod, četvorica ribara ukrcala su se u splav za spašavanje, koja je, nažalost, bila u lošem stanju i počela tonuti već do izlaska sunca. U pokušaju da osiguraju bilo kakvu sigurnost, improvizirali su novi splav koristeći poklopac otvora s broda. No, bili su nemoćni dok su promatrali svoj brod udaljen samo tri milje.

Nathan Neesmith, u očajničkom pokušaju da spasi posadu, odlučio je plivati natrag do Casie Nicole. Nakon višesatnog plivanja, stigao je do broda, ali nije mogao vidjeti svoje kolege ribare. Preživio je sljedeća dva i pol dana držeći se za trup broda. U jednom trenutku, vidio je drugi brod u daljini, ali nikakva pomoć nije stigla.

Nathanovo preživljavanje postalo je još nevjerojatnije kada je plutajuća kutija od stiropora izronila na površinu, pruživši mu malu, ali dovoljno sigurnu točku na kojoj se mogao odmoriti. Spašen je 15. travnja, otprilike 20 milja od obale, nakon tri dana borbe za život na pučini. Nažalost, ostatak posade - Billy Joe Neesmith, Keith Wilkes i Franklin Brantley - nikada nisu pronađeni.

Misteriozan poziv

Nekoliko mjeseci nakon tragedije, dogodio se bizaran preokret. Dana 5. listopada 1990., Nathanova i Billy Joeova sestra, Oneda, primila je misteriozan telefonski poziv. Njihova majka podigla je slušalicu i čula nekoga kako govori španjolski, a jedine riječi na engleskom bile su ime i telefonski broj. Iste je večeri vlasnik Casie Nicole, Doug Tyson, primio sličan poziv. U narednim mjesecima, slični pozivi nastavili su stizati Onedi i Tysonu.

Znanstvenici su pronašli potopljeni 'brod duhova': 'Priča koja stoji iza njega zapanjuje'

Dana 6. ožujka 1991., pozivatelj je rekao: "Vozim ih kući." No, trag se ubrzo ohladio, a nestali ribari nikada nisu vraćeni. Misterij ovih telefonskih poziva ostao je neriješen, ostavljajući obitelji u agoniji neizvjesnosti.

Ova tragedija ostavila je neizbrisiv trag, ne samo zbog gubitka trojice muškaraca, već i zbog misterija koji okružuje njihovo nestajanje i zagonetne pozive koji su uslijedili.