Svake godine milijuni turista posjete Kosi toranj u Pisi koji je, kao što mu ime govori, atraktivna turistička destinacija zbog njegova nagiba koji prkosi gravitaciji, a koji je postojan stoljećima. 

Koliko će ova kultna talijanska atrakcija zadržati svoju specifičnu strukturu? O budućnosti tornja puno govori njegova prošlost.

 

Strukturu tornja odredilo je tlo

Izgradnja zvonika unutar Piazza del Duomo ili Katedralnog trga započela je 1173. godine, označavajući početak dva stoljeća naizmjenične gradnje prekinute ratovima. Već nakon prvih nekoliko katova graditelji kule primijetili su nagib prema jugu. Glavni krivac? Savitljivo tlo ispod tornja, omekšano visokom podzemnom vodom na tom području.

Umjesto da odustanu i počnu ispočetka, graditelji su postali kreativni. Sagradili su svaki kat pod određenim kutom kako bi pokušali ispraviti nagib, odnosno kako se toranj ne bi još više nagnuo. Takva gradnja rezultirala je blagim "oblikom banane" Kosog tornja.

Po dovršetku koji se dogodio oko 1370., toranj se nagnuo za 1,6 stupnjeva. Gotova struktura bila je šuplji cilindar koji se uzdizao osam katova, dosežući oko 60 metara visine. Njegov zidani kostur, sastavljen od krhotina stijena i žbuke, bio je obložen mramorom, stupovima i svodovima.

 

Ublažavanje nagiba

Kako je nagib tornja postupno rastao do 5,5 stupnjeva, talijanska je vlada poduzela mjere kako bi zaštitili orijentir te je 1990. imenovano povjerenstvo stručnjaka čiji je zadatak bio ublažiti “mršavost” tornja, ali na način koji neće znatno promijeniti njegov izgled i turističku privlačnost.

Odbor je prvi put pričvrstio 600 tona olova na podnožje sjeverne strane tornja 1993. godine, u nadi da će kompenzirati tonjenje južne strane. Međutim, to nije zaustavilo stopu nagiba, čak ni nakon što su dodali još 300 tona, zajedno sa sidrima za zemlju. Nakon dodatnog promišljanja, odbor je pokušao ukloniti tlo ispod sjeverne strane temelja tornja korištenjem dugih cijevi i bušilica.

Kako je zemlja uklanjana, struktura se polako počela okretati prema sjeveru. Ovi napori smanjili su nagib tornja za 10 stupnjeva, ostavljajući ga pod nagibom od 5 stupnjeva. Kada su to učinili, rekli su da su “vratili sat na tornju za 200 godina".

Ovo je samo privremeno rješenje i nemoguće je procijeniti koliko će toranj još stajati. U sljedećih 300 godina mogao bi se vratiti na nagib od 5,5 stupnjeva iz 1990-ih, ovisno o mekom tlu. 

 

Sigurnost tornja

Iako se nagib povećava, toranj je siguran iz nekoliko razloga.

Prvo, dugi prekidi u izgradnji tornja dali su strukturi vremena da se smjesti u podatno tlo, učvrstivši njenu strukturu do sljedeće faze izgradnje. 

Osim toga, budući da je baza tornja deblja od njegove gornje polovice obložene stupovima, njegovo središte mase je niže od tla, što ga čini stabilnijim. 

Sigurnost tornja dokazuje i njegova otpornost na potrese unatoč nesigurnom nagibu. Razlog je taj što ima dulje, manje destruktivno razdoblje prirodnih vibracija, odnosno vrijeme koje je potrebno strukturama da vibriraju naprijed-natrag tijekom seizmičke aktivnosti, a zahvaljujući mekom tlu ispod temelja tornja.

 

Iako nisu planirane nikakve fizičke intervencije, toranj se stalno nadzire instrumentima koji mjere čimbenike poput njegovog nagiba i razine podzemne vode. Kao što su stari Rimljani željeli izgraditi spomenike koji traju, poput Koloseuma, tako su to učinili i graditelji Kosog tornja u Pisi pa ako ga i dalje niste posjetili ne brinite, imate vremena to i učiniti!