Natječaji su često samo formalnost, a radna mjesta unaprijed rezervirana za „nečije ljude“. Nije važno jesi li sposoban, obrazovan ili vrijedan – puno važnije je koga poznaješ i tko može „pogurati stvar“.

Ovo uvjerenje toliko je ukorijenjeno da se mnogi ni ne trude slati prijave ako nemaju „preporuku“. U isto vrijeme, oni koji imaju prave kontakte često ni ne znaju što točno rade, ali sigurni su na svojim pozicijama. Rezultat? Mladi odlaze van, frustrirani radnici šute i trpe, a društvo se vrti u začaranom krugu nepotizma i nepravde.

Naravno, nije svugdje tako, ali kada ljudi više vjeruju poznanstvima nego vlastitim kvalifikacijama, jasno je da je problem ozbiljan. Je li moguće promijeniti takav sustav ili ćemo i dalje živjeti u zemlji gdje diploma vrijedi manje od dobrog kuma?

O tome se raspravljalo i na Redditu, gdje je jedan Hrvat napisao: "Poslovne prilike i poduzetništvo – može li se u Hrvatskoj uspjeti bez veze?" pa potom pojasnio: "Kako živim u manjoj sredini i nemam nikakvu štelu , dugi niz godina muku mučim s pronalaskom posla, bez obzira na kvalifikacije i obrazovanje koje posjedujem te sam prisiljen raditi poslove za koje sam prekvalificiran", počeo je.

Poslovne prilike i poduzetništvo – može li se u Hrvatskoj uspjeti bez veze?
byu/AlphaGe3k inaskcroatia

Nije lako

"Natječaji koji se objave su većinom oni sa milion zahtjeva i stručnih ispita, dok se redovno zapošljavaju ljudi na mjesta za koja natječaj nikad nije ni objavljen. Posao koji trenutno radim ne bih dobio da nisam išao preko prijatelja. Kakva je situacija kod Vas, da li se može uspjeti bez veze?", objasnio je.

"Napusti tu manju sredinu, zvuči kao da si u Obrovcu il nekom sličnom mjestu gdje ekonomija odlazi umrijeti. Proći će ti život dok radiš za crkavicu", napisao mu je jedan Hrvat. Drugi je dodao: "Za dobar posao ti treba dobra veza, bilo državni bilo privatni. Posao koji možeš naći na oglasu je uglavnom minimalac i da valja ne bi se oglašavao. Male sredine su posebno problematične jer poznanstva su tu jedino pravilo. Jedino da seliš negdje na zapad Europe".

Treći je pak pojasnio cijelu situaciju oko zapošljavanja preko veze: "Eh, nije svaka veza ista. Ako te netko preporuči ili predloži za posao, to nije isto kao kad netko dobije posao jer mu tata/mama/djed/baka/susjed/strina/rođak rade u firmi i povukli ga bez kvalifikacija. Ne bi se trebao previše brinuti je li nešto preko veze ili ne, sve dok ti sam znaš da si spreman odraditi taj posao kako treba.

Hrvat dobio odbijenicu na poslu iz dosad neviđenog razloga: 'Je li ovo zakonski uopće OK?'

Znam iz vlastitog iskustva kako šefovi traže posao. U zadnjoj firmi za koju sam radio, šef je pitao druge radnike imaju li koga za preporučiti. Isto tako, jedan radnik iz te firme otišao je u drugu jer su ga u toj drugoj firmi poznavali i znali kakav je radnik te su mu ponudili bolje radne uvjete. Ne znam što si završio, ali ako možeš ikako raditi nešto vezano za tu struku u slobodno vrijeme, to uvijek može dobro doći za dodati u životopis/zamolbu (a i da zaradiš nešto sa strane).

Dat ću ti vlastiti primjer: elektrotehničar sam po struci (samo srednja) i van posla sam naučio masu toga što u školi nismo ni taknuli. Imam par malih projekata na kojima radim, jedan "izum" i popravljam elektroniku. Sve imam više-manje dokumentirano i mogu bilo kojem budućem poslodavcu pokazati čime se bavim – da ne ispadne da vadim iskustvo/znanje iz dupeta."