U srcu Bosne i Hercegovine, na obali Jablaničkog jezera, smjestilo se malo selo koje, osim po svojoj prirodnoj ljepoti, privlači pažnju i zbog svog neobičnog imena – Pokojište. Ovo hrvatsko selo, smješteno u općini Konjic, nosi naziv koji u ljudima budi nelagodu, no njegova prava težina postaje jasna tek kada se otkrije tragična prošlost koju nosi.

Pokojište je okruženo tipičnim bosanskim planinskim krajolikom – brdima, gustim šumama i livadama. Klima je kontinentalna s planinskim utjecajem, a selo se nekada moglo pohvaliti znatno većim brojem stanovnika. Prema popisu iz 1991. godine, imalo je oko 250 stanovnika, no kao i mnoge ruralne sredine, pogođeno je migracijama prema većim gradovima i inozemstvu. Danas su mnogi zaselci gotovo napušteni.

Osim što su socioekonomski razlozi utjecali na smanjenje broja stanovnika, selo je teško stradalo i tijekom ratnih sukoba 1990-ih, dodatno doprinoseći njegovom opadanju. No, najcrnja stranica njegove povijesti zapisana je u Drugom svjetskom ratu.

Tragični događaji iz Drugog svjetskog rata

Drugi svjetski rat ostavio je neizbrisiv trag na Pokojište. Od stotinjak tadašnjih mještana, partizani su pogubili čak 24. Ova brutalna egzekucija ostala je duboko urezana u sjećanje mještana, ali o njoj se dugo nije smjelo govoriti.

Ipak, potomci stradalih nisu dopustili da sjećanje izblijedi. U znak pijeteta prema svojim precima, 16. svibnja 2004. godine podigli su spomen-ploču na Kapeli na katoličkom groblju, kako bi trajno obilježili njihovu žrtvu.

"Tuga zaborava nema"

Unatoč desetljećima šutnje, sjećanje na tragične događaje nikada nije izbrisano. Stanovnici Pokojišta, čak i oni koji su danas raseljeni diljem BiH i svijeta, ne zaboravljaju svoje korijene. Tijekom blagdana, ljeta i vikenda, mnogi se vraćaju posjetiti rodni kraj i odati počast svojim precima.

Kako su jednom istaknuli potomci ubijenih, "tuga zaborava nema", a ime sela, koje izaziva jezu, i dalje čuva uspomenu na bolnu prošlost svojih stanovnika.