Kalifornijske šume kelpa nalaze se u dubokoj krizi, no znanstvenici su na morskom dnu otkrili neočekivanog saveznika koji bi mogao pomoći u njihovu oporavku. Riječ je o suncokretovoj morskoj zvijezdi, velikom grabežljivcu s čak 24 kraka, kojeg su zbog njegove rijetkosti i gotovo mitskog statusa neki istraživači prozvali „morskim sasquatchom“.

Iako njezino ime može zvučati bezazleno, suncokretova morska zvijezda zapravo je iznimno učinkovit predator. Upravo je ta osobina čini važnim dijelom morskog ekosustava jer pomaže držati pod kontrolom populaciju ljubičastih morskih ježinaca, jedne od najbrojnijih vrsta ježinaca u oceanu.

Nestanak predatora izazvao eksploziju broja ježinaca

Početkom 2010-ih godina broj ljubičastih morskih ježinaca povećao se za više od 10.000 posto. Glavni razlog bio je nagli nestanak suncokretovih morskih zvijezda, uzrokovan kombinacijom promjena u okolišu i bolesti.

Sjeveroistočni Pacifik 2013. godine pogodio je razoran morski toplinski val. Istodobno se pojavila i bolest poznata kao sindrom propadanja morskih zvijezda, koja je uzrokovala masovno ugibanje ovih životinja. Znanstvenici smatraju da je upravo kombinacija tih događaja usmrtila oko 99 posto suncokretovih morskih zvijezda u Kaliforniji.

Takav razvoj događaja bio je iznimno povoljan za ljubičaste ježince, ali poguban za ostatak ekosustava. Do 2017. godine već oslabljene šume kelpa bile su gotovo potpuno uništene. Duž zapadne obale nestalo je više od 90 posto tih podvodnih šuma. Iako je dio propadanja uzrokovan zagrijavanjem mora, oporavak kelpa dodatno otežavaju upravo proždrljivi ljubičasti ježinci koji neumorno pasu mlade alge i sprječavaju njihovu obnovu.

Ljudi su pokušali pomoći, ali priroda ima učinkovitije rješenje

Ronioci i volonteri godinama su pokušavali ručno uklanjati ježince s ugroženih područja, no riječ je o iznimno zahtjevnom i sporom poslu. Premda se ljubičasti ježinci mogu koristiti kao hrana, malo je predatora koji ih jedu toliko učinkovito kao suncokretove morske zvijezde.

Problem je bio u tome što je broj tih zvijezda toliko pao da su ih znanstvenici, ne uspijevajući pronaći ni jedan primjerak, počeli nazivati „morsquatchima“, aludirajući na legendarno i teško uhvatljivo biće sasquatch.

No situacija se promijenila prije otprilike godinu dana.

„U trenutku kada sam pod vodom ugledala svoju prvu suncokretovu morsku zvijezdu, bila sam toliko uzbuđena da sam doslovno vrisnula kroz regulator“, izjavila je Rachael Karm, istraživačka tehničarka u Laboratoriju Hugh's za obalnu ekologiju i očuvanje prirode pri Sveučilištu Sonoma State, za National Geographic.

Dodala je kako je tijekom većeg dijela svoje karijere susret sa suncokretovom morskom zvijezdom djelovao gotovo nedostižno.

„Veći dio svoje karijere imala sam osjećaj da je susret sa suncokretovom zvijezdom nešto o čemu slušate od drugih, ali nikada ne vidite vlastitim očima jer su šanse za to iznimno male“, rekla je Karm.

Otkriće male, ali važne populacije

Karm i njezini kolege kasnije su identificirali najbrojniju i najjužnije smještenu populaciju suncokretovih morskih zvijezda zabilježenu nakon katastrofalnog razdoblja obilježenog toplinskim valom i bolešću.

Iako je pronađeno svega 18 jedinki, znanstvenici smatraju da je riječ o iznimno važnom otkriću. Takva populacija ima potencijal za razmnožavanje, a uzorci njihove DNK mogli bi otkriti zašto su upravo ove jedinke uspjele preživjeti dok je golema većina njihove vrste nestala.

Istraživači vjeruju da se i druge suncokretove morske zvijezde možda skrivaju na još neistraženim lokacijama. Takva mogućnost donosi veliku nadu ne samo za opstanak same vrste nego i za obnovu jednog od najvažnijih staništa u Kaliforniji.

Zašto su šume kelpa toliko važne?

Važnost šuma kelpa teško je precijeniti. One predstavljaju ključna područja morske bioraznolikosti, osiguravaju hranu i služe kao rasadnici za brojne morske vrste.

Njihova uloga nije važna samo za život u oceanu. Šume kelpa imaju značajnu ulogu i u regulaciji klime jer pohranjuju velike količine ugljika. Prema dostupnim podacima, mogu apsorbirati čak 20 puta više ugljikova dioksida nego jednako velika površina kopnene šume.

Osim toga, guste nakupine kelpa ublažavaju snagu valova i smanjuju obalnu eroziju, zbog čega pomažu u zaštiti ljudskih naselja uz obalu.

Gotovo potpuni kolaps ekosustava

Danas se šume kelpa ubrajaju među najugroženije morske ekosustave na svijetu. Organizacija The Nature Conservancy utvrdila je da je tijekom posljednjeg desetljeća na području od San Francisca do Oregona nestalo približno 96 posto šuma kelpa, čime se taj dio pacifičke obale našao na samom rubu ekološkog kolapsa.

Situaciju dodatno otežava neobična sposobnost ljubičastih morskih ježinaca. Čak i kada ostanu bez hrane, oni ne ugibaju lako. Umjesto toga mogu ući u svojevrsno „zombi stanje“. Tada se okupljaju na morskom dnu i prelaze u stanje vrlo niske aktivnosti, u kojem mogu preživjeti dugo razdoblje čekajući povratak hranjivih tvari. Kada se uvjeti poboljšaju, ponovno postaju aktivni.

To znači da iscrpljivanje izvora hrane nije učinkovita strategija za kontrolu njihove brojnosti.

Nova nada za ravnotežu u oceanu

Upravo zato otkriće skrivene populacije njihova najvećeg prirodnog neprijatelja budi optimizam među znanstvenicima. Povratak suncokretovih morskih zvijezda mogao bi ponovno uspostaviti narušenu ravnotežu i pomoći obnovi dragocjenih kalifornijskih šuma kelpa.

Primjeri iz drugih dijelova svijeta pokazuju koliko se morski ekosustavi mogu brzo oporaviti kada im se pruži prilika. Jedan od takvih primjera je Papahānaumokuākea, jedno od najvećih zaštićenih morskih područja na svijetu, gdje su očuvanje prirode i zaštitne mjere pokazali koliko učinkovito ocean može obnoviti svoje prirodne procese.

Možda zvuči neobično da se nada za spas jednog od najvažnijih morskih staništa krije u grabežljivcu s 24 kraka koji je godinama bio gotovo nevidljiv ljudskom oku. Ipak, upravo takvi neočekivani primjeri pokazuju koliko je priroda složena i koliko važnu ulogu svaka vrsta može imati u očuvanju ravnoteže cijelog ekosustava.