Istraživački novinari Jeremy Corbell i George Knapp, voditelji podcasta WEAPONIZED, tvrde da su došli u posjed nove, do sada neobjavljene vojne snimke koja bi mogla predstavljati jedan od najuvjerljivijih dokaza postojanja neidentificiranih anomalnih pojava, poznatih pod kraticom UAP, što je službeni naziv za ono što se ranije nazivalo NLO-ima.

Prema Corbellu i Knappu, snimka je nastala pomoću vojnog drona MQ-9 Reaper, a u javnost je procurila iz izvora unutar američke obavještajne zajednice i Pentagona. Kako navode, riječ je o materijalu koji potječe iz vojnog „trezora“ u kojem se čuvaju snimke UAP-a, odnosno neidentificiranih anomalnih pojava koje američka vojska evidentira tijekom svojih operacija.

Službeni stav Pentagona i novo sporno otkriće

Pentagon je do sada više puta službeno naglasio da nikada nije prikupljen nikakav fizički dokaz koji bi potvrdio postojanje izvanzemaljskih bića ili letjelica ne-ljudskog podrijetla. Unatoč tome, novinari tvrde da ova nova snimka prikazuje jasno uočljivo, takozvano „opažljivo“ ponašanje koje se u istraživanjima UAP-a često navodi kao ključno obilježje ne-ljudskih letjelica.

U konkretnom slučaju, riječ je o trenutačnom ubrzanju koje, prema tvrdnjama autora analize, ne odgovara poznatim zakonima fizike niti mogućnostima suvremene ljudske tehnologije.

Trenutak kada se objekt „otima“ kameri

Na snimci se vidi kako kamera drona američkog ratnog zrakoplovstva uspijeva zaključati cilj, odnosno nepoznati objekt. U tom trenutku, kako opisuju Corbell i Knapp, objekt kao da „zna“ da je praćen te počinje izvoditi nagle, nepravilne manevre kako bi prekinuo zaključavanje kamere. Neposredno nakon toga, objekt se u djeliću sekunde ubrzava i nestaje s desne strane kadra.

Tijekom detaljne analize snimke, Corbell, Knapp i gostujući analitičar Marik von Rennenkampff, novinar specijaliziran za pitanja nacionalne sigurnosti i UAP-a, usporili su snimku na svega pet posto izvorne brzine kako bi uočili detalje nevidljive ljudskom oku u realnom vremenu.

Čak i pri ekstremnom usporavanju, objekt nalik gljivi, kako ga opisuju, djeluje kao da se „izvija“ ili „izvlači“ iz kadra, rastežući se preko ekrana prije nego što u potpunosti nestane iz vidnog polja kamere drona.

Zašto to nije greška kamere

Rennenkampff naglašava da se ne radi o podrhtavanju kamere ili gubitku fokusa. Kako objašnjava, svi objekti u pozadini ostaju na istim pozicijama prije i nakon što se nepoznati objekt naglo ubrza, što isključuje mogućnost da je kamera jednostavno pomaknuta.

„Operater brzo pomiče kameru udesno. Možete vidjeti kako se cijela pozadina, cijela scena, pomiče s desna na lijevo“, objasnio je Rennenkampff. „To ne vidimo u trenutku kada taj objekt odleti udesno.“

Istraživači dodaju da su vojni piloti i osoblje u ranijim izvješćima opisivali slične pojave, u kojima su se nepoznate letjelice u trenutku udaljavale nevjerojatnim brzinama, nazivajući takve manevre „neljudskima“.

„To ruši naše shvaćanje fizike, ideju da nešto može napraviti takav manevar“, rekao je Corbell u epizodi podcasta objavljenoj 3. veljače.

Napredna tehnologija i dodatni ‘opažljivi’ pokazatelji

Voditelji podcasta dodatno su naglasili autentičnost snimke, ističući da dolazi izravno iz vojnih arhiva te da je označena kao stvarni UAP. Također su naveli da kamera drona koristi naprednu tehnologiju koja prikuplja znatno više podataka nego standardne kamere ili pametni telefoni.

Rennenkampff je upozorio i na činjenicu da objekt, snimljen u blizini granice Sirije i Jordana, ne može biti klasični dron. Prema njegovim riječima, čak i na infracrvenim snimkama oblik ljudski izrađene letjelice i ispušni tragovi njezina motora bili bi jasno vidljivi.

„To zasigurno ne izgleda kao bilo kakva konvencionalna letjelica koje se mogu sjetiti“, izjavio je novinar.

Posebno se ističe izostanak bilo kakvih toplinskih tragova, ispušnih plinova ili zvučnih udara u trenutku kada objekt nestaje iz dometa kamere. Upravo se takvo ponašanje u istraživanjima UAP-a naziva hipersoničnim brzinama bez potpisa, što znači da se objekt kreće brzinama većima od Mach 5, odnosno oko 3.800 kilometara na sat, bez ikakvih uobičajenih znakova takvog kretanja.

Osim toga, istraživači navode i druge takozvane „opažljive“ karakteristike UAP-a, poput trenutačnog nestajanja ili kamuflaže, besprijekornog prelaska iz zraka u more, poznatog kao transmedijalno kretanje, te lebdenja bez ikakvog vidljivog pogona, što se često opisuje kao anti-gravitacijska tehnologija.

Je li riječ o tajnom oružju neke sile?

Rennenkampff se osvrnuo i na pretpostavke da bi se moglo raditi o iznimno naprednoj letjelici neke od američkih geopolitičkih suparničkih država, poput Kine. Takvu mogućnost odlučno odbacuje.

„Ako Kina ima ovakvu tehnologiju, onda smo svi u ozbiljnom problemu, iskreno govoreći“, upozorio je. „Mogli biste trenutačno isporučiti nuklearno oružje bilo gdje na svijetu, bez ikakvog upozorenja.“

Dodao je i da ne vidi nikakav logičan razlog zašto bi Kina testirala ultranaprednu tehnologiju iznad sirijske pustinje. „Apsolutno nema razloga da to rade“, zaključio je.

Snimka i analiza koje su objavili Corbell, Knapp i njihovi suradnici ponovno su potaknuli rasprave o prirodi UAP-a, granicama poznate tehnologije i mogućnosti da se čovječanstvo suočava s pojavama koje još uvijek ne zna objasniti.