Tijekom takozvane erupcije Akahoye izbačeno je oko 160 kubičnih kilometara materijala, što je više od 11 puta veći volumen od erupcije Novarupte 1912. i čak 32 puta više od erupcije Pinatuba 1991. godine.

Eksplozija je bila toliko snažna da je materijal raspršila na području od 4500 četvornih kilometara – površini većoj od Londona – dok su piroklastični tokovi dosezali i do 150 kilometara od epicentra. Pepeo i vulkanski materijal, poznat kao tefra, padali su diljem Japana i Korejskog poluotoka.

Je li erupcija uništila drevnu civilizaciju?

Iako nema pisanih zapisa, znanstvenici vjeruju da je ova katastrofa imala razoran učinak na narod Jōmon, koji je naseljavao područje današnjeg Japana između 14.000 i 300. godine prije Krista.

Danas, s obzirom na znatno veću gustoću naseljenosti, čak i manja erupcija mogla bi imati dramatične posljedice, prenosi Science Alert.

Novi znakovi aktivnosti ispod površine

Iako vulkan od tada nije imao erupciju takvih razmjera, i dalje je aktivan, s nizom manjih erupcija u posljednjim desetljećima. Prethodna istraživanja već su ukazivala na novu vulkansku aktivnost, uključujući formiranje kupole lave unutar kaldere.

Sada nova studija donosi dodatne dokaze – golema magmatska komora ponovno se puni.

Kako su znanstvenici “zavirili” ispod oceana

Kaldera Kikai danas je većinom potopljena, što otežava istraživanje, ali istovremeno čuva geološke tragove prošlih erupcija.

Tim sa Sveučilišta Kobe i Japanske agencije za znanost i tehnologiju mora i Zemlje koristio je istraživačke brodove, zračne topove i desetke seizmometara postavljenih na morskom dnu.

Seizmički impulsi omogućili su im da analiziraju kako valovi prolaze kroz Zemljinu koru i tako “snime” ono što se nalazi ispod – uključujući i veliku magmatsku komoru.

Koautor studije, geofizičar Seama Nobukazu, ističe da je jasno kako se radi o istom rezervoaru magme koji je napajao drevnu erupciju.

Profesor s Harvarda pokazao koje navike treba stvoriti za dug život: Mnogi ih uporno ignoriraju

Nova magma – novi rizik

Analize su pokazale da magma u komori nije ostatak stare erupcije, već nova masa koja se postupno akumulira. To potvrđuje i činjenica da se tijekom posljednjih 3900 godina unutar kaldere formira nova kupola lave.

„To znači da je magma koja je sada prisutna u rezervoaru vjerojatno novo ubrizgana“, objašnjava Seama.

Što to znači za budućnost?

Na temelju ovih otkrića, znanstvenici su predložili novi model koji objašnjava kako se magmatske komore ispod velikih kaldera ponovno pune.

Slični sustavi postoje i kod vulkana poput Yellowstonea i Tobe, koji su u prošlosti izazvali neke od najvećih erupcija u povijesti Zemlje.

„Moramo razumjeti kako se tako velike količine magme akumuliraju kako bismo mogli predvidjeti erupcije“, naglašava Seama.

Kardiolog upozorava na sir koji Hrvati obožavaju: 'Jako je opasan za srce'

Utrka s vremenom: možemo li predvidjeti katastrofu?

Iako su ovakve erupcije iznimno rijetke, poznato je da se vulkani ovog tipa mogu “probuditi” nakon dugih razdoblja mirovanja. Upravo zato znanstvenici žele unaprijediti metode praćenja i ranog upozoravanja.

„Naš je krajnji cilj bolje pratiti ključne pokazatelje budućih divovskih erupcija“, zaključuje Seama.