U prosincu 2010. 76-godišnji muškarac izgorio je na podu svoje dnevne sobe u Irskoj. Gotovo godinu dana kasnije, mrtvozornik je službeno zaključio da je umro od čudnog fenomena, ​​spontanog ljudskog sagorijevanja, piše tako Independent. Ovaj fenomen, kako se shvaćao tijekom stoljeća, uključuje tijelo koje iznenada bukne u plamenu, a da ga vanjski izvor ne zapali. Mrtvozornici obično nailaze na prizor gdje su žrtvine ruke i stopala netaknuti, dok su torzo i glava spaljeni u pepeo, rekao je za Insider Roger Byard, patolog sa Sveučilišta u Adelaideu. Obližnji namještaj često je minimalno oštećen. Ali ako je spontano ljudsko sagorijevanje stvaran fenomen zašto se ono ne događa češće? Bayrd je rekao da se u proteklih 300 godina dogodilo približno 200 izvješća o takvim događajima. "Stvarnost je da se ljudi pale – ali ne spontano", rekao je Byard.

U 17. stoljeću danski stručnjak za anatomiju opisao je prvi poznati slučaj spontanog ljudskog sagorijevanja. Došao je iz Italije negdje u kasnom 14. stoljeću, kada je vitez po imenu Polonus Vorstius jedne noći pio vino prije nego što je planuo. Ideja o čovjeku kojeg iznenada zahvati plamen često se povezivala s pretjeranom konzumacijom alkohola. Charles Dickens potpirio je vatru mita pišući o njemu u svom romanu "Bleak House" iz 1853. godine. U njemu se lik po imenu Krook, koji je bio alkoholičar, spontano zapali i izgori do smrti. Drugi su tijekom godina taj fenomen pripisivali božjem posjetu, pretilosti ili crijevnim plinovima. Ali Byard je rekao da te teorije nemaju veliku znanstvenu težinu. Dok je ljudsko izgaranje vjerojatno i točno na nekoliko načina, rekao je, ideja da se događa spontano je pogrešan izraz: "Da, ljudska tijela gore, ali nema apsolutno nikakvih dokaza da se to događa kao spontano sagorijevanje."

O čemu je zapravo riječ?

Praktički svaki takav događaj uključuje vanjski izvor plamena, dodao je Byard. Najčešći krivci su upaljene cigarete, lampe ili svijeće.

Prevladavajuće znanstveno objašnjenje spontanog ljudskog sagorijevanja poznato je kao efekt fitilja, koji predlaže da se ljudi mogu ponašati kao svijeće. Godine 1998., u sklopu televizijskog programa BBC-ja, znanstvenici u Velikoj Britaniji ponovili su slične uvjete s mrtvom svinjom. Umotali su svinju u deku prije nego što su je zapalili.

Ostale su svinjske noge – upravo rezultat mnogih prijavljenih slučajeva samozapaljenja ljudi. Teorija fitilja sugerira da masnoća djeluje kao izvor goriva, a ljudsko tijelo se održava u plamenu zahvaljujući vlastitoj masnoći nakon što se zapali. Deke i odjeća, u međuvremenu, djeluju poput fitilja za svijeću. "Možete zamisliti ljude umotane u deke, kako piju žestoka pića – i prolijevaju alkoholna pića, koja u osnovi djeluju kao ubrzivač", rekao je Byard. "Ono što se događa je da bace cigaretu u ovu ogromnu lokvicu alkohola, koja se zatim zapali i gori vrlo sporo. Znamo da masnoća zapravo može izgorjeti na vrlo niskim temperaturama." Budući da ruke i stopala imaju manje masnoće, ne osiguravaju dovoljno goriva da bi ih plamen u potpunosti progutao. "Ljudi vjeruju u urbane mitove", rekao je Byard. "Temeljni mehanizam je puno, puno jednostavniji od božanske intervencije."