Postoji rupa na dnu mora i ona ubija gotovo sve što je dovoljno naivno da pokuša vidjeti što je unutra. Duboko ispod površine Crvenog mora nalazi se niz dubokomorskih slanih bazena koje gotovo nijedno morsko stvorenje ne može preživjeti. Pronašao ih je tim istraživača sa Sveučilišta u Miamiju, a daljnje proučavanje moglo bi pomoći u otkrivanju nekih tajni o tome kakav je ovaj naš planet bio u ranim danima. Istraživači su na morskom dnu otkrili ukupno četiri od ovih 'bazena smrti', od kojih tri nisu bila veća od 10 četvornih metara u promjeru, a najveći od četiri ima oko 10.000 četvornih metara.

To je jedno od najekstremnijih okruženja na Zemlji, bez kisika, a koliko znanstvenici znaju, postoji ih samo nekoliko desetaka u cijelom svijetu. Dok sami bazeni vrve mikrobima koji mogu preživjeti u ekstremnoj slanoj vodi, skoro svi drugi stanovnici dubina koji dolaze u kontakt s ovim bazenima su gotovi.

Uvid u prošlost Zemlje

Bez kisika svako morsko stvorenje kojem je potreban taj element ili odmah umre ili se ošamuti i završi bespomoćno plutajući. Ona stvorenja koja ne budu odmah ubijena slanom vodom bez kisika lake su mete strpljivih grabežljivca koji vrebaju u blizini kako bi ih pojeli. Profesor Sam Purkis, vodeći autor studije o 'bazenima smrti' otkrivenim na dnu oceana, rekao je za Live Science da ti bazeni mogu biti ključ našeg razumijevanja kako su stvari izgledale kada se život prvi put pojavio na našem planetu.

"Bazeni slane vode u dubokom moru izvrstan su analog za ranu Zemlju i, unatoč tome što su lišeni kisika i hiperslani, vrve bogatom zajednicom takozvanih 'ekstremofilnih' mikroba", rekao je prije nego što je sugerirao da ono što ovdje učimo mogao bi nam pomoći pronaći novi život daleko izvan zvijezda. "Proučavanje ove zajednice stoga omogućuje uvid u vrstu uvjeta u kojima se prvi put pojavio život na našem planetu, i moglo bi usmjeriti potragu za životom na drugim 'vodenim svjetovima' u našem Sunčevom sustavu i šire."

Dok ribe koriste bazene za lov na sve što im se previše približi zbog svoje negostoljubivosti prema gotovo svim stvorenjima, ostale životinje s morskog dna im ne idu niti blizu. To znači da bi sediment i morsko dno u bazenima mogli biti gotovo isti kao što su uvijek bili, a profesor Purkis je rekao da su sedimentni slojevi u bazenima 'izvrsno netaknuti'. Čak i ispod naših oceana postoji ogromna količin, duboko ispod naših nogu gdje je zaliha vode veća od svih oceana našeg planeta zajedno. U međuvremenu će dio svijeta gdje se nalaze ti 'bazeni smrti' jednoga dana biti dom novom oceanu jer se afrička, arapska i somalijska tektonska ploča budu udaljavale jedna od druge i vrlo polako cijepale Zemlju.