Iako još uvijek nije potpuno jasno zašto sanjamo i što točno naši snovi znače, postoje teorije koje sugeriraju da sanjanje ima funkcionalnu svrhu u obradi i pohrani informacija. Prema Michaelu J. Breusu, stručnjaku za spavanje, sanjanje je povezano s premještanjem informacija iz kratkoročne u dugoročnu memoriju. On tvrdi da se ta premještanja informacija u mozgu manifestiraju kao slikoviti snovi. Snovi su način na koji obradimo, razumijemo i pohranjujemo emocionalne događaje koje doživljavamo.

Osim emocionalne obrade i konsolidacije pamćenja, snovi su također izvor kreativnosti i inspiracije već stoljećima.

Što se tiče tvrdnje da neki ljudi ne sanjaju, to zapravo nije točno. Svi sanjaju. Oni koji misle da "ne sanjaju" zapravo imaju poteškoće u prisjećanju snova. Nakon buđenja, neki faktori poput alarma ili drugih ometanja mogu uzrokovati da se snovi ne zadrže u pamćenju. Izvršne funkcije mozga preuzimaju prije nego što se memorija snova može formirati.

Što to znači?

Iako tvrdnja da neki ljudi ne sanjaju nije točna, neki faktori poput ometanja mogu uzrokovati da se snovi ne zapamte. Većina snova događa se tijekom REM faze spavanja, koja čini oko 80% REM faze. Lijekovi, anksioznost, depresija i određeni dodaci prehrani mogu utjecati na smanjenje REM faze.

Je li loše ako se ne sjećate svojih snova? Snovi su važni za ljudsko iskustvo, pa se neki ljudi mogu osjećati nelagodno ili kao da propuštaju nešto ako se ne sjećaju svojih snova. Međutim, to nije nužno loše.

Povezivanje dubine sna s pamćenjem snova problematično je, prema Breusu. Sjećanje na snove ne odražava nužno kvalitetu sna. Svi ljudi sanjaju, ali se ne sjećaju uvijek svojih snova, pa stoga nemogućnost prisjećanja ne znači da je san loš.

Sjećanje na snove nije nužno povezano s kvalitetom sna, pa ne sjećanje na snove nije loše. Za poboljšanje prisjećanja snova, preporučuje se dosljedno buđenje u isto vrijeme svaki dan te vođenje dnevnika snova.